Šestodnevna poljoprivredna odiseja

Šest je dana trajala blokada Vojvodine nakon što su se nezadovoljni poljoprivrednici odlučili na takvu vrstu građanske neposlušnosti zbog odluke novog ministra poljoprivrede da naglo izmeni poljoprivrednu politiku i pogazi odluku svog prethodnika da se svim poljoprivrednim gazdinstvima do 100 hektara isplate subvencije od 14.000 din (140 evra) po hektaru. Reporter “Novosti” bio je u Pančevu, gradu pod totalnom blokadom traktora, u trenucima kad je postignut dogovor: subvencije ostaju, ali s izmenjenom dinamikom isplate.

Od Beograda do Pančeva ima svega 15 kilometara, a kao da ih deli čitav okean. Tako to izgleda u centralizovanoj državi, pa nije ni čudo kad se zbog problema odluči krenuti u “osvajanje” glavnoga grada, umesto da se problem rešava kući. Kad je ministar Dušan Petrović doneo odluku da smanji subvencije ratarima, odnosno da budu isplaćeni samo oni koji imaju do deset hektara, verovatno nije očekivao reakciju koja će ga naterati da se vrati odluci svog prethodnika.

Blokirani grad

Poljoprivrednici širom Vojvodine prvo su se uputili ka Beogradu, ali je hitrom reakcijom policije to sprečeno: zaustavljeni su na izlazu iz svojih gradova i tako je došlo do blokade. Na ulasku u Pančevo, poslednji dan blokade atmosfera nije toliko užarena jer već postoje nagoveštaji da će subvencije ostati. Jake snage žandarmerije takođe jedva čekaju ozvaničenje, da se povuku.

– Znate li kolika je njihova plata? – pita jedan od štrajkača dok razgledam lepote njihovih maskirnih uniformi.

– Ovi obični imaju po 30.000 dinara, a žandari po 50.000. Sutra će i oni isto ovako na ulicu.

Raspitujem se da li je bilo nekih problema, da li je neko izgubio strpljenje, jer ipak su svi, s manjim izmenama, već šesti dan na ulici. Traktoristi spavaju u traktorima, kažu da su im žene i deca zaboravili kako izgledaju. Vrućina ih je poprilično iscrpila, a rafovi s vodom u lokalnoj benzinskoj pumpi su ispražnjeni.

– Nikakvih problema – kažu.

– Uostalom, znaju oni dobro zašto smo mi ovde, i oni će tako sledeće nedelje – dodaje jedan.

Nije lako bilo nikome ovih šest dana. Grad je blokiralo i po 700 traktora, mogle su izaći ili ući samo trudnice, čiji je broj tih dana naglo porastao. Mediji, posebno oni bliski vlasti (a takvi su gotovo svi!), proteklih su dana pokušavali da na razne načine diskredituju poljoprivrednike: te subvencije se po Evropi ne daju za zemlju nego za proizvode, te ovo nisu poljoprivrednici nego predstavnici tajkuna, te ko im je kriv što su uzimali kredite a ne mogu da ih isplate zaradom…

Ministar popustio

Zamerke nikako ne bi smele biti upućene poljoprivrednicima, nego onima koji kroje – ili krpe, pre bi se moglo reći – agrarnu politiku. Tako je i novi ministar odlučio da novac za subvencije preusmeri na stočarstvo, granu koja u Srbiji izumire. S pravom brine o tome, ali treba imati na umu da su ove subvencije odavno obećane, da su na osnovu toga podizani krediti, kupovana mehanizacija, a što se onog dela oko tajkuna tiče…

– Ja imam oko 80 hektara zemlje. Ovo sve što vidite, to su privatnici. Niko ovde ne radi za nekog drugog – kaže Timberije, poljoprivrednik iz Pančeva, i dodaje: – Mi samo želimo da nam se isplate obećane subvencije. Ništa više.

One će biti isplaćene, ali u malo izmenjenoj dinamici. Ministar je prvo predložio da se “hektraža” poveća s deset na 30, što nije zadovoljilo ratare, da bi sledeći predlog bio da se ovi do 30 hektara isplate ove godine, a ostali osam meseci nakon toga, što je opet zasmetalo ratarima, jer je to značilo da bi to obećanje moglo preći na neku novu vladu. Znajući da ovde ministri iz iste stranke gaze reči onog prethodnog, a poljoprivrednih je od 5. oktobra bilo čak šestero, nije se pristalo na taj predlog. Usvojen je onaj koji kaže da će se ostali ratari isplatiti do 31. januara.

Timberije precizira da će se tim ugovorom obavezati i neka buduća Vlada, ako do izbora kojim slučajem do tada dođe, ali i da oni kojima novac bude potreban mogu da uzmu državne obveznice i tako naplate svoje potrebe. Ratari su nakon svega seli u svoje traktore i uputili se kući, zadovoljni što su pomogli Vladi i ministru da ispune svoja obećanja.