Novac na kraju dolazi sam

Skladatelj, pjevač, aranžer i producent Ognen Anastasovski pokretačka je snaga makedonske grupe Bei the Fish, koja je ovih dana objavila novi album “Just an Idea!?” Odlično ocijenjena od strane kritičara širom regije, Bei the Fish specifična je grupa koja bi zbog svoje glazbe komotno mogla funkcionirati i na zapadu. Njihov spoj downtempo elektronike i pitkih pop melodija rijetka je pojava na ovim prostorima.

Koliko je grupa Bei the Fish danas u Makedoniji poznata i priznata, s obzirom na šest albuma objavljenih tijekom njezine relativno kratke karijere?

Oduvijek smo imali posebnu publiku koja voli lijepu muziku i mislim da će tako i ostati. Imamo svoje fanove. Štoviše, na promociji novog albuma bilo je puno familijarnih ljudi sa svojim mališanima i to mi je puno značilo. To govori da naša publika sazrijeva s nama i mi s publikom. Što se tiče priznavanja i poštovanja kvalitete, situacija je tragična, ne samo u Makedoniji, tome je tako u cijelom svijetu. Zemlja je jedina planeta na kojoj su živjeli ljudi, a sada su ljudi vrlo rijetka sorta – na njoj ima šest milijardi zombija i ništa više. Tragično je to da i sam ljudski život više nema nikakvu cijenu.

Planeta zombija

Prate li makedonski mediji vaše nove singlove i emitiraju li ih u programu zajedno s ostalom muzikom ili se potrebno boriti za svojih pet minuta u eteru?

Iskreno, imali smo više kritika u Hrvatskoj nego u Makedoniji. Što se tiče makedonskih medija, prije nekoliko tjedana odlučili smo da ih totalno bojkotiramo. Prvo, zbog neprofesionalnog odnosa i nepoštovanja, a drugo, zato što nitko ne razumije da je nama bitna muzika, a ne tko je što jeo, omiljena boja i što ja znam… Imamo internet i to će biti naš jedinstveni medij. Ako želimo nešto reći, to ćemo objaviti na Facebooku, Myspaceu ili na našoj web-stranici, i to je to.

Najnoviji, šesti album “Just an Idea!? Atto primo” ponudili ste na besplatni download i najavili njegov nastavak na jesen, jer je u pitanju konceptualno složen album. Kako to da ste se odlučili za besplatni download i hoće li i nastavak biti poklonjen ili ćete ga staviti u prodaju?

“Just an Idea!?” zapravo je naš treći oficijelni album, ali s obzirom na to da je drugi bio dupli, mogli bismo pričati o četvrtom albumu. S obzirom na to da imamo jedan neoficijelni album, onda bismo mogli pričali o petom. Osim toga, imamo i soundtrack za dvije kazališne predstave, pa bismo onda mogli pričati ne znam kojem albumu, ali to je sada najmanje važno. Album je zapravo osnova za mjuzikl, balet, performans, što god… Urađen je u dva čina, kao i ostali mjuzikli, i mislili smo da prvi čin bude freedownload, a kad izađe drugi, da uradimo jedan fini dupli digipak koji bi se morao kupiti da bi se saznalo kako priča završava. Naravno, tu bi bio i prvi čin zajedno s drugim. Recimo da je to bio neki marketinški moment, što je naš menadžer Vasil Gjuroski potajno uradio.

Riječ je o sjajnom albumu s odličnim i vrlo radiofoničnim pjesmama, no nedostaje mu barem jedan hit koji bi ga izbacio u sam vrh. Namjerno ili slučajno?

Pa iskreno, ne znam, ali mislim da i nije bitno. Interesantna stvar se dešava na ovoj planeti – ljudi više ne rade stvari zato što ih vole, već zbog novca. Ja stvarno ne znam kad se sve to tako desilo, ali kako prolazi vrijeme, to postaje sve strašnije. Mi smo uradili muziku punu ljubavi i osjećanja, zašto bismo razmišljali o tome imamo li hit ili ne. Ta je muzika naša, unikatna i jedinstvena, kao i svi ljudi na ovoj planeti. Kad bi svi radili to što vole, svijet bi bio jedno vrlo fino mjesto za život. Možemo puno naučiti od te naše unikatnosti. A što se tiče hita, uradit ćemo ga sljedeći put.

Nedavno ste potpisali ugovor s Charmenko Booking Agency, agencijom koja koncertima pokriva dobar dio istočne i srednje Europe. Znači li to velik proboj grupe Bei the Fish na inozemno tržište?

To ćemo tek vidjeti. Iskreno se nadam da će se to desiti, ali ako se ne desi, mislim da mi drugu opciju i nemamo osim da stvaramo i da sviramo.

Svirka u Ljubljani i Prištini

Sredinom travnja nastupili ste u Prištini. Kakvi su vaši dojmovi?

Ludilo! Prvi put smo bili u Prištini i bilo je super. Ljudi su reagirali čim smo počeli svirati, a to nam se desilo samo još jednom, u Kinu Šiška u Ljubljani. Provod je bio odličan, klub “Hamam” bio je ludilo. Iznenadilo nas je gostoprimstvo tih ljudi i sigurno ćemo opet svirati u Prištini.

Paralelno s radom u bendu skladate muziku za TV i kazalište. Osim što potpisujete muziku za film “Skopje Remixed”, skladali ste i za američku seriju “The Dirty Stars”. Kako je došlo do tog angažmana?

“Skopje Remixed” je film sastavljen od deset kraćih filmova, a ja sam zapravo radio na dva od njih. Jedan je režirao Borjan Zafirovski, a drugi Gjorče Stavreski. Što se tiče TV serije “The Dirty Stars”, to je ispalo sasvim slučajno. Inače volim raditi muziku za kazalište, pogotovo kad je u pitanju neka mjuzikl varijanta, kao što je “Marat/Sade” Vasila Hristova ili “Brod za lutke” u režiji Nele Vitošević. Inače, s par prijatelja, Predragom Ikonomovskim i Draganom Stojkovskim, snimio sam novi album “Flyin’ Top” engleskog repera Ola Diossa, koji nam je i gost, zajedno s Karolinom Gočevom i Branislavom Nikolovim iz grupe Foltin, na našem novom albumu. Ma ima puno toga. Bitno je da se nešto dešava.

Može li se danas u Makedoniji živjeti od muzike?

Možeš svugdje živjeti od muzike. Muzika je proizvod i što više radiš, to je proizvod bolji, ali ne tako da radiš da bi uzeo novac, već da bi nešto uradio. Mi živimo u monetarnom sistemu i ja nemam ništa protiv novca. Novac će na kraju dana doći sam, ali energija koju potrošiš da dobiješ novac nikad ti se neće vratiti – bolje ju je potrošiti i uraditi nešto fino. Kreacija je Božja stvar i vjerujem da Bog nije uradio svu ovu ljepotu da bi mu netko platio.