Imovinska karta u rukavu

Zanimljiva borba na beogradskoj političkoj sceni vodi se ovih dana na relaciji Agencija za borbu protiv korupcije – direktor RTS-a Aleksandar Tijanić. Tijanić je bio dužan da tokom 2010. dostavi Agenciji izvještaj o svojoj imovini, ali se to nije dogodilo. Tadašnji Upravni odbor RTS-a i Tijanić složno su zauzeli stav da oni nemaju obavezu izvještavanja Agencije o svojoj imovini jer nisu javni funkcioneri.

Međutim, u aprilu ove godine izabran je novi Upravni odbor i novi su članovi odmah po izboru podnijeli svoje imovinske karte. Tijanić ni tada nije reagovao, pa je protiv njega pokrenut postupak. Najprije mu je izrečena mjera upozorenja, na koju se on nije osvrtao, da bi Agencija potom izrekla mjeru preporuke za razrješenje. Tijanić se žalio, ali je Agencija žalbu odbila. Sad je lopta u dvorištu Upravnog odbora RTS-a, koji je dužan da u roku od 60 dana obavijesti Agenciju šta je uradio vezano uz preporuku.

Kad se uzme u obzir ukupan kontekst političkih odnosa u Srbiji, onda je sukob Agencija – Tijanić svojevrsno ispitivanje snaga i test zrelosti državnih institucija. Tijanić pokušava sugerisati javnosti da ne bježi od toga da pokaže imovinsku kartu, ali da je nudi kao građanin, a ne kao funkcioner. Iako je u očiglednom prekršaju, ne znači da će izgubiti bitku sa Agencijom. On rijetko igra na rizik. Poslovična arogancija koju iskazuje samo je dokaz više kako ima adute koji će isplivati na površinu sljedećih mjeseci. Kao i oba puta kad je biran za generalnog direktora, a da je od školske spreme imao samo završenu gimnaziju.

Teško će vladajuća garnitura u godini pred izbore nogirati Tijanića. On im treba ako žele zgrabiti novi mandat. Niti jedna vlast u Srbiji nije se mogla požaliti na njegovu lojalnost, od Mire Marković i njenog supruga preko Koštunice do Tadića. Zato je “stari vuk” ležeran, iako su svi razlozi za njegovo razrješenje tako očigledni. I to ne samo zbog imovinske karte.