Plejboj kojeg vole mrziti

U ožujku iduće godine održat će se prijelomni predsjednički izbori u Rusiji, s obzirom na to da je predsjednik Dmitrij Medvjedev najavio reforme koje bi trebale dovesti do više političkog pluralizma, no još nije obznanjeno hoće li se on ponovno kandidirati ili će to po treći put učiniti najpopularniji ruski političar Vladimir Putin.

Kako pišu analitičari, to će ovisiti o tome kako će u prosincu na parlamentarnim izborima proći njihova stranka Jedinstvena Rusija, a ona stoji lošije nego ikada. Naime, na izborima za 12 regija Ruske Federacije održanima u ožujku ove godine, Jedinstvena je Rusija dobila manje od 50 posto glasova. S obzirom na to da je na parlamentarnim izborima 2007. dobila 64 posto, ovo je znatno lošiji rezultat, naročito kada se uzme u obzir struktura izborne baze. Kako piše politolog Dmitrij Orješkin, Putinova je stranka čak četvrtinu ukupnih glasova dobila u Republici Dagestan, notornoj po izbornim manipulacijama. U gradovima joj podrška pada i ispod 30 posto, pa se ona, piše Orješkin, pretvara u stranku čija je moć koncentrirana duboko u provinciji, a budući da 75 posto ruskog stanovništva živi u gradovima, vladajućima je sve teže manipulirati brojkama. Kada se tome pridodaju ekonomske i socijalne prilike, od rastuće inflacije i smanjenja zaposlenosti i investicija, preko sveprisutne korupcije i rasta cijena hrane, pa do izvjesnog pada cijena nafte, Jedinstvenoj će Rusiji biti sve teže zadržati popularnost.

Prokušani trik

Zbog toga je ruski premijer Vladimir Putin poduzeo neke korake dosad bez presedana, pa je Jedinstvena Rusija u kampanju krenula već u svibnju, umjesto u rujnu, a u pokušaju rebrendiranja stranke osnovao je Sveruski narodni front, širu asocijaciju pristaša koja im omogućava da ga podrže bez da postanu članovi stranke.

U takve poteze spada i nedavno imenovanje Mihaila Prohorova, trećeg najbogatijeg Rusa, predsjednikom prokremaljske liberalno-konzervativne stranke Pravedni cilj (Pravoe delo). Činjenica da se ovaj 18 milijardi dolara težak plejboj i dekadent, poznat po razuzdanom ponašanju i dosadašnjem odsustvu bilo kakvog interesa za politiku, prihvatio te dužnosti ne iznenađuje dobre poznavatelje ruskih prilika, koji kažu da ovakvi trikovi u tamošnjoj politici nisu novost.

Stranka Pravedni cilj osnovana je 2008. spajanjem nekoliko manjih liberalnih stranaka, prema općem mišljenju kao kremaljski pokušaj stvaranja privida višestranačja. Prohorovljevi prethodnici, a naročito arhitekt ruske privatizacije 1990-ih godina Anatolij Čubais, imali su ambicije za uvođenje ekonomskih liberalnih politika, no zbog razmimoilaženja unutar vodstva stranka je lani zamalo ukinuta, da bi se u Kremlju nedavno pojavila ideja da je se ipak revitalizira, a lojalnom liberalu iz najviših redova vlade ponudi vodstvo. Spekuliralo se s imenima ministra financija Alekseja Kudrina i vicepremijera Igora Šuvalova, no Kremlj se na koncu odlučio za naširoko omraženog 43-godišnjeg oligarha čiji se izbor samo na prvi pogled čini neshvatljivim.

Naime, kako piše Mihail Loginov, novinar i pisac iz Sankt Peterburga, Putinovo osnivanje Sveruskog narodnog fronta od početka je bilo praćeno pitanjem protiv koga se taj front ujedinjava. Tu se pojavljuje Prohorov, idealna karikatura prljavo bogatog plejboja kojega javnost voli mrziti, piše Loginov, koji se zbog takvog imidža jedva može nadati dobiti sedam posto glasova, koliko je minimalno potrebno za ulazak u Dumu, no po svemu sudeći ni toliko, s obzirom na to da mediji citiraju neimenovani kremaljski izvor koji kaže da će imati tek dva posto. Istraživanje provedeno nakon instaliranja Prohorova pokazalo je, pak, da je podrška Pravednom cilju tek jedan posto, dok je za stranku uopće čulo tek 20 posto ispitanih. Stoga je opći stav da je svrha obnove Pravednog cilja pružanje Jedinstvenoj Rusiji mete za kritiku, što se u ovom trenutku čini boljom izbornom strategijom od nabrajanja vlastitih postignuća.

Putin o liberalima

Osim toga, Loginov navodi kako je Jedinstvena Rusija i ranije primjenjivala ovu taktiku, a jedan od poznatijih primjera su regionalni izbori prije desetak godina, kada je Kremlj pod svaku cijenu htio zadržati jednog guvernera na odlasku, iako je lokalni komunist vodio po popularnosti. Iz vlade su tada poslali Vladimira Žirinovskog, predsjednika Liberalno-demokratske stranke, koji se u kampanji rugao lokalnim običajima, prijetio čistkama i autobusima punim svojih pristaša, pa je isprepadano lokalno stanovništvo hrpimice glasalo za “spasitelja”, guvernera na odlasku.

Prema Dmitriju Travinu s Europskog sveučilišta u Sankt Peterburgu, ovdje je na djelu “teorija druge noge vlade” kremaljskog spin-doktora Vladislava Surkova, ranije primijenjena na stranku Pravedna Rusija s ciljem da njezina lijevo-populistička retorika preuzme glasove komunista ukoliko Jedinstvena Rusija izgubi podršku, nakon čega bi Pravedna Rusija funkcionirala kao druga noga vladajućih. Travin predviđa da će se Pravednom cilju, kako bi se zapadu pokazalo da u ruskom parlamentu postoji liberalna stranka, dozvoliti da budu “pola stupnja” liberalniji od “razumnih” članova Jedinstvene Rusije.

Putinov stav prema liberalima jasan je još iz predizborne kampanje 2007., kada je rekao da su oni “bili na ključnim pozicijama i radili na štetu države i društva, služili interesima oligarhijskih struktura i rasipali nacionalne resurse”, pa “ako se ova gospoda vrate na vlast, oni mogu postići samo jedno: opljačkati milijune ljudi još jednom, i to s glamurom i cinizmom koji su njihovi zaštitni znakovi”. U nedavnom televizijskom nastupu, Putin je, pak, liberale ponovno nazvao “uraganom koji je protutnjao Rusijom 1990-ih”, pa se iz svega dade zaključiti da instaliranje Mihaila Prohorova na čelo jedne liberalne stranke nije zamišljeno kao istinski pokušaj liberalizacije ruske politike.

Zalaže se za 60-satni radni tjedan

Mihail Prohorov obogatio se investirajući u industriju metala, inženjerstvo i poljoprivredu, a u Americi je poznat kao suvlasnik košarkaškog kluba New Jersey Nets. Uložio je 200 milijuna dolara u prvi ruski hibridni automobil, a sponzor je kampa udruženja Naši, “Putinovog Komsomola” koji broji nekoliko stotina tisuća mladih. Jedan od blistavijih Prohorovljevih poslovnih poteza bila je prodaja udjela u kompaniji Norilsk Nickel, najvećem svjetskom proizvođaču nikla i paladija netom prije izbijanja financijske krize 2008. Godinu ranije uhapšen je zajedno s još 20-ak ljudi u francuskom zimovalištu Courchevelu zbog sumnji za organiziranje prostitucije, s obzirom na to da u prestižni resort dovodi i oveće grupe mladih Ruskinja. Pušten je bez optužbi, a kasnije mu je Francuska dodijelila Legiju časti za doprinos kulturnoj razmjeni dviju zemalja. Kao jedan od čelnika udruženja industrijalaca i poduzetnika, lani je objavio dokument o reformi tržišta rada prema kojoj bi radni tjedan trajao 60 sati, te bi se uveli privremeni ugovori koji bi se lakše i brže raskidali.