Tajna rimskog dodekaedra

S vremena na vrijeme u svijetu budu pronađeni predmeti iz prošlosti koji se nikako ne mogu uklopiti u kontekst razdoblja iz kojeg dolaze. Arheolozi i njima bliski stručnjaci u pravilu neko vrijeme razglabaju o čemu bi mogla biti riječ, a zatim se diskretno povlače s konstatacijom kako je za konačno razrješenje misterije potrebno provesti dodatna istraživanja. Vrijeme nakon toga prolazi, a dodatna istraživanja ne pružaju bilo kakve nove informacije. Jedan od takvih predmeta je i rimski dodekaedar. Prema mišljenju arheologa ovaj neobični predmet potječe iz drugog ili trećeg stoljeća, a njegovi primjerci su pronađeni po čitavoj Europi. Najviše ih ima u Francuskoj, Švicarskoj, te dijelovima Njemačke gdje su Rimljani nekada vladali. U nastojanju da odgonetnu pravu funkciju ovog neobičnog predmeta znanstvenici su ga nazivali oružjem, svijećnjakom, dječjom igračkom, napravom za prognoziranje promjena vremena, astronomskim instrumentom i religioznim simbolom. Nijedna od postojećih teorija se nije pokazala zadovoljavajućom.

Na internetu postoji već nekoliko sajtova na kojima se identificira značenje tajanstvenog predmeta. Rimski dodekaedar je postao temom brojnih rasprava, a čak nekoliko arheologa je na njemu položilo svoje doktorate. Popularnost čudesnog predmeta raste i izvan uskih znanstvenih krugova, tako da ga njegovi obožavatelji odnedavno mogu “lajkati” i na Facebooku. Jedino oko čega se povjesničari slažu je naziv samog predmeta, sve ostalo je više nego neizvjesno. Najbolje ga možemo opisati kao brončani ili kameni geometrijski lik koji ima dvanaest ravnih pentagonalnih ploha, a u sredini svake nalazi se rupa (nisu nužno jednakih veličina). Sve stranice se spajaju kako bi kreirale šuplje središte.

Svrha ovog predmeta ostaje misterijem najviše zbog toga što ga Rimljani, koji su obično vodili precizne bilješke, nigdje ne spominju. Dodatnu poteškoću predstavlja činjenica da su dodekaedri različitih veličina, koje variraju od 4 do 11 centimetara, a neki od njih na sebi imaju još i dekorativne izbočine. Vratimo li malo dalje u prošlost, Platon u svojem djelu “Timej” prikazuje pet osnovnih geometrijskih tijela koja čine osnovu sveukupne kreacije. Jedno od tih tijela je i dodekaedar. Tom prilikom Platon ostala četiri geometrijska tijela povezuje s četiri klasična elementa (vatra, zrak, voda zemlja), napominjući kako “postoji i peti oblik koji je napravljen od dvanaest peterokuta koji je Bogu poslužio kao model dvanaesterostruke podjele zodijaka”. Aristotel također spominje peti element koji naziva eterom, no on pri tome ne traži njegovu simboliku u bilo kakvom geometrijskom tijelu. Platonova ideja o povezanosti dodekaedra sa znakovima zodijaka mogla bi biti ključ za rješavanje misterije rimskog dodekaedra.

No tu nije kraj mistriju. Osim ovog rimskog, postoje i kameni dodekaedri koji su pronađeni u Škotskoj. Jedina razlika je što su oni nastali u neolitu, dakle oko šest tisuća godina prije postojanja Rimskog Carstva. Kako objasniti tu neobičnu koincidenciju i očigledni kontinuitet važnosti dodekaedra tokom različitih povijesnih razdoblja.

Zvanična povijest ljudske vrste najčešće se zasniva na ideji evolucije, po kojoj čovjek nastaje postepenim razvijanjem primitivnih organizama u one sve kompleksnije. Taj proces je trajao milijunima godina i na kraju nas suočio sa suvremenim čovječanstvom kao vrhuncem razvoja kreacije. Našem egu definitivno godi spoznaja da predstavljamo najrazvijeniji oblik života na ovome planetu. Jedina postojeća uvažavajuća alternativa ovakvom pogledu na svijet je ona po kojoj su naši daleki preci istjerani iz rajskog vrta nakon konzumiranja zabranjenog voća. No osim ove dvije, postoji i treća tajna povijest čovječanstva. Ona govori o različitim, vrlo naprednim, civilizacijama koje su na Zemlji postojale prije svih ovih nama poznatih i pri tome porijeklo ljudske vrste objašnjava utjecajem inteligentnih bića iz svemira. Naravno da svi ozbiljni znanstvenici koji drže do svoje reputacije na spomen ovakvih teorija reagiraju s posvemašnjim omalovažavanjem.