Pravilo primanja i davanja

Još iz biblijskih vremena dolazi nam pravilo koje kaže da ukoliko želimo nešto primiti, prvo trebamo dati. Na prvi pogled, to izgleda čudno i pomalo apsurdno. Zaista, kako je uopće moguće misliti na davanje u trenucima kada želimo nešto dobiti? Većina ljudi tada je usmjerena samo na ono za čim žudi i pritom ne percipira ništa osim najkraćeg puta do ostvarivanja svog cilja. Just do it! Na taj način ljudi postižu upravo suprotno – zatvaraju se u svoje ljušture i nesvjesno si uskraćuju mogućnost bilo kakvog primanja.

Riječ je o negativnim mentalnim programima koji se usvajaju već nakon rođenja i s vremenom postaju toliko intenzivni da ih se uzima zdravo za gotovo. Po tim programima, život nije laka stvar i pri ostvarivanju važnih ciljeva potrebno je stalno prevladavati različite vrste zapreka. U toj neprestanoj borbi za osiguravanje opstanka jednostavno nema vremena za bilo kakvo opuštanje.

Pravilo davanja u svrhu primanja vrlo je jednostavno i prirodno. Uzmimo konkretan primjer osobe koja ima loše odnose s okolinom i nada se kako će konačno privući nekoga s kime će se razumjeti i uživati u zajedničkoj bliskosti. To zasigurno neće ostvariti ukoliko uporno ostaje kod kuće i nastavlja se svađati sa svojim ukućanima. Dakle, za početak je potrebno osvijestiti želju i pokrenuti se s mrtve točke. Odlazeći na mjesta gdje se okupljaju drugi ljudi, stvorit će se prilika za nove kontakte i stvaranje prijateljstava. No, to nije dovoljno. Teško da će spomenuta osoba samim svojim prisustvom natjerati sve da se oduševe njome i poklone joj pažnju. Rješenje daje pravilo davanja koje kaže da ukoliko želimo primiti nečiju pažnju, prije toga trebamo toj osobi dati svoju.

Postoji vrlo malo ljudi kojima ne odgovara da drugi poštuju njihove vrijednosti. Najlakši način postizanja uvažavanja od strane poznatih ljudi jest da ih mi sami uvažavamo. Time ostvarujemo pozitivne odnose i postajemo netko na koga se gleda sa simpatijama.

Djelovanje pravila davanja kao prvog koraka k primanju jako dobro se može vidjeti na primjeru izlaska iz kriznih financijskih situacija. U tim situacijama kod većine ljudi dolazi do izražaja strah od gubitka sredstava za život što za posljedicu ima povlačenje krivih poteza i dodatno pojačavanje krize. Suočeni s nedostatkom materijalnih sredstava, oni počinju dramatizirati i drastično ograničavati svoju potrošnju. Preuzima se novi način života unutar kojeg se ne zadovoljavaju ni osnovne potrebe. Na taj se način snižava doživljaj vrijednost svog života i automatski prizivaju nove neugodne okolnosti. Svijet oko nas, poput nekog ogledala, sa zadrškom odražava naše unutarnje stanje.

Slična pravila koja vrijede za pojedince vrijede i za države. U slučaju kada se u nekoj državi pojavi bilo kakav oblik krize, oni koji je vode trebali bi izlazak iz krize započeti davanjem dodatnih mogućnosti svojim građanima. Jedino je na taj način moguće ostvariti ponovni prosperitet i povećati produktivnost. Ukoliko se krene suprotnim putem i narodnu nametnu dodatni porezi, te se još dodatno počne s ukidanjem postojećih prava, negativne posljedice će vrlo skoro biti više nego očigledne.

Neumoljivo djelovanje pravila davanja i primanja u posljednjih nekoliko godina imali smo priliku upoznati u našoj nimalo blistavoj svakodnevnici. Umjesto da poput ostalih europskih država izađemo iz postojeće ekonomske krize, mi smo neprestano sve dublje tonuli i trpjeli sve veća zakidanja od strane države. Bilo bi prekrasno kada bi se oni koji upravljaju našim sudbinama upoznali s biblijskim pravilima ponašanja i svojim građanima podarili veća prava i financijske pogodnosti. Na taj bi se način potaknulo stvaranje novih vrijednosti i stabiliziranje opće situacije. Država koja neprestano sve više uzima, a pritom ne razmišlja o davanju, nije neka previše inteligentna država. Ostaje pitanje kako je natjerati da to sama shvati.