Pazite što gutate

U 19. je stoljeću zajedno s apokrifnim tekstovima vezanim uz apostola Tomu pronađen i neobičan spis nazvan “Himna o biseru”. U njemu se na metaforički način prikazuje putovanje duše iz božanskog u ovaj materijalni svijet i njezin povratak natrag. Junak te zanimljive priče koji simbolizira dušu prolazi kroz različite situacije zbog kojih zaboravlja svoj pravi identitet i postepeno postaje obični stanovnik naše fizičke stvarnosti, baš kao svi ostali. Priča ipak završava happy endom jer roditelji junaku šalju pismo u kojem mu objašnjavaju njegovu pravu prirodu i potaknu ga na povratak u božanske sfere.

Zanimljivo je da je trenutak zaboravljanja njegovog pravog identiteta povezan s konzumiranjem hrane. U ispovjednom tonu, junak nam kaže: “I ja sam kušao njihovu hranu. I više nisam znao tko sam. Nisam znao da sam kraljev sin i počeo sam služiti njihovog kralja.”

U različitim mitovima konzumiranje određene hrane pojavljuje se kao važan element povezanosti sa svijetom iz kojeg ta hrana dolazi. U grčkom mitu o Perzefoni koju je oteo bog podzemnog svijeta Had, ona ne može napustiti taj svijet zato što je konzumirala nekoliko sjemenki šipka. U kršćanskom mitu, Adam i Eva budu protjerani iz rajskog vrta zbog uživanja u famoznoj jabuci.

Poznata je činjenica da odabir hrane utječe na naše sveukupno fizičko i duševno stanje. Teška hrana činit će nas pospanima, alkohol će nas opiti, jako začinjena hrana pojačati strasti, a određene biljke će pomoći pri uklanjanju bolesti. Hrana koja se spominje u mitovima simbolizira sve sadržaje iz ovog svijeta koje unosimo u sebe. Ona se odnosi na sve ljude s kojima razgovaramo, knjige koje čitamo, filmove koje gledamo… Promatrajući način života prosječnih ljudi, nije teško uočiti njihovu neosviještenost u kreiranju egzistencija. Oni jednostavno dopuštaju da im se neprestano serviraju novi i novi sadržaji, koje po automatizmu konzumiraju. Njima se životi jednostavno dešavaju u skladu s pravilima onih koji umjesto njih donose odluke. Svaki inteligentniji vladajući režim itekako je svjestan da se onima koji su mu podređeni lakše vlada ako postoji kontrola kreiranja i plasiranja sadržaja za svakodnevno konzumiranje. Takav način manipulacije puno je djelotvorniji od anakronih diktatura koje su insistirale na kontroli uz pomoć redukcije i izolacije.

Još u doba kada su Amerikanci pokušavali srušiti komunizam u istočnoeuropskim državama, Zbigniew Brzezinski, tadašnji savjetnik za nacionalnu sigurnost, napravio je studiju u kojoj je konstatirao kako Amerika ne treba investirati novac u novo oružje nego u popularnu kulturu. Po njemu, Istočni blok trebali su uništiti “Coca-Cola”, “McDonalds” i pop-glazba. Kasnija politička previranja pokazala su da je bio u pravu.

Ako je u “Himni o biseru” glavni junak zaboravio svoj pravi identitet konzumirajući hranu od ovoga svijeta, sasvim je logično da se prvi korak k stjecanju izgubljenog identiteta sastoji u promjeni onoga što u sebe unosimo. Za to je potrebno distancirati se od svakodnevne ponude informacija i svjesno početi kreirati sadržaje koje želimo imati u životu. Taj proces osvješćivanja nije nimalo lak jer ljudi s vremenom postaju ovisni o onome što im se nudi. Ukoliko dugo vremena jedemo umjetno zaslađenu i začinjenu hranu i onda počnemo jesti prirodnu i nezačinjenu, ona nam se čini bezukusnom. Slično vrijedi i za ostala područja života. Ipak, ukoliko ustrajemo u tom novom procesu, on s vremenom postaje puno lakši. Na kraju nam više nije jasno kako smo prije mogli pristajati na sve te laži.