Sami ćemo napraviti film o Jasenovcu

Povod za razgovor sa svjetski poznatim filmskim radnikom, producentom i oskarovcem Brankom Lustigom, koji je već petu godinu na mjestu predsjednika Festivala židovskog filma (Jewish Film Festival), određena je opstrukcija te manifestacije od strane državnih vlasti, što nameće i pitanje prešućuje li Hrvatska istinu o holokaustu i genocidu.

– Ne kažem da Hrvatska bježi od istine, ali se u tome, očito, ne angažira dovoljno. To se najviše vidi kroz ovaj Festival: premijerka Jadranka Kosor pomogla ga je prve godine svoga mandata, no ove je godine pomoć jako smanjena. Ne znam je li kriza baš tolika da se ne može dati nekoliko stotina hiljada kuna da Festival ide naprijed. A ako već nisu dali, bar je netko od najviših rukovodilaca mogao doći na otvorenje, to je također neka podrška, ili dati izjavu za novine da ga podržava. Nije bilo ni ministara kulture i obrazovanja, kao ni državnih tajnika, iako ovaj Festival, uz ostalo, obrazuje mlade. Nitko nas nije podržao, sami smo sve činili,  obilazili novine i TV i molili za prostor – kaže Lustig, zahvalan gradonačelniku Milanu Bandiću što je omogućio da ulaz na JFF bude slobodan.

Ljudi ne razumiju

Na pitanje koliko se nedolazak vladajuće garniture na Festival može povezati s činjenicom da u Hrvatskoj, po Ustavu sljednici ZAVNOH-a, danas ima desetak ulica, trgova ili kvartova s imenom Mile Budaka, Lustig odgovara prilično pomirljivo:

– Ljudi mnogo toga ne shvaćaju i ne razumiju, a i živo im se fućka. Nije da žele da im se ulica zove po Budaku, siguran sam da više od polovice ni ne zna tko je bio Mile Budak.

Kaže da ne bi volio da se o Hrvatskoj govori ono što se, u smislu antisemitizma, govori o Litvi ili Estoniji te, djelomice, o Njemačkoj i Mađarskoj.

– Nije dovoljno posjetiti Izrael, treba ovdje nešto učiniti. Nije dovoljno govoriti i pozivati da se holokaust i genocid više nikad ne ponove, to svatko može reći. Treba nešto učiniti, Festival je konkretan primjer da se s malo novca dade stvoriti nešto kvalitetno. Gdje su bili naši ljudi kad je organiziran marš nekoliko tisuća preživjelih logoraša Auschwitza i Birkenaua, među kojima sam bio i ja? Zašto nije bilo hrvatske zastave? S kojim je pravom netko studentima uskratio nekoliko hiljada kuna za autobus i smještaj, koji se za omladinu nudio za 25 kuna? Nije nam stalo, jer da nam je stalo, našlo bi se – zaključuje Lustig.

Dok Milu Budaka prati višak uspomena, Adolf Mueller, bogati židovski poduzetnik koji je dvadesetih godina prošlog vijeka dao sagraditi Kino “Europa”, gdje se Festival održava, nema ni spomen-ploču. Njegov sin Leo odmah nakon uspostave NDH-a deportiran je u kerestinečki zatvor, prebačen u Gospić, a potom u Jasenovac, gdje je pogubljen u novembru 1941. Drugi sin, Alfred, prije rata otišao je u Francusku, odakle ga nakon zadržavanja u sabirnom logoru u augustu 1944. šalju u Dachau i ubijaju u januaru 1945.

– Ni na zgradi Kina ni u Prolazu sestara Baković Adolf i njegovi sinovi nemaju spomen- ploču, iako za nju ne treba velik novac. Trebalo bi znati na što se može, a na što ne može trošiti: mislim da je za Hrvatsku jako važno da svijetu pokaže da spadamo u one koji odgajaju omladinu da ne zaboravi užase, da zna da je toga bilo i da toga više biti neće – kaže Lustig.

Podržava komemoracije koje se održavaju u znak sjećanja na žrtve ubijene u Jadovnom, Glini, Banskom Grabovcu…

– Sve što podsjeća na žrtve fašizma, žrtve logora i one koji su ubijeni nevini, samo zbog vjere ili nacionalnosti, pozdravljam i mislim da je red da ih se sjećamo, kad smo već uspjeli oprostiti.

Nisu svi branitelji pijanci

O filmu o Jasenovcu, čiji je scenarij u nastajanju, Lustig kaže:

– Dogovorio sam sa Slavkom Goldsteinom i Miljenkom Jergovićem da bi bilo zgodno da se konačno napravi film o Jasenovcu. Rekao sam da ne znam nikoga u Hrvatskoj tko bi bio sposobniji od njih da se to uradi: Slavka, koji je izgubio familiju, i Jergovića, izvrsnog pisca. Složili su se da će krenuti s pisanjem scenarija. Scenarij od njih nisam naručio, kao što pišu neki mediji, samo sam im obećao da ću, bude li dobar, negdje u Europi ili Americi pronaći novac za film po njemu.

Protiv je ideje da film o Jasenovcu bude regionalni projekt u koji bi bile uključene i ustanove iz Srbije i BIH-a.

– Redatelj Goran Paskaljević sada radi film o beogradskom logoru Sajmište i ja mu dajem svaku podršku. U Srbiji neka rade svoje, a mi trebamo raditi svoje, jer logoraši i žrtve Jasenovca nisu dovedeni iz Srbije, dovedeni su najdalje s Kozare, uključujući i djecu. To je naš teritorij i naša povijest, pa i film o tome moramo napraviti sami. Žalosno je da je o Jasenovcu od 1945. snimljen samo “Deveti krug”, za koji je scenarij napisala Zora Dirnbach, ali je film režirao Slovenac France Štiglic – kaže Lustig.

Predsjednik JFF-a pozabavio se i idejom da se snimi film o braniteljima.

– Bio sam za to da se raspiše natječaj za temu vezanu uz branitelje. Nitko se nije uhvatio toga, a meni su slali na desetke scenarija. Sve su to bile neke crne teme, u svima se na kraju ubijalo i druge i sebe, svi su postali pijanci i drogeraši. To nije istina, treba naći one koji imaju zadruge ili obrt i rade po Slavoniji i Dalmaciji. Nije istina da su svi branitelji pijanci i loši ljudi. Scenarij je trebalo napraviti o dobrim ljudima, pa bi se našao novac – smatra proslavljeni producent.

Edukacijska jutra za mladu publiku

Filmske projekcije ovogodišnjega JFF-a, ukupno 56 igranih i dokumentarnih filmova, okupile su od 22. do 28. maja u dvorani Kina “Europa” više od 7.500 gledatelja, što je na razini prošle godine. Lustig posebice ističe činjenicu da je filmove na temu žena u holokaustu vidjela i brojna mlada publika.

– Edukacijskim jutrima prisustvovalo je više od 800 djece i mladih ljudi – rekao je. Dodao je da JFF posebnu zahvalnost duguje volonterima, kojih je bilo preko pedeset, svih generacija.