Jednostavna terapija simbolima
Među onima koji su se bavili pružanjem psihološke pomoći dugo je vladalo mišljenje kako put do rješavanja u nesvjesnom skrivenih problema vodi preko njihovog osvješćivanja. Od Freudove psihoanalize, preko drugih brojnih škola terapeuti su učili kako svojim klijentima omogućiti što potpuniji uvid u različite komplekse nastale u razdoblju ranog djetinjstva. Takve terapije, osim što su dugo trajale i bile prilično skupe, u konačnici su se pokazale u većoj mjeri neefikasnima. Beskonačno kopanje po nesvjesnim sadržajima samo je na svjetlo dana iznosilo nove probleme i u većini slučajeva pacijente dovodilo u nimalo ugodne situacije. Revolucionarni pomak se dogodio krajem 1960-ih godina kada je Richard Bandler u psihologiji počeo primjenjivati neuro-lingvističke teorije. Tako je nastalo sada već nadaleko poznato neuro-lingvističko programiranje (NLP), a onda i niz drugih psihoterapijskih tehnika.
Bandlerova ideja u suštini nije bila nimalo nova. Većina drevnih tradicija sveukupnu egzistenciju doživljava preko tri nivoa. To trojstvo čine božanski svijet, ljudski svijet i podzemni svijet. Budući da se čovjek smatra replikom univerzuma, tako se i kod njega mogu raspoznati tri nivoa svjesnosti koji se manifestiraju preko tri različita uma. Najniži je nesvjesni um, iznad njega je svjesni um, a na samom vrhu je takozvani viši um. Pod svjesnim umom podrazumijeva se ono što nazivamo racionalnim umom. On prima informacije preko osjetila, kreira misli i definira naš identitet u ovom svijetu. Nesvjesni um je puno veći od svjesnog i funkcionira kao jedna ogromna memorija u kojoj se bilježe sva doživljena iskustva. Pritom on koristi potpuno različita pravila procesuiranja informacija, koja nisu vezana uz stvaranje apstraktnih pojmova. Sadržaji koji su pohranjeni u nesvjesnom um sastoje se od emocija i s njima povezanih slikovnih prikaza. Naš viši um ispravnije je nazvati višom svjesnošću, jer po svojoj prirodi izlazi izvan okvira osobne određenosti. Može se reći da unutar nas jednostavno postoji nešto što u svakom trenutku uravnoteženo raspolaže rješenjima za sve naše probleme. Na našu nesreću, mi nismo svjesni tog dijela i tokom života prvenstveno smo usmjereni na sadržaje unutar racionalnog i nesvjesnog uma.
Vratimo li se drevnim tradicijama, uočit ćemo povezivanje racionalnog i nesvjesnog uma te nesvjesnog i višeg. Pritom je zanimljivo da se nikada ne navodi mogućnost povezivanja racionalnog i višeg uma. Drugim riječima, to znači da ukoliko iz pozicije racionalnog uma želimo doći do višeg, moramo prvo uspostaviti vezu s nesvjesnim umom i onda iz njega doći do višeg uma.
Potrebu uključivanja višeg uma pri liječenju psihičkih problema uočila je i Ulli Springett, koja je nakon dugogodišnjeg prakticiranja različitih psihoterapijskih tehnika osmislila takozvanu terapiju simbolima. Budući da je znala da nesvjesni i viši um ne funkcioniraju na isti način kao racionalni, ona je došla na ideju da ih poveže pomoću simbola. Postupak koji opisuje u svojim knjigama vrlo je jednostavan i može ga primjenjivati baš svatko. Prvi korak sastoji se od potpunog opuštanja tijela i obraćanja pažnje na ravnomjerno disanje. Nakon toga slijedi pozitivna izjava kojom ćemo nekoliko puta ponoviti kako se, unatoč svim greškama i slabostima, bezuvjetno volimo. Svoju višu svijest doživimo kao svjetlost, Isusa, Budu ili na neki sličan način koji nam je najbliži, i zamolimo je da nam prenese simbol koji će nam pomoći izliječiti neki problem koji nas muči. Dovedimo se u receptivno stanje i primimo sliku. Važno je da taj simbol bude svijetlih boja i inspirirajući. Ukoliko nije, zamolimo za neki drugi, prikladniji.
Terapiju tim simbolom provodimo dva puta dnevno po dvije minute. Zamislimo simbol u našem srcu i tokom udaha njegovu energiju širimo našim tijelom, a prilikom izdaha tu energiju širimo izvan nas.