Štrajkom protiv krijumčarenja zakona

Fotografije: Sandro Lendler

Dobro ugođeni ptičji orkestar iz krošanja kraj zagrebačkoga Filozofskog fakulteta prekinuo je u srijedu u 9.30 sati jednako dobro uigrani kvartet bubnjara, koji je na ulazu u zgradu Fakulteta pomalo plesnim, a dijelom apokaliptičnim tam-tam-tum-tum ritmovima označio početak štrajka sindikata Akademska solidarnost, odnosno akademskih radnika zaposlenih u toj ustanovi. Eufemistički rečeno, studijski nastavni proces obustavljen je do daljnjega.

Pa ipak, ima li još onih koji ne znaju razloge oglašavanja bubnjeva? Podsjetimo: štrajk se nametnuo kao krajnji oblik protesta i kao posljednje sredstvo otpora donošenju triju novih zakona iz područja visokog obrazovanja, znanstvene djelatnosti i sveučilišta, proizašlih iz ciklusa majstorske radionice Radovana Fuchsa, ministra znanosti, obrazovanja i sporta.

Radovan III

Dirigent Radovan Fuchs sve više podsjeća na Radovana III, lik iz poznate komedije o čovjeku koji se nije snašao. Preispitujući svoj varljivi utisak u zamci u kojoj se našao, tašto se, poput nepopravljivog birtijaša koji je izgubio svaki dodir sa stvarnošću, uz retorički vapaj obraća javnosti:

– On mene pita što sam čit’o. Mene pita što sam čit’o?!

Ali, ah, da je ministar pomno pročitao, pa i do u tančine prostudirao ono što je naredio ozakoniti, ne bi se ispred ulaza u Filozofski okupila pusta novinarska svita, ne bi toliko škljocali fotoaparati, a studenti bi, u nekoj drugoj verziji, čekali u redu za ljetni ispitni rok.

No, ovdje nećemo više o osobnosti Radovana Fuchsa III, već o studentima i budućim diplomantima, koji su dio ugrožene akademske zajednice. Solidarni i podržavajući svoje mentore, oni su na pročelju zgrade, iznad glavnog ulaza, uz spontani pljesak malobrojnih, izvjesili transparent “U obranu javnog dobra” i time poručili: “Neće moći.” Na koji su način osobno pogođeni prijedlogom ministrovih zakona?

– Od zakona se mora odustati ili njihovim odbacivanjem ili povlačenjem iz procedure. Novi bi zakoni trebali funkcionirati na način da se novac iz javnog proračuna, dakle novac poreznih obveznika, izvlači iz sveučilišta i upumpava tamo gdje je najmanje u sustavu potreban, a to su džepovi kapitalista i privatnih korporacija – govori Andrea, studentica pete godine lingvistike i indologije. Pred diplomom je, ali kao odlična studentica i aktivistica proniknula je u srž problema.

– Najviše mi smeta to što se tim zakonima potpuno mijenja oblik financiranja. Dakle, imamo ugovor o financiranju sveučilišta koji se donosi na tri godine prema proračunskoj formuli koju diktira Vlada, jer ona daje novac i potpisuje ugovore, tako da ne znam kako misle da to neće utjecati na nezavisnost i slobodu znanstvenog rada. Nemam prevelikog izbora, jer moja je struka znanost. Sve ono što se sada događa nužno će se i neposredno odraziti na mene i nakon diplome – kaže Andrea.

Razbacivanje novca

Na koji način, pitamo.

– Kad se nešto podvrgava tržištu rada, onda se provode samo primijenjena istraživanja, a ne temeljna. Ono što donosi temeljni napredak društva su temeljna istraživanja, ona razvijaju društvo. S financijske strane gledano, razlika između temeljnih i primijenjenih istraživanja je u tome što su temeljna jako skupa, dok su druga puno jeftinija. Kad se znanost podvrgava tržištu rada, onda se događa da rezultate temeljnih istraživanja, kojih ima malo i financira ih država, dobivaju privatne firme koje onda plaćaju fakultetima za pojedina primijenjena istraživanja i tako u biti ubiru šlag od javnog novca. To je najgora stvar – objašnjava ova studentica.

Koje bi se zakonske anomalije osobno mogle odraziti na buduću znanstvenicu?

– Država bi mi platila doktorat i dala ugovor na pet godina, a nakon tih pet godina ja bih vjerojatno morala ići raditi u inozemstvo, jer su velike šanse da bih dobila otkaz zbog piramidalnog ustroja sveučilišta, o kojem se stalno priča. Znači, ako se prima osam znanstvenih novaka od njih će samo polovica dobiti mjesto docenta, ostali su na ulici. To znači da su ta četiri doktorata, koja je također platila država, novac koji je propao. S financijske strane, to je potpuno suludo razbacivanje novca, a ja želim raditi u Hrvatskoj. Zašto se sad toliko priča o revizijama fakulteta, zašto nisu postavljene tako da propituju kako to da Ministarstvo plaća najamninu za onu zgradu nekoliko milijuna kuna mjesečno? Zašto to nitko ne pita? Kako nam mogu reći da nema novca za besplatne diplomske i preddiplomske studije kad toliki novac troše na potpuno sulud način? Iz moje studentske perspektive, to je potpuno besmisleno – kaže Andrea.

Pitanje je iza koje grupacije stoji Fuchs, nadovezuje se Mario, student zadnje godine komparativne književnosti, etnologije i kulturne antropologije.

– Mislim da on predstavlja interese privatnog kapitala. Kad pratite izjave podrške zakonima, osim vladajuće koalicije koja podržava zakone koje je njihov ministar predložio, prvi koji su ga podržali su predsjednici socijalnih partnera, dakle režimskog Nezavisnog sindikata obrazovanja Vilima Ribića i HUP-a, a njihov je predstavnik u GSV-u, odnosno predsjednik, izjavio da će oni po novim zakonima imati određen broj članova u sveučilišnim vijećima. Dakle, imat će direktan upliv u upravljanje sveučilištima, a po ovim zakonima Senat gubi prijašnju ulogu. On je imao upravljačku ulogu, a sad je gubi, kao i fakulteti i njihovi predstavnici i akademski radnici. Tu ulogu sad dobivaju ljudi koje predlaže Vlada, a očito i gospodarstvenici – tvrdi Mario.

Prljava igra

Ne zna kakva mu je u budućnosti pozicija na tržištu rada, ali s obzirom na ekonomsku situaciju, nije blistava. Razmišlja iz aktivističke pozicije i želi zaustaviti zakone koji će biti loši za kolege koji će tek početi studirati.

– Mislim da će sve humanističke struke ovim zakonima puno izgubiti, jer je njihova intencija da se ravnamo po tržišnim principima, a humanistika ne funkcionira na takav način. To je glavna boljka iz perspektive moje struke, a iz opće društvene perspektive sve se znanosti podvrgavaju tržišnim principima i to će rezultirati vjerojatno time da će se studijske grupe smanjiti, a neke će se i ukinuti – predviđa Mario.

Njegova kolegica Andrea dodaje da Ministarstvo igra jako prljavo: u posljednjih mjesec dana telefonski pritišće fakultete i sveučilišta u državi. Jasno je i zašto: nitko od njih nije dao podršku spornim zakonima.

– Imamo informacije da su Sveučilištu u Puli zaprijetili kako neće dobiti obećana znanstveno-novačka mjesta. Filozofski već lani zbog blokade nije dobio niti jedno novačko mjesto. Fuchs već od ranije opstruira znanost u svakom pogledu. Rijeku je ucijenio na način da neće dobiti kampus, Zadar isto. Dakle, ministar je zaprijetio da bilo kakve infrastrukturne projekte neće platiti. To je apsurd, to nije Fuchsov novac, niti novac Jadranke Kosor, već novac poreznih obveznika. Otkud mu to pravo? – pita Andrea.

Ovi zakoni, zaključuje ona, pokušavaju podvaliti linearni model pod potpuno javno financirano obrazovanje.

– Oni se donose pravilnikom koji se može mijenjati iz godine u godinu. Pravilnik je podzakonski akt koji se donosi i mijenja na razini sveučilišta ili Ministarstva. Ravnat će se  prema izvrsnosti, a ne prema socijalnim kriterijima i doći će do naplaćivanja po visokim cijenama ECTS bodova ili do bacanja studenata među izvanredne studente, a to su oni koji nemaju nikakva socijalna prava – kaže Andrea.

U zgradi Filozofskog fakulteta gotovo da nema studenata, tek jedan štand gdje možete potpisati pristupnicu Akademskoj solidarnosti. Ispred zgrade tek rijetki studenti sjede na stepenicama, lica podbočenih rukama, zamišljeni…

– Vibra među ostalim studentima je pomalo loša u usporedbi sa studentskom blokadom iz proljeća 2009. Izgleda da se dogodila rapidna individualizacija – ljudi masovno gledaju samo svoj interes. Ima i onih koji nisu priklonjeni štrajku: Što se to mene tiče, kažu. Sve da te se to sad i ne tiče, vjerojatno ćeš jednom imati djecu i pitanje je u kakvom će se društvu ona obrazovati. No, mnogi su još zbunjeni, pa kad im objasniš o čemu se radi, onda postaju kritičniji – objašnjava Goran, budući kroatist.

Godina im visi o koncu

Iako još ima nekoliko ispita do diplome, za njega je trenutna situacija oko ispita demotivirajuća.

– Živimo u vremenu gdje se neke stvari lome, neoliberalna ofenziva je žestoka i koliko je god ignorirali, ostavit će velike posljedice. Zato je sad vrijeme za borbu. Borba je motivirajuća jer je na snazi etatizacija znanosti – kaže Goran.

– Nedavno sam čitao roman Margaret Atwood “Gazela i Kosac” u kojem autorica daje apokaliptičnu vizija društva, govori o tome na što su se sveli humanistički studiji: ogoljeni su na komunikologiju usmjerenu na oglašavanje. Ako se studiji stvarno budu podredili tržišnim principima, što je intencija, mislim da je to kraj svega – priča Goran.

Javnu, medijsku podršku Filozofskom fakultetu dosad su najeksplicitnije dali Pravni i Medicinski fakultet. I oni su protiv spornih zakona, ali zasad nisu obustavili studijski proces, odnosno ispiti se održavaju u za to predviđenim rokovima.

Na Pravnom fakultetu skupina studentica upravo se priprema za ispit: sjede ispred kabineta, razmjenjuju zadnje dojmove i znanja, pitaju se na kakvu foru proći…

– Dobro je da nismo sad obustavili nastavu. Mnogim studentima godina visi o koncu – kaže nam jedna studentica, želeći ostati anonimna.

Podržavaju štrajk, ali bolje je, kažu, pričekati do jeseni, pa ako sporni prijedlozi zakona i dalje bude tu, valja ih opstruirati odgodom nastavne godine.

U trenutku tiskanja ovog broja “Novosti” zasjedao je saborski Odbor za obrazovanje s jedinom točkom dnevnog reda, raspravom o spornim Fuchsovim zakonima. Prema zadnjim informacijama, odnos snaga za i protiv njih bio je prilično izjednačen.