Slovačka Romima ne vjeruje

Košice, veličinom drugi grad u Slovačkoj, postat će 2013. godine europski grad kulture. Na službenoj internetskoj stranici podignutoj u čast osvajanje te titule, uz ostalo, piše: “Grad koji je atraktivan za život i gdje su građani sretni i gdje se posjetitelji uvijek vraćaju.” Istina, ali ne i za stanovnike možda najvećega romskoga geta u Europi, Lunika IX.

Iz daljine ovaj kvart ne izgleda ništa drugačije od blokova sličnih novozagrebačkih socrealističkih naselja: nekoliko betonskih zgrada i neboder uz autocestu. Međutim, već na ulazu u naselje shvaćamo da smo pred pravim izoliranim getom. Subota je i većina ljudi je u svojim domovima, što znači da su ispred zgrada. Iz blizine uočavamo da na kućama nedostaju prozori, fasade su ruinirane, a po ulicama su razbacane hrpe smeća. U sredini naselja je policijska stanica, izgleda kao malo vojno utvrđenje u okupiranoj državi.

Gore nego u slamovima

Nakon prvog, apokaliptično-futurističkog dojma, zaustavljamo automobile i izlazimo; kolege novinari u pratnji upozoravaju nas da nije pametno izvaditi fotoaparat i bilo što snimati.

– Molim vas, zbog nas i zbog vas. Ljudi su veoma ljuti. Vode imaju samo dva sata dnevno, a upravo im je u potpunosti isključena struja. Treba pričekati dan-dva dok se situacija malo ne smiri. Država je dužna plaćati im troškove, ali čini se da to više ne želi činiti – prijateljski nas upozorava Miroslav Tirda, jedan od novinara koji živi u ovom naselju.

U jednom trenutku kolega vadi mobitel i pokušava nas fotografirati, ali sa strane odmah kreću dobacivanja. Nitko ne voli nekakve safari-delegacije koje s dobrim automobilima po tko zna koji put dolaze u ovo naselje.

– Ljudi su izigrani, godinama slušaju obećanja, a nikakvog pomaka nema. Prošle godine posjetio nas je delegat Europske komisije, čiji je vozač za vrijeme sastanka pobjegao s vozilom i ostavio svog šefa bez prijevoza. Nitko mu nije ništa napravio, ali to je Europa – dodaje Tirda.

Gradski oci Košica donijeli su 1995. rezoluciju 55 koja se odnosila na raseljavanje svih neplatiša, Roma i neprilagođenih građana Košica: potpisao ju je tadašnji gradonačelnik Rudolf Schuster i tako je rođen Lunik IX. Romi su u njega polako premještani već od početka devedesetih, kad su “bijele” obitelji iseljavanje u bolje kvartove. Bilo je predviđeno da na nešto više od kvadratnoga kilometra živi oko 2.500 stanovnika, no danas se procjenjuje da je ovdje čak 10.000 ljudi u uvjetima gorim od afroameričkih slamova. U jednom stanu žive i po četiri deseteročlane obitelji. Većina plaća mjesečni najam, iako je krajem prošle godine samo dug za vodu iznosio 210.000 eura.

Hodamo polako kroz naselje. U svom tom kaosu vidimo i idilične slike: djeca se igraju s roditeljima, muškarci pričaju i puše cigarete, mlade majke guraju bebe u kolicima. Kolegica Jarmila Vanova iz Romske novinske agencije, jedinog romskog medija u Slovačkoj, lice je koji mnogi Romi prepoznaju kao svoj glas.

– Oprostite, imate li upaljač? Vi ste romski magazin, zar ne? – prilazi nam mlada maloljetna majka.

Uništeni životi

Prolazimo pored centralne zgrade u kojoj su škola i administracija. Ljudi nas prate pogledima. Po prozorima načičkano na stotine ljudi. Nemoguće je procijeniti koliko je doista stanovnika na ovom malom prostoru. Razmišljamo kao u opisu naselja zaobići stereotipe o Romima.

– Mi govorimo u ime Roma i za Rome. U našem radu ima puno izazova, no najvažniji je taj da nas zajednica vidi kao nekoga kome vjeruje. Međutim, nalazimo se u procjepu između romskih lidera koji nam ne žele financijski pomoći, jer se svi naši programi besplatno emitiraju na državnoj televiziji. Nalazimo se u procjepu i ovisimo o donacijama, iako svake godine osvajamo prestižne novinarske nagrade – kaže Jarmila Vanova.

Često im se prijeti i izloženi su rasističkim napadima, a političku podršku nemaju jer veoma često prozivaju lokalne političare koji nenamjenski troše projektna sredstva, namijenjena Romima, za vlastite programe i ambicije. Ni od romske elite također nemaju nikakvu potporu.

Shvaćamo da je Lunik IX eksperiment nad živim ljudima i primjer kako izgleda getoizacija neke manjine. Slične su ideje imale su i neke balkanske države. Srbija je u nekoliko navrata pokušala stvoriti romski geto u nekoliko gradova, uključujući i Beograd, a Hrvatska je zbog segregacije učenika u slučaju Oršoš osuđena u Strasbourgu.

– Romi se doživljavaju kao strani element u Europi već tisućama godina. Činjenica je da žive na svoj način, u svojoj specifičnoj kulturi i te razlike nikada nisu nadvladane. Činjenica je da se moraju integrirati u društvo, ali ih nitko nikada nije pitao za mišljenje kako bi se to trebali uklopiti. Ako ih integriraju oni koji ne znaju ništa o njihovoj kulturi, teško je da će to biti uspješno – objašnjava dr. Kristina Magdolenova, direktorica Romskog medijskog centra.

Jarovice, drugo veliko romsko naselje ove regije, nedaleko je Prešova, grada sjeverno od Košica. U njemu danas živi oko 7.000 ljudi. Na ulazu u naselje, okružena visokim zidom i bodljikavom žicom, opet je policijska kasarna. Naselje je poznato po velikoj tragediji, kada je 2000. godine u poplavama poginulo 44 djece i 16 odraslih. Romi za tu tragediju i danas krive vlasti.

Ovdje su nas dočekala malo vedrija lica. Djeca trčkaraju oko nas, muškarci zainteresirano dobacuju sa strane, a žene su veoma pričljive. Mnogi posljedice poplave i danas osjećaju. Naš novi pratitelj iz naselja, Miro, u katastrofi je izgubio dijete.

– Tragedija je prošla, a vlasti nam godinama obećavaju pomoć. Ali, vidjeli ste: jedna žena i danas živi s obitelji u trafici, drugi žive u loše sklepanim kućicama. Mnogi životi su uništeni, u tome je stvar. Pomaka nema. Ljudi su ljuti na sadašnjega gradonačelnika, Roma: očekuju brze promjene, ali to je veoma teško – kaže Miro.

Rasno motivirana ubojstva

U Slovačkoj, prema neslužbenim procjenama, živi oko 500.000 Roma. Najveći dio stacioniran je u Istočnoj Slovačkoj. Godinama unazad, slovačke vlasti trpe kritike međunarodnih udruga poput Amnesty Internationala da prava Roma sustavno krše. Šest je žena tužilo državu pred Europskim sudom za ljudska prava zbog nasilne sterilizacije tijekom boravka u bolnici; presuda se čeka, a identičan je slučaj susjedna Mađarska već izgubila.

Širom države vlasti podižu betonske zidove oko romskih naselja, bespravno ih raseljavaju, a rasno motivirano nasilje raste. Krajem prošle godine, izvjesni Lubomir Harman pobio je u Bratislavi šest članova jedne romske obitelji, uključujući i dvanaestogodišnjeg dječaka, te pritom ranio još 15 osoba. Slovački političari probali su zataškati rasnu motiviranost ubojstva, a šef policije Jaroslav Spišjak za tragediju je okrivio romsku obitelj, rekavši da su njezini članovi “imali intenzivan socijalni život i da su prečesto primali posjete”.

U Košicama je 2009. u policijskoj stanici brutalno pretučeno šestero romskih dječaka. Parlamentarna Slovačka nacionalna stranka na svom je plakatu imala lik istetoviranog Roma s debelim zlatnim lancem oko vrata, iznad koga je pisalo: “Glasajte za nas, da ne hranimo one koji ne žele raditi”. Posljednjih su godina rasno motivirani zločini sve učestaliji, a diskriminacija romske djece počinje već u osnovnoj školi.

Dok vodeće europske države, poput Francuske, krše ljudska prava najpoznatije europske manjine, teško je očekivati da će bilo tko stati u njenu obranu. Izgleda da Europska unija nije predviđena za Rome.