Pokrajine

Konzul Milivojević posjetio povratnika Petra Kunića čija imovina ide na bubanj

Hrvatska ignorira sud u Strazburu

Neobičan je stav hrvatskog pravosuđa kada postoji presuda iz Strazbura, koja je obvezujuća za Hrvatsku koja je članica Vijeća Evrope, priznaje taj sud i ostale međunarodne konvencije, rekao je konzul Srbije Zoran Milivojević

Generalni konzul Republike Srbije u Rijeci Zoran Milivojević prilikom radnog boravka na Kordunu posjetio je povratnika Petra Kunića u Zagorju u općini Krnjak. Kunić ga je upoznao sa nadasve problematičnom sudskom ovrhom koja mu prijeti kako bi bivšem korisniku svoje kuće Vinku Petroviću namirio iznos od 1,3 milijuna kuna, shodno pravosnažnoj presudi karlovačkog Županijskog suda, na koju je Kunićev advokat Vrhovnom sudu uložio zahtjev za reviziju.

Kunić već ima jednu presudu Evropskog suda za ljudska prava iz Strazbura u svoju korist, jer je Hrvatska povrijedila njegova vlasnička prava, međutim, to hrvatsko pravosuđe ne zanima. Ukoliko revizija ne uspije, Kunić će morati uložiti ustavnu tužbu. Osim toga, nejasno je zašto mu je popisana imovina radi ovrhe dok zahtjev za reviziju nije okončan.

Kada je Kunić preuzeo kuću, bila je totalno devastirana, a kako sada izgleda, neupućeni bi mogli pomisliti da ju je obnovio bivši korisnik Petrović, što nije točno. Prijašnje i sadašnje stanje nekretnine najbolje pokazuju fotografije. U uređenje kuće, sa namjerom da u njoj otvori neki biznis kako bi on, supruga, kći, sin, snaha i dvoje unučadi mogli živjeti, Kunić je uložio oko 70.000 evra.

Pošto je u međuvremenu ostao bez advokata, zatražio je od konzula da mu Srbija pomogne u nalaženju i plaćanju novog, koji će mu, očito je, još dugo trebati.

– Ovo je zanimljiv slučaj iz tri aspekta, pravnog, političkog i moralnog. Neobičan je stav hrvatskog pravosuđa kada postoji presuda iz Strazbura, koja je obvezujuća za Hrvatsku koja je članica Vijeća Evrope, priznaje taj sud i ostale međunarodne konvencije, uključujući i onu o zaštiti nacionalnih manjina, a svi takvi međunarodni akti su iznad domaćeg pravosuđa. To je i primjer gdje se mogu dovesti u pitanje stvarne namjere politike povratka. Da li je to održivi povratak? Moralni aspekt ovog slučaja je toliko očigledan da o njemu nema potrebe govoriti – kazao je Milivojević.

Nakon toga, konzul je u Primišlju posjetio roditelje Miće Cekinovića, kojem pred Županijskim sudom u Rijeci predstoji treće suđenje za navodni ratni zločin, nakon što je taj proces iz Karlovca prebačen u Gospić, pa onda nakon tri rasprave u Rijeku. Milivojević je u riječkom pritvoru posjetio i samog optuženog Cekinovića.

Milan Cimeša

Prvi put obeležen Dan Zajedničkog veća opština

Međunarodno priznata institucija

U sastavu Zajedničkog veća opština su Borovo, Markušica, Negoslavci i Trpinja u Vukovarsko-sremskoj, te Erdut, Jagodnjak i Šodolovci u Osječko-baranjskoj županiji

Zajedničko veće opština prvi put je obeležilo svoj dan, 23. maj. Toga dana 1997. godine Vlada Republike Hrvatske donela je odluku o osnivanju Zajedničkog veća opština (ZVO) u skladu sa Erdutskim sporazumom i Pismom namere, a nakon što su održani prvi lokalni izbori u tadašnjem UNTAES području.

Obeležavanje je započelo polaganjem cveća na grob prvog predsednika ZVO-a Miloša Vojnovića na vukovarskom Novom groblju, a zatim je u hotelu “Lav” upriličena svečanost kojoj su osim sadašnjih članova skupštine i porodice pokojnog Vojnovića, prisustvovali i delegati prvog saziva ove institucije.

– Od ovog važnog datuma, ZVO kao međunarodno priznata institucija u Hrvatskoj radi na očuvanju prava i interesa Srba, očuvanju kulturne i obrazovne autonomije, očuvanju srpske tradicije, običaja, jezika i ćiriličnog pisma, ali radi i na obnovi, razvoju, unapređenju ukupnog života svih građana, te je u tom pravcu postojan partner Vladi i svim subjektima koji se zalažu za ove vrednosti – kazao je Dragan Crnogorac, predsednik ZVO-a.

Crnogorac je podsetio da su mnogi negirali i osporavali vrednosti i trajanje Erdutskog sporazuma i obaveze koje iz njega proističu, ali da su to svojim učešćem na prošlogodišnjem jubileju u Erdutu svi međunarodni i domaći činioci na najbolji način opovrgnuli.

Predsednik SDSS-a Vojislav Stanimirović govorio je o okolnostima koje su prethodile osnivanju Zajedničkog veća opština, kada se srpska zajednica u proleće 1997. u vrlo kratkom vremenu uspešno organizovala i izašla na lokalne izbore i u 27 jedinica lokalne uprave na području Vukovarsko-sremske i Osječko-baranjske županije osvojila 189 mandata, od kojih je 45 delegata ušlo u skupštinu ZVO-a. Stanimirović smatra da je postojanje  ZVO-a i dalje od velikog značaja za srpsku zajednicu

– Nadamo se da će i ubuduće, s obzirom na osigurana sredstva, infrastrukturu i zgradu koju smo posle više godina dobili, ova institucija imati zapaženo mesto u srpskoj zajednici i verujemo da će njen značaj biti sve veći za razliku od onih koji su smatrali da rad ZVO-a  treba da prestane završetkom mirne reintegracije ili nešto kasnije – kazao je Stanimirović.

Saborski zastupnik Mile Horvat najavio je da će uskoro biti poznata odluka o statusu ZVO-a, dodavši da budućnost te institucije vidi u ekonomskom osnaživanju opština koje su njenom sastavu.

U sastavu Zajedničkog veća opština je sedam jedinica lokalne samouprave: Borovo, Markušica, Negoslavci i Trpinja u Vukovarsko-sremskoj, te Erdut, Jagodnjak i Šodolovci u Osječko-baranjskoj županiji.

Dragana Bošnjak

•  

 

Knjiga o spomenicima Moslavine i Kalničko-bilogorskog prigorja

Uspomene na Vojnu krajinu

U javnosti se ovih dana pojavila knjiga Filipa Škiljana “Kulturno-historijski spomenici Moslavine i Kalničko-bilogorskog prigorja”, koja je nastavak do sada objavljenih knjiga o crkvama i spomenicima Korduna, Banije i Zapadne Slavonije u izdanju SNV-a. U njoj su podaci o preko 500 crkava i spomenika s područja gradova Vrbovca, Križevaca, Ivanić-Grada, Bjelovara, Kutine, Garešnice i Čazme, kao i brojnih općina tih krajeva, značajnih za srpsku zajednicu koja se u 16. vijeku naseljavala između Save i Drave i koja je obuhvaćena zaštitnim pismima nadvojvode Ferdinanda i Vlaškim statutima iz 1630. godine, čime su im garantirana prava i status slobodnih seljaka graničara.

Ističući da je obilaske i proučavanje spomenika u tom dijelu zemlje počeo još kao dječak, Škiljan je dvije godine intenzivno snimao stanje objekata i skupljao građu o njima. Rezultat je knjiga koja na preko 300 stranica detaljno opisuje historijat i sadašnje stanje crkava i drugih spomenika.

– Na tom području živio je velik broj Srba sve do Drugog svjetskog rata, kada su ustaše jedan broj ljudi pobili, a došlo je i do velikog iseljavanja, koje se nastavlja do današnjih dana – rekao je Škiljan.

– Najveći problemi pravoslavnih crkava na tom području, iako su one nominalno pod zaštitom države, jesu zapuštenost i neodržavanost, i to zbog malog broja ljudi, pa onda i vrlo rijetkog služenja vjerskih obreda. Zbog toga su se neke, kao one u Rovišću ili Lipovčanima kod Čazme, srušile same od sebe. Osim u Stupovači, gdje je zabilježen pokušaj miniranja crkve, terorističkih akata nije bilo – dodaje Škiljan.

U knjizi je dat pregled historije od kamenog doba do 1881. godine, kada je došlo do ukidanja Vojne krajine, a sadrži i bilješke o značajnim osobama i pojmovima. N. Jovanović

Dopisno-konzultativna nastava u “Prosvjeti”

Škola na daljinu

Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta” već nekoliko godina organizira dopisno-konzultativnu nastavu ili nastavu srpskog jezika na daljinu za one sredine u kojima se ne javlja dovoljno djece za organiziranje dodatne nastave njegovanja srpskog jezika i kulture.

– U dopisnu nastavu uključeno je 107 učenika, mada se broj mijenja iz dana u dan. Broj učenika zavisi od aktivnosti naših ljudi na terenu, koji se obilaze učenike, pitaju ih žele li učestvovati u toj nastavi i onda u Zagreb šalju imena i adrese djece, nakon čega kontaktiramo učenike i njihove roditelje – kaže Maja Matić iz “Prosvjete”.

Iako učenika ima odasvud, relativno najviše ih je iz Pakraca i Lipika. Naročito ih ima u onim područjima gdje nema nastave po modelu C. U posljednje vrijeme, veća se grupa djece javila iz Benkovca. Među njima su čak i predškolci, znači djeca koja će tek na jesen u školu.

Na pitanje iz koji su razreda najbrojniji učenici, Maja Matić kaže da već godinama najviše ima učenika sedmih i osmih razreda.

– To su stariji učenici koji su savjesniji i odgovorniji, pa se i sami javljaju, jer ih nešto određeno zanima i htjeli bi nešto novo saznati.

Što se tiče komunikacije s učenicima, pisma sa zadacima i uputama i dalje se šalju poštom.

– Pored lekcija i zadataka, tu je i adresirana koverta za vraćanje zadataka, tako da roditelji ne snose nikakve troškove – kaže Maja Matić. Komunikacija imejlom još nije značajnije zaživjela.

– Ocjene, o kojima vodim osobnu evidenciju, ne ulaze u prosjek niti se upisuju u đačku knjižicu – kaže naša sagovornica i dodaje da je ranijih godina učešće u tom vidu nastave bilo jedna od prednosti kada su se određivale liste učenika za ljetnu školu u Peroju. N. Jovanović

Mještani općine na Kordunu sve nestrpljiviji

“Hitna” još nije stigla u Vojnić

Problem hitne pomoći u općini Vojnić deklarativno je riješen prije dva mjeseca, no ona još ne funkcionira. Kada je općina Vojnić u pitanju, nije se radilo o pravoj službi Hitne pomoći, sa  specijalnim vozilima, već o liječničkim pripravnostima. Postojala su tri liječnika za tri smjene s vozilima Crvenog križa koja nisu bila opremljena kao prava vozila hitne pomoći. No, u Vojniću je i takva pomoć bila “hitna”, na primjer za starije ljude koji ne bi navečer mogli doći u ambulantu u Vojniću, a trebala im je biti pružena brza liječnička pomoć.

– Do sada smo imali tri liječničke ekipe u pripravnosti. Kada je pripravnost ukinuta, ostali smo bez toga. Ovaj oblik liječničke pomoći mi smo uslovno zvali “hitna pomoć”, iako to nije bila prava hitna, ali su liječnici išli na teren. Do sada smo uspjeli usaglasiti da će Dom zdravlja od države ponovno dobiti tri stana za život liječnika. Dva smo već dobili i treba nam još jedan stan, koji je pred završetkom izgradnje, za trećeg liječnika. Kada dobijemo sva tri stana, imamo obećanje da će se opet uvesti pripravnost i to do konačnog rješenja, po kojem bi Vojnić zajedno s Krnjakom bio obuhvaćen stručnom ekipom za hitnu pomoć i intervencije. Jasno mi je da su ljudi nestrpljivi, ali ih molim za još malo strpljenja, pa ćemo, nadam se, i taj problem konačno riješiti – kaže Branko Eremić, načelnik Općine Vojnić. M. Cimeša

Šesta manifestacija u Belom Manastiru

Sajam udruga Baranje

Na središnjem belomanastirskom Trgu slobode ispred Knjižnice, održan je Sajam udruga Baranje 2011, koji su organizovali Mirovna grupa Oaza i Grad Beli Manastir u partnerstvu s Centrom za kulturu. Cilj Sajma bio je da baranjske udruge prezentuju svoje programske aktivnosti te da svoje proizvode prodaju u humanitarne svrhe ili za potrebe svojih radionica.

Mirovna grupa Oaza organizuje Sajam udruga svake godine od 2006, a na ovogodišnjem Sajmu učestvovale su 23 udruge i organizacije s oko 150 aktivista, što je dosad najveći odaziv.

Na Sajmu udruga Baranje najzastupljenije su udruge žena i NVO-i, ali je ove godine bilo i antifašista, alergičara, biciklista, boćara, fotoamatera, invalida, mladih, umirovljenika, vatrogasaca… Od manjinskih organizacija, učestvovale su dvije: Kolo srpskih sestara i Srpska organizacija “Praktična žena”, obje iz Belog Manastira. J. Nedić

Edukacija Romkinja u zagrebačkom Pučkom otvorenom učilištu

Prvo zanimanje – sobarica i kuharica

Zuhra Diljaj, koja uči za pomoćnu kuharicu, kaže da joj porodica daje podršku, a njenih dvoje osnovaca zna se i našaliti: “Mama, sada ćemo mi tebi ići na informacije u školu”

U sklopu projekta “Bolja perspektiva Romkinja na tržištu rada” zagrebačke Područne službe Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, dvadeset Romkinja proći će edukaciju za svoje prvo zanimanje. U Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu prva grupa već se osposobljava za zanimanje pomoćne kuharice, a uskoro kreće i druga grupa, kako bi polaznice stekle znanja za zanimanje sobarice.

Sa specifičnim ciljem razvijanja individualizirane podrške i pomoći u stjecanju obrazovanja te poboljšavanja vještine traženja posla kod Romkinja na području Zagreba, organiziran je ovaj projekt uz financijsku pomoć Evropske unije i njihovog programa “Žene na tržištu rada”. Od voditeljice projekta Marije Halić doznali smo kako se u sklopu projekta, koji će trajati do 16. novembra, provode razne aktivnosti za Romkinje, od informatičkog opismenjavanja, pa sve do skorašnjeg otvaranja Centra za savjetovanje, podršku i informiranje za žene Romkinje CASI “Romani” na Peščenici.

Napokon do posla

Pod budnim okom učitelja Davorina Babića, deset polaznica edukacije za pomoćnu kuharicu svakodnevno od devet sati do podneva uči potrebna znanja. Među njima je i 45-godišnja Zuhra Diljaj, koja je posljednjih deset godina obavljala posao čistačice u državnim tvrtkama, no uvijek su to bili samo privremeni poslovi.

– Nedavno smo muž i ja dobili otkaze zbog zatvaranja radnih mjesta, pa sam na birou. Ova je edukacija izvrsno rješenje da stvorim budućnost i pokažem djeci da je važno školovati se, kako bi kasnije mogla imati pravi posao. Nadam se stalnom zaposlenju nakon što postanem pomoćna kuharica – kaže Zuhra Diljaj.

Dodaje kako joj porodica daje podršku u obrazovanju, a njenih dvoje osnovaca zna se i našaliti: “Mama, sada ćemo mi tebi ići na informacije u školu.”

Edukaciju smatra korisnom i zanimljivom i Đemilja Amedovski.

– Sretna sam na danoj prilici, za koju vjerujem da otvara mogućosti da pronađem posao – kaže ova 38-godišnja majka troje djece.

– Odlična je komunikacija na satovima. Sve što ne razumijemo slobodno pitamo učitelja, koji gradivo slikovito objasni. Najbolje od svega mi je što i inače volim kuhati, a već sam radila neke poslove u kuhinji, nažalost, bez ugovora. Uvijek se dogodilo da su se na kraju ti restorani ili dućani zatvorili, pa sam morala na biro za zapošljavanje. Nakon ovoga, vjerujem da ću lakše naći posao i postati još bolja kuharica. Ovakvo obrazovanje znači i da tih nekoliko sati vremena imam samo za sebe, jer ostali dio dana posvećujem djeci – govori 25-godišnja Đevrija Anočić.

Dok su joj djeca u školi, edukaciju polazi i 33-godišnja Merima Bajrić.

– Sa zanimanjem pratim nastavu, jer učimo zanimljive stvari o kulinarstvu. Koncentrirana sam na traženje posla i od sada imam veću nadu za neko zaposlenje, jer ću imati svoje prvo pravo zanimanje. Velika je šansa da nas i kasnije zadrže na poslu, gdje ćemo imati praktični dio nastave – kaže Merima Bajrić.

Zanimljiva predavanja

Da dobro društvo dovodi do pozitivne atmosfere na edukaciji potvrdila je 25-godišnja Hajša Dedić.

– Posebno su zanimljivi dijelovi predavanja o jelovniku, kao i cijeli postupak prema gostima. Do sada sam, kao i većina nas, radila sitne poslove koji su uvijek propali, a sada je sasvim drugačija priča. Radimo na svom obrazovanju kako bismo ostvarili veće šanse u stjecanju pravog posla. Naravno, u tome mi podršku daju otac i majka, koji su mi rekli: “Dijete, samo završi školu, da ostvariš svoje snove” – priča Hajša Dedić.

Program edukacije za prvo zanimanje organiziran je u dva dijela: onaj teoretski pohađa se u Pučkom otvorenom učilištu, dok će polaznice praksu obavljati u nekom od hotelijerskih poduzeća, odnosno na mjestima gdje će potencijalno kasnije biti zaposlene. Do tada ih čeka tri mjeseca učenja za pomoćne kuharice odnosno četiri mjeseca osposobljavanja za sobarice, koje u sklopu edukacije uče i engleski jezik za potrebe struke.

Mirna Jasić

Skupština “Privrednika juniora”

Osnivanje lokalnih odbora

Otvara se mogućnost osnivanja regionalnih i lokalnih odbora “Privrednika juniora”, koji će ubuduće u svečanim prilikama koristiti ime Srpska privredna omladina “Privrednik junior”

Privrednik junior održao je 21. maja drugu glavnu skupštinu na kojoj su usvojene izmjene u radu organizacije i izabrani novi ljudi u rukovodstvo. Skupštini je prisustvovalo tridesetak članova iz Dvora, Petrinje, Rijeke, Vukovara i Zagreba koji su dosadašnji rad ocijenili kao značajan. Bilo je riječi i o uspješnim projektima, među kojima su “Upoznaj – djeluj – ostvari” i “Upoznavanje kroz Srbiju”, koje su financirale vlade Hrvatske i Srbije, te o učešću na brojnim međunarodnim konferencijama u Zagrebu, Beogradu i Temišvaru, kao i na volonterskim akcijama i projektima vezanim uz srpsku zajednicu u Hrvatskoj.

Odlučeno je da Predsjedništvo mijenja naziv u Centralni odbor i dobiva još dva člana te da se otvara mogućnost osnivanja regionalnih i lokalnih odbora, što do sada nije bio slučaj, a uvodi se i savjetodavni organ koji će čiti svi aktivniji članovi i prijatelji organizacije. Predsjedniku je mandat smanjen s četiri na dvije godine, a ostalim članovima Centralnog odbora s četiri na jednu godinu.

Centralni odbor djelomično ima novi sastav. Pored predsjednika Marka Ignjatića i potpredsjednika Predraga Krupljana, u njega su ponovno izabrani Mirko Sužnjević i  četvero stipendista “Privrednika”, Dušan Cvetanović, Dario Pavlović, Nemanja Aleksić i Dunja Novosel, koji svi studiraju u Zagrebu.

U pravilnik o radu ubačeno je da je “Privrednik junior” nasljednik Srpske privredne omladine, omladinske sekcije “Privrednika” osnovane u Zagrebu 1932. godine, pa će se naziv Srpska privredna omladina “Privrednik junior” koristiti u svečanim prilikama. N. J.

Suradnja Festivala židovskog filma i UNHCR-a

Filmovi za vukovarsku i banijsku djecu

Kao jedan od sponzora Festivala, UNHCR je omogućio dolazak u Zagreb učenika osnovnih škola iz Hrvatske Kostajnice, Dvora i Mečenčana te srednjoškolaca iz Vukovara

Već tri godine UNHCR podržava Festival židovskog filma u Zagrebu. Na ovogodišnjem, petom po redu, ta je suradnja postignuta time što je organizirao posjetu preko 120 djece iz Vukovara i s Banije, kako bi zajedno sa svojim zagrebačkim vršnjacima mogla prisustvovati “Edukacijskom jutru”.

Nakon projekcije filma “Unutar Haninog kovčega”, djeci su se obratili predstavnik UNHCR-a za Hrvatsku Terens Pajk i predsjednik Festivala Branko Lustig, koji im je pričao o svojim logoraškim danima u Aušvicu i ukazao na važnost tolerancije i suživota među pripadnicima različitih nacionalnosti i religija. Naglasio je da se ne smije zaboraviti što se zbivalo u Drugom svjetskom ratu.

Izražavajući zadovoljstvo suradnjom, portparol UNHCR-a Dorijan Klasnić podsjetio je da je dolazak učenika osnovnih škola iz Hrvatske Kostajnice, Dvora i Mečenčana te srednjoškolaca iz Vukovara nastavak suradnje s Festivalom, čiji je UNHCR jedan od sponzora.

– To je i nova akcija kojom UNHCR u Hrvatskoj pomaže učenike na povratničkim područjima, 68 s Banije i 50-ak iz Vukovara. U suradnji s našim partnerima, između ostalog i Nordijskom privrednom komorom, kino-grupama u tri škole na Baniji donirali smo kino-opremu, tako da će moći snimati i prikazivati filmove – kazao je Klasnić. N. J.

Dva vijeka Dositeja Obradovića

Prosvjetitelj koji je slavio život

Dositej je slavio život, a kritizirao duhovnost sveštenstva koja je u njegovo vrijeme prelazila u lijenost, rekao je Dušan Marinković

Predavanjem sveučilišnog profesora s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Dušana Marinkovića u dvorani SKD-a “Prosvjeta” u Zagrebu 26. maja, ova kulturna ustanova i Centralna biblioteka Srba u Hrvatskoj uključile su se u obilježavanje 200. godišnjice smrti Dositeja Obradovića, prosvjetitelja iz revolucionarnog perioda srpskog nacionalnog preporoda.

Ističući da je Dositej ponikao iz građanske kulture, Marinković je podsjetio na njegove zasluge u stvaranju evropske orijentacije društva.

– Dositej Obradović kao ključna ličnost srpske kulture krajem 18. vijeka, a onda i pokretač društvenog razvoja za vrijeme Prvog srpskog ustanka, nije bio značajan samo za Srbiju, već i u širem regionalnom smislu. Časopis “Danica ilirska” koji je izlazio u Zagrebu u eri ilirskog pokreta, nije se mogao zamisliti bez njegovih sentenci i poruka – rekao je Marinković.

– Dositej je slavio život, a kritizirao duhovnost sveštenstva koja je u njegovo vrijeme prelazila u lijenost – rekao je Marinković.

Predavanju je prisustvovao i veći broj učenika zagrebačke Srpske pravoslavne opšte gimnazije “Kantakuzina Katarina Branković”.

Obradović se rodio 1742. godine u Čakovu u Banatu. Boravio je u fruškogorskom manastiru Hopovo, a kao učitelj i domaći odgajatelj obilazio je cijeli Balkan i Evropu, uključujući Zadar, Trst, Italiju, Njemačku, Francusku, Englesku, Austriju i Rusiju. Tokom 1783. štampao je svoje najpoznatije djelo “Život i priključenija”.

Od početka srpskog ustanka stavlja se u službu ustanika: skuplja priloge, posreduje između ustanika i Rusije, a u Srbiji kao najprosvjećeniji i najučeniji Srbin svog vremena postaje prvi ministar prosvjete, organizira škole, postaje član Praviteljstvujuščeg sovjeta i Karađorđev sekretar i savjetnik.

Umro je 1811. godine u Beogradu, gdje je sahranjen ispred Saborne crkve. N. J.

Stogodnjak (61)

3. 6. – 10. 6. 1911: list “Zastave” prenosi tvrdnju gospićkog “Srbina” da se ban Tomašić, tako što je uskratio potvrdu uredbe o osnivanju realne gimnazije u Korenici, htio osvetiti Srpskoj samostalnoj stranci, Koreničanima i Svetozaru Pribićeviću. “Zastave” još dodaju da je korenička gimnazija trebala zapravo biti svojevrsna nagrada Pribićevićevim biračima. Na sve to uzvraća zagrebački “Srbobran” komentarom: “Iz ovog glupog pisanja radikalnog lista izlazi da Korenica nikad ništa ne bi smjela dobiti, jer bi se za sve moglo reći da je nagrada biračima Svetozara Pribićevića. Zar može biti većeg nevaljalstva od ovoga? Radikalski sabori od 1902. i 1906. donijeli su dapače zaključke da se ima ukinuti srpska učiteljska škola u Karlovcu i osnovati srpska mala realna gimnazija u Korenici. Zar su i ti radikalski sabori htjeli da nagrade birače Svetozara Pribićevića, šta više i 1902. kada on uopće nije bio korenički zastupnik?”

* U Zagreb je iz Beča pristigla vijest da je tamo osnovano “Srpsko trgovačko udruženje” koje će, uz ostalo, pomagati i Srbima u Hrvatskoj. Za predsjednika Upravnog odbora imenovan je novinar Dimitrije Jovanović, a za njegova zamjenika bankarski službenik Konstantin Končar.

* “Neustrašiva borca pravde i slobodne misli, oduševljenog predstavnika jedinstva i sloge Srba i Hrvata, na optuženičkoj klupi simpatično pozdravljamo, dijeleći s vama misli i osjećaje. Dolje tirani, živio dr Hinković… Svijetli vaš obraz, branitelju istine i pravde, osudom od 29. maja sjaji nam još većim sjajem… Žalim svoje i svojih nevinih drugova tamnovanje. Žalim vaše stradanje, zatočeniče pravde i istine, a najviše žalim nesretnu domovinu… Poslije tolikih patnji, koje ste junački izdržali, braneći nas, sad hoće silnici da vam spreme gorku čašu, da vam se osvete, što ste se usudili rušiti nepravdu. Jadni li su! Kukavna je zemlja u kojoj takva pravda vlada… Istina postaje velika i jaka tek onda kad ju progone…” To su samo neki od navoda iz mnogobrojnih telegrama podrške osuđenom dr Hinku Hinkoviću, upućenih od Srba iz zemlje i svijeta.

Đorđe Ličina