Vodeće jedino po nezaposlenosti

Ukupna stopa zaposlenosti u Hrvatskoj, među radno sposobnim stanovništvom, lani je iznosila 54,1 posto, dok je stopa zaposlenosti žena 48,8 posto. U Hrvatskoj se na žene odnosi niža stopa zaposlenosti i niža mjesečna zarada, a viša je jedino njihova stopa nezaposlenosti. To znači da žene imaju nepovoljnije indikatore na tržištu rada u odnosu na muškarce, navedeno je u studiji “Položaj žena na hrvatskom tržištu rada”, koja daje uvid u položaj žena na našem tržištu rada, njihove obrasce ponašanja i rezultate o tome u čemu žene vide priliku za poboljšanje svog položaja.

Studiju su izradile Vanja Hazl, Sanja Crnković Pozaić, Angela Taylor i Branka Meštrović, u suradnji s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje (HZZ) i uz potporu EU-a.

Izloženije siromaštvu

U Hrvatskoj se žene susreću s većim teškoćama u pristupu i ostanku na tržištu rada zbog različitih socijalnih faktora koji, među ostalim, uključuju i probleme usklađivanja radnog i obiteljskog života. Nesrazmjerno velik broj žena radi na privremenim, nesigurnim i neprijavljenim poslovima, zbog čega su ranjivije i izloženije siromaštvu.

Žene su najčešće zaposlene u trgovačkoj veleprodaji i maloprodaji, zatim u obrazovanju, zdravstvu i socijalnoj skrbi. U tim je sektorima 2008. bilo zaposleno 38 posto žena, u odnosu na 17 posto muškaraca. Lanjskog decembra broj osoba na plaćenim poslovima u Hrvatskoj iznosio je 1.131.041, od čega su 524.229 bile žene. Od približno pola milijuna zaposlenih žena, 99.882 su radile u veleprodaji i maloprodaji, 80.596 u obrazovanju, a 63.703 u zdravstvu i socijalnoj skrbi.

Životna dob i stupanj obrazovanja važne su odrednice sudjelovanja radne snage i međusobno su povezane, što je posebno vidljivo kod žena starije dobi, kod kojih je sudjelovanje na tržištu rada znatno niže nego kod muškaraca. I djeca djeluju na različite načine u aktivnostima žena na tržištu rada, na kojem je najmanje žena s troje ili više djece.

Tržište rada i dalje je obilježeno fenomenom horizontalne i vertikalne segregacije koji odražava glavna područja nejednakosti između muškaraca i žena, u smislu pristupa poslu, poklapanja razine obrazovanja s kvalitetom poslova koje obavljaju, napredovanja, visina plaće i iskustva diskriminacije. Neplaćene poslove u kućanstvu i dalje obavljaju pretežno žene, koje su još natprosječno zastupljene u sektorima vezanima uz brigu i njegu te na poslovima na pola radnog vremena, nižeg stupnja vještina i s ugovorima na određeno vrijeme. Ispodprosječno su, pak, zastupljene u područjima poput znanosti, tehnologije i inženjerstva.

Što je diskriminacija?

Jedan od značajnih problema je slabo razumijevanje – i kod poslodavaca i kod zaposlenih – pojma diskriminacije, kao i slabo poznavanje relevantnih zakona i prava potencijalnih žrtava zlostavljanja. Vjeruje se da je diskriminacija najraširenija u samom postupku zapošljavanja, a u manjoj mjeri i kod osiguravanja jednake plaće i uvjeta za napredovanje. Nepovoljnim uvjetima rada izloženi su i muškarci i žene, no žene su ipak izloženije različitim oblicima nepovoljnog tretmana na radnom mjestu

Velike su razlike u plaći između muškaraca i žena, unatoč tome što hrvatsko zakonodavstvo u tome jamči ravnopravnost. Nedostaju mehanizmi za provođenje postojećih zakonskih i institucionalnih odredbi (nepostojanje kazni).

U Hrvatskoj je visok postotak poduzeća koja su osnovana iz nužde i nizak postotak onih koja su osnovana zbog poslovnih mogućnosti. Unatoč inicijativama za promicanje poduzetništva, hrvatsko društvo još ne funkcionira kao poduzetničko. Ipak, broj žena poduzetnica povećao se triput u posljednjih šest godina. Tvrtke u vlasništvu žena zapošljavaju 13 posto radnika, sudjelujući sa 11,1 posto u ukupnom prihodu i sa 9,3 posto u dobiti svih tvrtki u Hrvatskoj. Osim uobičajenih prepreka za razvoj poduzetništva, žene se u pravilu moraju suočavati i s drugim problemima, kao što je svladavanje socijalnih i financijskih prepreka te problema povezanih s nedostatkom potrebnih znanja i vještina.

Žene iz ruralnih područja susreću se sa specifičnim preprekama koje ih sprečavaju da se u potpunosti uključe u zajednice gdje žive – nepostojanje ravnoteže u rodnoj podjeli kućanskih poslova i aktivnosti za zabavu i slobodno vrijeme, nedostatak kvalitetnih usluga brige i njege u selima, izostanak usluga podrške i nemanje pouzdane mreže javnog prijevoza. Tu su žene u osobito nepovoljnom položaju, jer moraju obavljati kućanske poslove i krpati prihode  kućanstva, što im ne ostavlja vremena za išta drugo.

Kraća karijera

U specifičnom su položaja i Romkinje. Diskriminacija Romkinja temelji se i na narodnosti i na spolu. Pored toga što su izložene negativnoj percepciji i predrasudama, Romkinje se suočavaju s problemima romske kulture zasnovane na tradicionalnim, strogo podijeljenim rodnim ulogama, koje im otežavaju osobni razvoj te im onemogućuju prihvaćanje posla na “službenom” tržištu rada.

U evidenciji HZZ-a posljednjih godina prevladavaju žene. One su u opasnosti od dugotrajne nezaposlenosti puno češće nego muškarci, a uzrok tome je niska fluktuacija nezaposlenih žena. Lani je polovica nezaposlenih žena, prijavljenih na HZZ-u, tražila posao dulje od godine.

U prosjeku, obrazovanje ženama ne pruža zaštitu od nezaposlenosti, jer su nezaposlene žene, prema podacima, obrazovanije od nezaposlenih muškaraca. Postoji i jasna veza između trajanja nezaposlenosti i izgleda za pronalaženje posla – što je osoba duže nezaposlena, vjerojatnije je da će i ostati.

Postoje i “neaktivne” žene, odnosno one koje posao ne traže aktivno zbog nepostojanja odgovarajuće potražnje na tržištu za uslugama koje nude, osobito kad postoje prepreke za njihovo zapošljavanje, poput dobi, stupnja obrazovanja i trajanja nezaposlenosti. Od žena se još očekuje preuzimanje brige za djecu i kućanske obaveze, zbog čega imaju kraće karijere ili veće prekide zaposlenosti.