Dovoljan je unutarnji osmijeh
Znanstvena istraživanja stalno potvrđuju korisno djelovanje smijeha. Osim što vraća optimizam i uklanja depresiju, on pomlađuje ljudski organizam, jača imunitet, a u nekim slučajevima čak dovodi i do ozdravljenja od bolesti. Neke od bolnica u Europi i Americi uvele su praksu gostovanja komičara na svojim bolesničkim odijelima. U ovom kontradiktornom svijetu, smisao za humor postao je jedan od najefikasnijih načina održavanja zdravog razuma. Onaj koji nas je stvorio na svoju sliku i priliku, na svu sreću, nije bio strogi birokrat koji nemilosrdno kažnjava zbog svake greške, nego se znao šaliti i zabavljati. Nažalost, ta činjenica uporno izmiče svima koji smrtno ozbiljna lica propovijedaju riječ Božju i zovu na pokajanje.
Jedna od osnovnih funkcija pričanja viceva je postizanje rasterećenja od napetosti i vraćanja ravnoteže u funkcioniranju psihe i tijela. U svijetu viceva sve je moguće, tu ne postoje nikakva ograničenja i moralne zabrane. Viceve pričaju svi društveni slojevi, čineći pritom određene preinake kako bi ih uskladili sa svojim svjetonazorima. U antologijama viceva zabilježeni su oni koji su obilježili određena razdoblja ljudske povijesti. Oni koji se bave njihovim proučavanjem kažu kako je vrlo teško odrediti početak pričanja viceva. Humor je nešto što ide ruku pod ruku s razvojem ljudske vrste i označava njezino nastojanje da osvijesti svoje postojanje.
Smisao za humor povezan je s inteligencijom pojedine osobe, a možemo ga uključiti i u kreativno izražavanje. U biografijama ljudi koji su dosegli najviše nivoe svijesti postoje podaci, bez izuzetka, i o njihovoj duhovitosti. Unutar različitih mističnih tradicija spominju se izuzetni pojedinci koji su dosegli prosvjetljenje. Za sve njih kaže se kako su nakon prosvjetljenja ovaj svijet i ljude u njemu doživljavali kao izuzetno smiješne. Oni su jednostavno uspjeli iskoračiti iz svakodnevne iluzije i iz pozicije objektivnog promatrača uvidjeti njezinu apsurdnost. Ako malo bolje promislimo, prosvijetljeno stanje uma nije nikakvo posebno stanje, štoviše, za njega možemo reći kako ustvari predstavlja normalno stanje. Problem većine ljudi je u tome što njihovi umovi nisu u normalnom stanju, a to za posljedicu ima kreiranje jednako neuravnoteženog svijeta.
Zbog smisla za humor ljudi imaju mogućnost transcendiranja okolnosti u kojima se nalaze i popratnog uzdizanja svijesti. U trenucima dok se smijemo naš um postiže uravnoteženo djelovanje i postiže stanje u kojemu bi stalno trebao biti. Na našu nesreću, većina viceva vrlo kratko traje, pa se nakon toga ljudi vrlo brzo vraćaju u početno neuravnoteženo stanje. U jednom od nastavaka znanstveno-fantastične serije “Zona sumraka” pojavljuje se priča o vicu koji izaziva stanje trajnog smijeha. Neka nepoznata osoba je smislila taj vic i nakon što ga je ispričala, on se nezadrživo počeo širiti svijetom. Ljudi koji bi ga čuli stalno bi se smijali i zbog toga zanemarivali svoje građanske dužnosti. Proglašeno je stanje epidemije i angažirane su posebne vojne jedinice u svrhu sprječavanja širenja opasne šale.
Različita znanstvena istraživanja su pokazala da smijeh ponekad može biti i opasan. Predugo izlaganje smijehu slabi srce i izaziva čitav niz drugih zdravstvenih problema. Iz tog razloga znanstvenici poručuju kako i smijeh treba koristiti u umjerenim i strogo kontroliranim dozama. Toga su još prije nekoliko tisuća godina bili svjesni u Kini prilikom osmišljavanja svog duhovnog sustava korištenja energije, koji su nazvali qi gong. U kineskoj tradiciji postoji tehnika “unutarnjeg osmijeha” koja se može neprestano prakticirati. Ona se sastoji u neprestanom održavanju stanja tihog smijeha koje u potpunosti mijenja način percepcije. Za razliku od glasnog smijanja, “unutarnji osmijeh” akumulira velike količine energije i podiže razinu svjesnosti. S obzirom na našu aktualnu situaciju, ovaj se kineski pristup nameće kao najprirodniji način doživljaja svijeta koji nas okružuje.