Premijeri pred sudom

Nije lako biti premijer. Riječ je o jednom od rizičnijih mjesta u vlasti, o poziciji koja svoje nosioce stavlja na nemale kušnje, prije svega one materijalne prirode. Naš bivši premijer Ivo Sanader najbolji je dokaz ovog starog truizma. Međutim, oni nije ni prvi niti najzanimljiviji koji je izgorio na mjestu prime ministera. U kratkom i nepotpunom pregledu evropskih premijera u posljednja tri desetljeća koji ovdje donosimo, vidjet ćemo da zovu mita ne mogu odoljeti ni na istoku ni na zapadu Evrope, zadržimo li se samo na Starom kontinentu.

Možda je Sanaderova premijerska biografija najsličnija onoj bivšeg i sada već pokojnog talijanskog premijera Bettina Craxija. Kao šef Socijalističke stranke, Craxi je na premijersku stolicu zasjeo 1983. i na njoj se zadržao do 1987. Afera poznata pod imenom “Čiste ruke” (Mani pulite) otpočinje 1992. kad je, u sklopu velike istrage zbog korupcije, uhapšen bliski Craxijev suradnik Mario Chiesa. Istragu je pokrenuo slavni državni tužitelj Antonio Di Pietro. Bila je to akcija protiv stranačke korupcije, sumnjiva načina financiranja političkih stranaka, pa tako i Craxijeve Socijalističke stranke. U nekoliko slučajeva bio je umiješan i sam Craxi, koji se isprva branio da je riječ o komplotu protiv cijele političke klase, ali kad je vidio da tužitelji ne odustaju, pobjegao je u Tunis gdje je 2000. godine i umro. U odsutnosti je osuđen na 27 godina zatvora.

Teta Tamara i 400.000 dolara

S korupcionaškim aferama muči se i aktualni talijanski premijer Silvio Berlusconi (utaja poreza, davanje mita, afere s prostitutkama). Zasad ga štiti premijerski imunitet.

Ostanemo li u mediteranskom bazenu, stižemo i do velike francuske afere. Bivši premijer Alain Juppe 2004. godine bio je osuđen zbog financijskih malverzacija u svojoj stranci. Iako mu je sud prvotno odredio desetogodišnju zabranu obavljanja javnih dužnosti, kazna je kasnije smanjena, a Juppe je nedavno postao novi ministar vanjskih poslova. Štoviše, taj konzervativni veteran izjavio je kako će možda biti kandidat vladajuće stranke desnoga centra na predsjedničkim izborima 2012. u malo vjerojatnom slučaju da to ne bude sadašnji predsjednik države Nicolas Sarkozy.

Na pravorijek čekaju i bivši albanski i rumunjski premijeri. Ilir Meta, premijer Albanije u razdoblju od 1999. do 2000. godine, trenutačno je pod optužbom zbog malverzacija i primanja mita vezano uz izgradnju jedne hidrocentrale. Njegov rumunjski kolega Adrian Nastase pod udarom je državnog odvjetništva za primanje 630.000 eura mita, a na temelju istrage o korupciji koja je počela 2006. Optužnica tereti Nastasea da je između 2002. i 2004. koristio svoju dužnost za primanje darova u zamjenu za usluge. Nastase i njegova supruga optuženi su također za kršenje propisa i lažiranje dokumenata pri uvozu robe iz Kine za uređenje njihovih kuća u Bukureštu i kuće za odmor. Uz to, pred sudom će morati objasniti odakle potječe 400.000 američkih dolara s računa njegove supruge. Njegova tvrdnja kako se radi o novcu od prodaje nakita njegove tetke ne drži vodu, jer je njegova legendarna teta Tamara živjela skromno u jednom malom stančiću u Bukureštu.

Još jedan balkanski premijer ne spava mirno. Riječ je o sada već bivšem prvom crnogorskom ministru Mili Đukanoviću koji se prošle jeseni samovoljno povukao s tog položaja, tri godine prije isteka svog premijerskog mandata. Učinio je to, kako je kazao, zbog osobnih razloga, iako je poznato da ga mediji povezuju s švercom cigareta.

Tko je “osoba J”?

Afere koje se vežu uz njegovo ime zasad ne smetaju Sanaderovom slovenskom kolegi, Janezu Janši. Štoviše, poput Juppea, Janša najavljuje novu borbu za premijersko mjesto na sljedećim izborima. Komisija za sprječavanje korupcije u Sloveniji svojedobno je dala  preliminarno mišljenje u kojem ističe da su potezi odgovornih prilikom prodaje državnih udjela u Mercatoru tvrtkama Istrabenz i Pivovarna Laško 2005. godine okarakterizirani kao koruptivni, jer su menadžeri prilikom ostvarivanja svojih interesa surađivali s visokim predstavnicima u državnim organima. I Janšu se vezalo uz tu aferu, baš kao i koju godinu kasnije kad se njegovo ime spominjalo u aferi “Patria”, vezanoj uz kupovinu finske vojne opreme. Optužbe se tiču navodne isplate nezakonitih provizija slovenskim političarima i ljudima u ministarstvu obrane koji su odlučivali o natječaju vrijednom 280 milijuna eura. Finski su novinari došli i do informacije da je za sve znala i “osoba J”, za koju se sumnja da je to upravo tadašnji premijer. Janša je sve optužbe odbacio.

Na udaru, više medijskom nego pravosudnom, svojedobno je bio i blizak Sanaderov prijatelj, dugogodišnji irski premijer Bertie Ahern. Kao čelnik desničarske stranke Fianna Fail, na mjestu irskog premijera bio je od 1997. do 2008. Ahern se našao pod udarom Mahonovog tribunala – posebnog istražnog tijela koje se bavi ulogom premijera u korupcijskom skandalu početkom 1990-ih godina. Ahern je dosad sve optužbe odbacio, a njegova stranka je za to vrijeme tri puta dobila izbore. Dobar dio zasluga za to ima P.J. Mara, Ahernov spin doctor, odnosno specijalist za odnose s javnošću, a koji je vodio i izborne kampanje Ive Sanadera.

Istočni grijesi

Problema sa svojim bivšim premijerima imaju i Izraelci, Ukrajinci i Poljaci. Tako se mreža plete oko Ehuda Olmerta, bivšeg izraelskog premijera kojeg se tereti da je kršio zakon u slučaju projekta luksuznih stanova u Jeruzalemu u kojem je, po navodima medija, uzeo oveći mito.

Bivši poljski premijer Leszek Miller pred parlamentarnim povjerenstvom zaduženim za istragu o najvećem korupcijskom skandalu u postkomunističkoj Poljskoj, odbacio je optužbe da je umiješan u posao težak 17 milijuna eura, a sve vezano uz medijsku kuću Agora koja izdaje i najtiražniji poljski dnevnik “Gazeta Wyborcza”.

Ukrajincima je jedan bivši premijer već osuđen. Riječ je o Pavlu Lazarenku (kratko je bio premijer tokom 1997), koji je u Americi uvjetno osuđen za pranje novca, korupciju i prijevaru. Vjeruje se da je Lazarenko iz Ukrajine prebacio više milijardi američkih dolara.