Balkan prolaz

BRIJUNI

Trilateralni sastanak predsjednika Hrvatske, Srbije i članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, prvi u historiji na predsjedničkoj razini, održan je na Brijunima uz do sada najveći izljev pomiriteljske retorike, sasvim neskladne sa stvarnim stanjem na terenu. Predsjednici Ivo Josipović, Boris Tadić i članovi bh. Predsjedništva – Željko Komšić, Nebojša Radmanović i Bakir Izetbegović – zaključili su da “politika pomirenja i rješavanja otvorenih pitanja nema alternative”. U zajedničkoj izjavi potvrđena je želja za suradnjom u “rješavanju pitanja koja opterećuju međususjedske odnose”, a dogovoreno je i da se ovakvi sastanci održavaju i ubuduće, najmanje jednom godišnje.

Ipak, vratimo se realnosti: sve države imaju ozbiljne međusobne razmirice, od pograničnih nesuglasica do uzajamnih tužbi. Ono što se u kolokvijalnom govoru naziva “političkom voljom”, deklarativno se izražava, ali suštinski političke volje još nema. Jer da je ima, ne bi postojala opravdana bojazan državljana BiH od srbijanskih potjernica, ne bi umirovljeni general Armije BiH Jovan Divjak u Austriji mjesecima čekao odluku austrijskog suda o eventualnom izručenju Srbiji, ne bi Boris Tadić na sva usta podržavao “teritorijalni integritet i suverenitet BiH”, a istodobno – preko svog ministra vanjskih poslova Vuka Jeremića – podupirao referendumske težnje predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika

Izgradnja međudržavnog povjerenja i stabilnosti od ključnog je značaja za cijelu regiju, no teško će to ići ukoliko susjedi i novopečeni “prijatelji” nastave jedni drugima istodobno pružati ruke i – lupati šamare.

KEPIRO

Šandor Kepiro, bivši kapetan mađarske okupatorske žandarmerije, oglašen je nevinim prvostupanjskom odlukom suda u Budimpešti. Devedesetosmogodišnji Kepiro bio je optužen za učestvovanje u zločinima protiv Srba, Jevreja i Roma u Drugom svjetskom ratu u Novom Sadu. Optužnica ga je teretila da je 1942. učestvovao u raciji u kojoj je stradalo najmanje 1.200 Srba, Jevreja i Roma. Suđenje je pred ovim sudom počelo 5. maja, a Kepiro je negirao sve optužbe.

Prema podacima koje je obznanio Centar Simona Wiesenthala, u rečenoj je fašističkoj raciji 1942. ubijeno i pod led Dunava bačeno najmanje 1.246 građana Novog Sada, najviše Jevreja, Srba i Roma, dok su pojedini istraživači iznosili i procjene o najmanje 4.000 žrtava “Novosadske racije”. Kepiro je tokom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata u dva navrata bio osuđivan za to zlodjelo – na deset, odnosno 14 godina zatvora – ali je pobjegao najprije u Austriju, a potom u Argentinu, gdje je živio do 1996, kada se vratio u Mađarsku. Centar Simona Wiesenthala otkrio je 2006. da Kepiro živi u Budimpešti i da uživa regularnu mađarsku penziju.

Direktor ove međunarodne organizacije Efraim Zuroff izjavio je da je oslobađajuća presuda apsolutno sramotna i protivna svim dokazima. Aleksandar Veljić, član Upravnog odbora Memorijalnog društva “Racija 1942”, ocijenio ju je skandaloznom, naglasivši da je Kepiro ratni zločinac direktno odgovoran za monstruozne zločine nad nedužnim ljudima u Novom Sadu u januaru 1942. Dodao je i da se pouzdano zna da je za tri dana zloglasne “Novosadske racije” pod direktnom komandom Kepira na najzvjerskiji način pobijeno više od 4.000 Novosađana. “Memorijalno društvo od tog broja ima identifikovanih po imenu i prezimenu 2.070 žrtava. Prema podacima Muzeja holokausta u Budimpešti, u Novom Sadu stradalo je najmanje 2.600 Srba, od kojih je samo 670 identificirano. Ubijeno je 1.250 Jevreja, kao i Roma čiji broj nikad nije utvrđen”, rekao je Veljić.

Suđenje Kepiru bilo je prvo suđenje osumnjičenom suradniku nacista u Mađarskoj nakon pada komunizma u toj državi. Društvo za očuvanje sjećanja na holokaust iz Novog Sada najavilo je, pod nazivom “Kriv je”, proteste za 24. jula povodom presude i “ponižavajućeg odnosa mađarskog pravosuđa prema žrtvama”.

VLAST

Analitičari i stranački čelnici, sa izuzetkom nepopravljivih optimista, prognoziraju da se vlast u BiH neće formirati ni do jeseni. Za sada, još uvijek nema suglasnosti oko toga ko će biti novi kandidat za mandatara Vijeća ministara. HDZ ne odustaje od ranije predložene stranačke jurišnice Borjane Krišto, ali drugi joj ne daju mnogo šanse. Nakon tajnog sastanka predsjednika SDP-a i HDZ-a Zlatka Lagumdžije i Dragana Čovića, navodno, stavovi su dijelom približeni, pa se u javnosti počelo licitirati sa imenom Martina Raguža kao potencijalnog mandatara državne vlade. Za sada o tome nema potvrda iz najjače hrvatske stranke, a diplomatski izvor “Novosti” iz Sarajeva, blizak HDZ-u, kaže da se u toj stranci razmišlja i o kandidiranju Dragana Vrankića, također Čovićevog stranačkog pješadinca.

RASIZAM

Sarajevsko “Oslobođenje” – nekada list godine u svijetu, novine koje su tokom agresije na BiH usred opkoljenog Sarajeva uspijevale svakodnevno izlaziti zadržavajući visok stupanj profesionalizma, a danas su u vlasništvu korporacije MIMS Muje Selimovića – prošloga četvrtka je objavilo, bez ikakvih ograda, otvoreno rasistički tekst akademika Rešida Hafizovića, profesora sarajevskog Fakulteta islamskih nauka. U tekstu, koji je izašao u kulturnom dodatku “Oslobođenja”, KUN-u, pišući o “ubilačkom genu kod Srba”, Hafizović između ostalog navodi: “To je užasni gen koji je silno opterećen neizlječivim kainovskim sedimentom, krvožednim naslijeđem koje ne opstaje niti broji da živi ako ne ubija drugog i drugačijeg kad god može i svakoj prilici…”

Na tekst je (jedini u BiH) reagirao novinarski bard i nekadašnje zaštitno ime “Oslobođenja” Zija Dizdarević, ali je njegov odgovor glavni urednik tjednika “Dani” (iako je tekst bio naručen) odbio objaviti. “Dani” su, a to je u ovoj priči od presudnog značaja, od novembra prošle godine također vlasništvo korporacije MIMS, nakon čega je na mjesto glavnog urednika instaliran bivši urednik “Oslobođenja” Faruk Borić.

KONGRES

Ne zadugo nakon osnivanja Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti – nevladine organizacije sastavljene od muslimanskih vjerskih lidera iz Bosne i Hercegovine i Srbije, te nekolicine frivolnih članova tzv. Akademske zajednice – u Sarajevu je održana osnivačka skupština nečega što će se ubuduće zvati Kongres Bošnjaka svijeta. Ova najnovija u nizu besmislenih nacionalno-ekskluzivističkih organizacija, osnovana je na inicijativu Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike 2000, izrazito desničarske ali malo utjecajne dijasporske bošnjačke grupacije, koja ubuduće namjerava djelovati kao “neprofitna nevladina, nestranačka, sekularna i autonomna udruga, koja će predstavljati interese bošnjačkog naroda”. Na “kongresu”, održanom u Hotelu “Holiday Inn”, usvojena je deklaracija sa zahtjevom za osnivanje posebnog ministarstva za dijasporu na razini države. Izabran je i upravni odbor kao izvršni organ Kongresa Bošnjaka svijeta, za čijeg je predsjednika na dvije godine izabran Muhamed Saračević.