Karikaturiste pomeli oglašivači
Niški karikaturist Saša Dimitrijević osvojio je prvu nagradu na 16. Međunarodnoj izložbi karikature, na temu “Poroci”, koju je organiziralo Hrvatsko društvo karikaturista, a održana je od 28. juna do 10. jula u zagrebačkim Klovićevim dvorima. Značenje Dimitrijevićeve pobjede još je veće ako se zna da su za natjecanje pristigle 744 karikature 331 autora iz 61 zemlje, od čega je izloženo stotinjak.
Tradicija bivše države
Predsjednik Hrvatskog društva karikaturista Davor Trgovčević naglasio je da je odziv – posebno iz okolnih zemalja i bivšeg SSSR-a – bio dobar, unatoč malom nagradnom fondu i, generalno, skromnim sredstvima izložbe.
– Neki bi možda rekli da smo podijelili nagrade po političkim kriterijima i u duhu politike pomirenja – rekao je Trgovčević, aludirajući na Dimitrijevićevu pobjedu i specijalna priznanja za srpske karikaturiste Vladimira Stankovskog i Huga Nemeta.
– Jedini kriterij žirija, čiji članovi nisu znali čije radove ocjenjuju, bila je kvaliteta – dodao je Trgovčević.
Osim dvojice karikaturista, Ratka Maričića i Marijana Pavičića, u žiriju su bila i trojica ocjenjivača iz svijeta kulture: historičar umjetnosti Frano Dulibić, dizajner Siniša Mareković i stand up komičar Peđa Bajović.
– Uostalom, da nije tako, ne bi se dogodilo da ruski karikaturist Mihail Zlatkovski, koji je poslao dva rada, za jedan rad dobije drugu nagradu, a za drugi priznanje – rekao je Trgovčević i dodao da je treću nagradu dobio Grahame Arnould iz Kanade.
Uz karikaturiste iz Srbije, priznanja su dobili Darko Drljević iz Crne Gore i Nik Titanik iz Hrvatske.
– Mi smo vrlo ponosni na način na koji dodjeljujemo nagrade, za razliku od malobrojnih festivala u svijetu, koji su dosta lokalpatriotski nastrojeni – kaže Trgovčević. Po njemu, ni odziv ni kvaliteta radova iz Srbije nisu ništa neobično.
– Hrvatska, Srbija i Makedonija prednjače, imaju tradiciju iz bivše države koju su nastavili u samostalnim državama, osvajajući nagrade na međunarodnim festivalima. BIH i Slovenija ih prate, ali u nešto manjoj mjeri – smatra predsjednik Hrvatskog društva karikaturista.
Međunarodnoj izložbi karikature od dobitnika je prisustvovao jedino Nik Titanik, ostali si nisu mogli priuštiti put.
– Društvo ionako radi amaterski, s malim sredstvima. Svima smo ponudili smještaj, ali su put trebali platiti sami – kažu. O lošoj materijalnoj situaciji karikaturista govori i to što je Dimitrijević, koji je od 2001, otkada sudjeluje na natječajima, osvojio više od 40 priznanja i nagrada u Srbiji i svijetu (među njima 2003. “Zlatni Pjer” “Večernjih novosti”), još na birou za zapošljavanje: živi od honorara za karikature koje svakodnevno crta za niške “Narodne novine”.
Rad za kikiriki
O “radu za kikiriki” ponešto je rekao i doajen hrvatske karikature Otto Reisinger, koji se tim poslom bavi od 1945. i koji je svog Peru proveo kroz hiljade brojeve “Vjesnika”.
– Ne znam kako je u Beogradu, ali u Zagrebu novine više ne objavljuju karikaturu, objavljuju oglase. Karikatura je nestala sa scene, osim kod ovakvih natječaja, iako je u osnovi novinarska disciplina. Mogao bih nakon čitanja samo jednih novina napraviti barem pet karikatura, ali ih nemam gdje objaviti. Crtao sam da bi imao neki honorar, ali druga strana nije poštovala ugovor, pa mi je honorar skresala na uvredljivu svotu. Manje bi me smetalo da su rekli da nemaju novca i da me ne mogu platiti. Zato sam prestao raditi i bojim se da ću zaboraviti crtati – rekao nam je Reisinger.
Ni Nik Titanik nije pretjerano zadovoljan.
– Najveći broj naših novina, a tako je zasigurno i u Srbiji i cijeloj regiji, nema karikature jer su oglašivači preuzeli glavnu riječ. Vlasnicima novina nekad je lakše staviti neku fotografiju koju kupe za dolar nego plaćati karikaturistu da im na dnevnoj bazi obrađuju aktualne teme, što bi za čitatelje bilo puno zanimljivije – kaže Titanik.