Zaplijeniti imovinu nesavjesnim poslodavcima

Anegdota o dvojici poznanika koji se nisu dugo vidjeli, a nakon što su konstatirali da su sa zdravljem manje-više dobro, dalje ide ovako:

– Pa… radiš li? – pita prvi.

– Radim, radim, mora se – uz malu stanku i dubok uzdah odgovara drugi.

– I, jel’ plaćaju? – oprezno će prvi…

Svatko je mogao doživjeti ovakav dijaloški klimaks koji izaziva nelagodu, stoga razrješenje ostavljamo na volju i maštu čitateljima. Ustvari, kraj dijaloga s pravom može iznervirati onoga koji mora završno replicirati, jer zaboga, kako idiotski zvuči pitanje prima li netko za svoj rad plaću! To bi trebalo biti samorazumljivo. Međutim, hrvatska je stvarnost okrutna i premrežena mnogim apsurdima, pa tako ne čudi ustaljena praksa da šefovi ne plaćaju radnike za njihov rad. I nikom ništa.

Za radnike nema razlike

Novi Kazneni zakon, čiji je prijedlog Vlada prošlog tjedna poslala u saborsku proceduru, trebao bi jednom za svagda stati na kraj robovlasničkom ponašanju u Hrvatskoj. Naime, njegov članak 133. stavak 1. glasi: “Tko ne isplaćuje plaće s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi sebi ili drugome ili tko ne izvrši sudsku odluku u vezi s tim pravom, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine”.

Iako je premijerka Jadranka Kosor na nedavnom sastanku s predstavnicima pet sindikalnih središnjica i Hrvatskom udrugom poslodavaca (HUP) kazala da želi kažnjavanje onih koji radi vlastitog bogaćenja uskraćuju radnicima plaće, ipak ostaju neke zakonske nejasnoće. Tko i kako će utvrditi da je neki poslodavac koji nije isplaćivao plaće imao namjeru pribaviti protupravnu imovinsku korist? Što je s neisplatom doprinosa? Tko pokreće postupak za kaznenu odgovornost? To su samo neka od pitanja koja se otprve nameću.

– Za nas nema otvorenih pitanja. Namjeru pribavljanja protupravne koristi utvrđuje sud, postoji postupak dokazivanja. Poslodavci kažu da ako upotrijebe radnikovu plaću kako bi kupili kuću, jahtu ili nešto drugo, onda to prihvaćaju kao kazneno djelo. Ali ako taj novac iskoriste namjenski – plate račune, komunalije ili dobavljače – to nije kazneno djelo, jer to rade da bi poduzeće opstalo, pa kao štite radniku radno mjesto. Tu nastaje prijepor. Za radnika tu nema nikakve razlike. Taj koji je uskratio plaću direktno je udario na egzistenciju obitelji, što je udar na ljudsku osobu. Zbog toga je za nas svaka neisplata plaća kazneno djelo, u što spadaju i doprinosi. Postoji hrpa tvrtki s jednim ili dvojicom zaposlenika koje godinama nisu uplaćivale doprinose – kaže Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata.

Dodaje da su iz njegova sindikata formirali cijeli paket izmjena Zakona o sudskom registru, prema kojem poslodavac ne bi smio otvoriti novu tvrtku ako ne donese ovjerenu potvrdu da je podmirio sva ranija potraživanja prema radnicima. Važna je, napominje Sever, i evidencija isplate plaća koju trebaju napraviti Fina, Regos i Porezna uprava, gdje bi se na jednom mjestu evidentirale sve plaće, vidjelo je li izvršena uplata poreza i doprinosa, te mogla  dobiti informacija o tome koje tvrtke nisu isplatile plaće.

Fond za isplatu plaća

– Fina, Regos i Porezna uprava već rade na tome. Ako se utvrde odstupanja, može se blokirati račun poslodavca i pokrenuti ovrha nad njegovim sredstvima. Dodatno se radi i na posebnom fondu za isplatu plaća – kad radnicima plaću ne bi isplatio poslodavac, ona bi bila isplaćena iz tog fonda. Država bi se za taj iznos upisala na imovinu poslodavca. Ako poslodavac taj iznos ne bi vratio državi, ona bi mogla uzeti njegove pokretnine ili nekretnine, odnosno ubilježila bi se na njegovu imovinu. Premda to ne paše ni državi ni poslodavcima, mi od toga nećemo odustati, jer je to dobro za radnike – govori Sever. Dodaje kako je datum početka primjene zakona koji predlaže Vlada – 1. srpnja 2013. kada Hrvatska ulazi u EU – neprihvatljiv; Sever predlaže da on stupi na snagu početkom 2012. godine.

Iako i u dosadašnjem Kaznenom zakonu, u članku 114, postoji odredba o povredi radnih prava za koju je također propisana novčana ili kazna od tri godine zatvora, Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, kaže da je predložio da članak novog Kaznenog zakona bude drugačije i jasnije sročen.

– Tko s namjerom ne isplaćuje dio ili cijelu plaću ili tko ne izvrši sudsku odluku u vezi s tim, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine – formulacija je koju predlaže Novosel.

– Zaključak zadnje sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća je da se najkasnije do 1. rujna moraju utanačiti sve pretpostavke za osnivanje jamstvenog fonda za isplatu plaća. Postoji povjerenstvo koje radi na tome, jer taj fond preko države treba osigurati da će radnik plaću dobiti. Kazneni postupak protiv poslodavca može potrajati godinama, a radnik treba do tada preživjeti – kaže Novosel.

Demagogija poslodavaca

Izjava čelništva HUP-a da bi zakon pogoršao poduzetničku klimu i rezultirao daljnjim padom zapošljavanja i investicija te izostankom gospodarskog rasta, iznervirala je Novosela.

– To je demagogija i obmanjivanje javnosti. Kakvu poruku šalje HUP ako kaže će se teko smanjiti interes za poduzetništvom. Dođite u Hrvatsku, ovdje su radnici spremni raditi bez plaće?! Taj zakon nije represija, već bi trebao biti prevencija da poslodavac ne dođe u takvu situaciju. Ako poslodavac ne može isplatiti plaću, neka proglasi bankrot, kao što je to praksa u zemljama EU-a. To sam rekao Ivanu Ergoviću, predsjedniku HUP-a. Koga oni štite? Svoje članove – pita se i odgovara Novosel. Dodaje da je SSSH evidentirao 73 tvrtke koje neredovito ili uopće ne isplaćuju plaće i doprinose. U obručima krupnog i sitnog kapitala nalazi se 9.300 radnika.

Naznačimo: radnice Kamenskog prije stečaja pet mjeseci nisu primale plaću, a dvije godine im nisu uplaćivani doprinosi, u Adriahemu radnici nisu primili deset plaća, a vode se kao zaposleni. U Dalmacijavinu, čiji je većinski vlasnik država, radnici mjesecima čekaju plaće, one se na kapaljku ili nikako ne isplaćuju u tekstilnoj, obućarskoj i drugim industrijama, ali do njih ćemo već u nastavku doći.

– Ma kakav jamstveni fond – odrješita je Svjetlana Šokčević, predsjednica Sindikata tekstila, obuće, kože i gume Hrvatske.

– On bi ubrzo mogao završiti kao fond za osiguranje tražbina radnika u stečaju, koji je prvih mjeseci postojanja promptno isplaćivao radnicima davanja na koja imaju pravo u slučaju stečaja, a potom su počeli problemi s isplatama, tj. njihovo zamjetno kašnjenje. U fondovima ovakve socijalne vrste ubrzo dolazi do veće potražnje nego što je njihova mogućnost isplate – tvrdi ona.

Problema u njenom sektoru ne nedostaje: nedavni štrajk u MTČ tvornici dječje trikotaže u Prelogu, gdje su radnici tražili trenutnu isplatu plaća za travanj, i stanje u MTČ tvornici čarapa Čakovec, gdje se dugovi ne podmiruju ni dobavljačima ni vjerovnicima, među kojima je i država, dovoljan su razlog za pooštrenje zakona.

Ovrha kao lijek

Sindikalistica Svjetlana Šokčević, po struci pravnica, nudi sasvim pragmatično rješenje problema.

– Kada uprava ili direktor trgovačkog društva ne isplate radnicima plaće, a istovremeno ne predlože pokretanje stečajnog postupka u roku u kojem to treba napraviti prema Stečajnom zakonu, onda ta osoba treba svojom osobnom imovinom odgovarati za štetu koju time uzrokuje. Tko želi biti uprava ili direktor, neka prilikom imenovanja na tu dužnost izda bjanko zadužnicu od, primjerice, milijun kuna ili hipoteku na svoje nekretnine, ako ih ima, kao jamstvo da će korektno voditi poslovanje društva i odgovarati za uzrokovanu štetu. Ako se odvjetnici i liječnici u privatnoj praksi osiguravaju od odgovornosti, zašto to ne bi radili i direktori, odnosno uprave društva? – pita Svjetlana Šokčević.

Ona predlaže i promjenu Zakona o trgovačkim društvima tako da se onemogući izbor na mjesto direktora ili uprave društva u razdoblju do pet godina osobi koja je pravomoćno osuđena za neisplatu plaće, trenutno po članku 114. Kaznenog zakona. Također smatra da bi postupak za kaznenu odgovornost onoga tko ne isplaćuje plaće trebala pokrenuti Porezna uprava, dakle Ministarstvo financija kao njezina krovna institucija. Zaključuje da je praksa u inozemstvu – Belgija, Nizozemska, Danska, Njemačka – takva da ako direktor povrijedi prava radnika, za uzrokovanu štetu odgovara svojom imovinom, kojom plaća i izrečene kazne.

Njezin kolega, regionalni koordinator sindikata Savo Šmitran, kaže da je radnicima iz Preloga u zadnji čas isplaćena plaća za travanj, ali neizvjesno je što dalje. Šuška se i o pokretanju stečaja u toj firmi.

– Radnici s kojima kontaktiram nezadovoljni su time kako je zakon sročen, nejasan im je i nedorečen. Tko će se natezati na sudu i dokazivati namjeru poslodavca da nije isplaćivao plaće jer je pribavljao protupravnu imovinsku korist. Sve to najviše ide na ruku HUP-u – smatra Šmitran.

HUP u panici

A što kažu u HUP-u? Oni su zadovoljni člankom 133. novog Kaznenog zakona, a one poslodavce koji ne isplaćuju plaće opravdavaju zbog unutardržavnih problema. Država je, smatraju, neorganizirana, pravosuđe je sporo, ne provode se postojeći propisi.

“U takvim situacijama poslodavac ne isplaćuje plaću, jer nema novca na računu, jer ima nenaplaćenih potraživanja i nema što ponuditi banci kao osiguranje, nema osobno bogatstvo koje bi prodao, jer mu prijatelji također ne mogu posuditi novac”, stoji u dijelu dopisa koji nam je poslao Davor Majetić, direktor HUP-a.

Majetić se pita zašto u zatvor ne bi išle osobe koje tom poslodavcu nisu platile račune na vrijeme, zašto u zatvor ne bi išao ministar pravosuđa jer parnica u kojoj poslodavac traži svoj novac traje godinama. Također smatra da su zakonske odredbe nejasne i rigidne za poslodavce koji bi zbog toga živjeli u strahu od novih zapošljavanja, te da u takvoj neorganiziranoj državi poslodavci ne mogu biti jedini koji će biti odgovorni.

Neki poslodavci već kažnjeni zatvorom

Mediji su objavili informaciju o postojanju nekoliko presuda po kojima su poslodavci kažnjeni zatvorskim kaznama jer nisu isplatili radnike. Riječ je o prvostupanjskim presudama Općinskog kaznenog suda u Zagrebu iz prošle godine koje su proizašle iz članka 114. postojećeg Kaznenog zakona. Član uprave i direktor tvrtke Nevis d.o.o i direktor tvrtke Inter zam d.o.o. kažnjeni su kaznama zatvora od tri, odnosno dva mjeseca, te uvjetno na jednu, odnosno dvije godine zatvora, uz plaćanje minimalnih sudskih troškova.

Glasnogovornik tog suda Dražen Kevrić kaže da je optužnih akata za povredu prava iz radnog odnosa, koje su dosad u pravilu podnosili radnici i sindikati, u posljednje tri godine bilo 32. Po godinama:
– 2009. devet optužnih akata;
– 2010. deset optužnih akata;
– u tekućoj 2011. trinaest optužnih akata.