Bolje je u medijskoj sjeni

Koliko si zadovoljan prijemom drugog albuma ”Changing Chapters” kod publike i kritike?

– Zapravo sam iznenađen jer nisam očekivao takve dobre recenzije i reakciju publike. Mi smo bili zadovoljni albumom ali to je bilo sve. Nismo baš očekivali da će na ovom prostoru tako dobro proći.

Možda su to djelomično i zakašnjele reakcije na tvoj prvi album ”B-Side Of My Mind” koji je prošao nekako preslabo u medijima i kod publike?

– Moguće, s obzirom da se radio o pjevanju na engleskom i glazbi koja nije baš kod nas zastupljena. Možda ipak treba vremena za neki bolji prijem. Ja vjerujem da je ovaj album puno bolji i to u svim aspektima tako da automatski, ta podloga i priča koja se stvorila oko prvog albuma, sada se potvrdila s drugi, pa čak i otišla još dalje.

Hrvatski i i engleski

Na prvom si se albumu predstavio kao kantautor da bi na drugom već okupio bend. Zašto takva promjena?

– Prvi album sam napravo sam doma na neki mali digitalni snimač. Snimao sam sve instrumente osim bubnjeva i perkusija. Kako sam u međuvremenu sve izvodio uživo s bendom, onda sam drugi album htio napraviti baš tako, jer su i aranžmani pjesama bili napisani za bend. Bila je zapravo ideja da snimim dva albuma paralelno. Međutim, bilo je malo preambiciozno da snimim odjednom dva albuma. Drugi će pričekati ipak kraj ljeta ili početak jeseni. Kao mlađi nisam volio što sam uvijek kasnio za sobom. Kada bih napravio neke demo snimke, uvijek su, kada bi se pojavile na internetu, bile već stare. Zato radim malo brže.

Zanimljivo je što sve pjesme pjevaš na engleskom. Zašto?

– To je jednostavno moj izbor. Kada sam upisao faks proveo sam jako puno vremena kod kuće za klavirom. Pjevao sam jako puno tuđih pjesama. Jednostavno su mi počele dolaziti vlastite ideje. Svaki dan bi nešto novo nastalo. Kada nakon mjesec dana ostalo oko 40-tak nedovršenih ili dovršenih skica nisam htio to baš pjevati na engleskom već je jednostavno tako ispalo. Ja kad pjevam na engleskom i razmišljam na engleskom. Čudni su to momenti kada nastaju pjesme jer nikada to nije planski. Nikada na početku niti ne znam o čemu je pjesma. Pozvat ću se na izjavu Keitha Richardsa koji je rekao da “prima pjesme u svojoj sobi”. Dakle, ja primam pjesme.

Jesi li ipak pokušao raditi pjesme na hrvatskom jeziku?

– Jesam. Imao sam i bend sa kojim sam pjevao na hrvatskom jeziku. Zvao se Anđeli, po prvoj pjesmi od Azre. Ljudi su rekli da smo kombinacija Azre i Motorheada. Imao sam neke pjesme na hrvatskom ali te pjesme koje sada radim i ta ritmika, slična više američkoj glazbi, ne paše s hrvatskim jezikom. Mislim da je najgore kada se profiliraš i stvaraš neki svoj identitet da kombiniraš hrvatski i engleski. To nije baš najpametnije. Onda te jedni nagovaraju da pjevaš na hrvatskom, a drugi da pjevaš na engleskom. Drugačije je kod pop pjevača. Ovdje je to dosta tricky.

Zovu me u Beograd

Prije prvog albuma si snimio jedan album uživo u Londonu. Kako je uopće došlo do toga.

– Prvo sam dogovorio sa jednim promotorom preko MySpacea da sudjelujem u jednom programu koji se održava u tri puba. Prijavio sam se, došao i isprobao lokalnu scenu da čujem komentare kako zvučim.

I?

– Bilo je jako dobrih komentara. Bilo je ljudi koji su mi čestitali i rekli da im se jako sviđa. Bilo me je malo sram i neugodno pred njima svirati jer se tamo ne može “zamuljati” publiku i izvlačiti se na razglas. Našao se i jedan njihov izvođač koji me pozvao da idem sa njim na turneju od deset koncerata na koju se upravo spremao. To nisu baš nešto plaćene svirke, ali vrijedi investirati u takvo iskustvo. Međutim, nisam otišao jer sam već imao povratnu kartu i nedovoljno novaca za ostanak u Londonu.

Jesi li nastupao po regiji?

– Prošle godine sam održao oko 70 koncerata uključujući i svirku u Dubrovniku, nastupe po kafićima, radiju, televiziji… Bio sam u Srbiji na festivalu akustične gitare u Starčevu i svirao sam u Beogradu i opet su me zvali da dođem. Svirao sam prošle godine i u Budimpešti.

Unatoč odličnom prvom i sjajno ocijenjenom i prihvaćenom drugom albumu, stječe se dojam da si medijski ipak nekako ostao u sjeni.

– Mislim da je to zdravo. Ljudi dobiju prerano medijsku pažnju i onda zaključe kako se o njima piše u novinama i to je to. Mislim da nema tu glamura. Tu treba raditi i raditi i konstantno svirati. Uvijek dođe taj period kada odemo na neku svirku i dobiješ neke pare ali se smatraš potplaćenim u odnosu na to koliko radiš. Možda ne potplaćenim ali nije to dovoljno za nekoga tko ima ženu i djecu da bi opstao. I onda si misliš “pa gdje ću ja”, ali se uvijek otvore neka nova vrata ili novi album. Neka nova energija.