Jedni slavili pobjedu, drugi žalili žrtve

Ovogodišnju godišnjicu Oluje i pripadajuće praznike, Hrvatska i Srbi u Hrvatskoj obilježili su u bitno drugačijim tonovima. Dok su državni vrh, veterani i mediji, slavili tu vojnu operaciju dajući podršku osuđenim hrvatskim generalima u Hagu, prešućujući srpske žrtve i potrebu da se za zločine nad njima ipak nekog procesuira, uz časni izuzetak predsjednika Ive Josipovića koji je podsjetio i da je značajan broj Srba iz Hrvatske 1991. bio među braniocima, a 1995. među oslobodiocima, Srbi su se Oluje prisjetili kroz čitanje izjave sjećanja, parastose i komemoracije.

Izjava sjećanja pročitana je u SNV-u u Zagrebu, a osim rukovodstva SNV prisustvovali su  vicepremijer Slobodan Uzelac, više šefova uprava u ministarstvima, kao i članovi zagrebačkog VSNM. Osim u Zagrebu izjave su pročitane Vukovaru, Karlovcu i drugim sjedištima županijskih vijeća.

Tragična kolona

Svakako najupečatljiviji događaj vezan uz sjećanja na srpske žrtve zbio se izvan granica Hrvatske – u selu Bravsko između Bosanskog Petrovca i Ključa gdje je 7. avgusta vladika bihaćko-petrovački Hrizostom služio parastos stradalima u izbjegličkoj koloni na Petrovačkoj cesti uz otkrivanje novog spomen obilježja, metalnog krsta s imenima žrtava u podnožju.

Tog dana 1995. godine hrvatski avioni MIG 21, 30-40 kilometara u unutrašnjosti BiH gađali su kolonu civila iz južne Like i sjeverne Dalmacije koji su nakon Oluje bježali za Srbiju. U gađanju raketama poginulo je devetoro ljudi, od toga četvoro djece, dok je pedesetak osoba teže ili lakše povrijeđeno.

– Komemoracija se održava više godina, ali su joj ove godine delegacije VSNM Ličko senjske županije i općine Donji Lapac prvi put prisustvovale, rekao je sekretar Vijeća Ilija Obradović.

– Ovo je prvi put da netko organizirano sa prostora otkud su bile žrtve prisustvuje tom obilježavanju jer su do sada to mjesto pohodile samo porodice žrtava, rekao je i dodao da je

komemoraciji prisustvovalo je ukupno oko 60 ljudi, od toga petnaestak članova oba vijeća.

– Na tom mjestu je u avgustu 2006. godine postavljen drveni krst koji je više puta uništavan. Prije nekoliko dana u organizaciji beogradskog udruženja “Veritas” završena je izrada krsta od rostfraja, dok su još lani bile postavljene mramorne ploče na kojima su ispisani podaci o žrtvama, kaže Obradović i dodaje da je teško ne osjetiti tugu i bol na bilo kom od takvih mjesta.

– Posebno nam je teško jer su tu pobijeni ili izranjavani naši suputnici u toj bespomoćnoj koloni, među kojima naši sumještani i prijatelji, rekao je Ilija koji je, kao i ostali iz delegacija, poznavao većinu poginulih.

– Brine nas da ni nakon 16 godina nitko nije procesuiran za ovaj zločin. Zato smo s tog mjesta pozvali pravne institucije obje države da rade svoj posao i ne dozvole da za ovakav gnusni zločin niko ne odgovara. Pozvali smo ljude dobre volje da ne dozvole da se ovakvi događaji zaborave, ali ne radi sijanja mržnje ili nečeg goreg, već upravo radi istine i budućnosti, rekao je i dodao da se “Petrovačka cesta” Branka Ćopića u manje od 50 godina dogodila po drugi put.

Neobilježene grobnice

Mrtvih u Oluji sjetili su se i članovi glinskog VSNM koji su organizirali parastos na groblju u Gornjem Selištu koji je služio glinski paroh protojerej Slobodan Drakulić.

– Na parastosu održanom pred lani postavljenim velikim krstom na groblju skupilo se oko 50 ljudi, rekla je članica Vijeća Ljuba Vrga, ističući da se osim velikog krsta postavljenog lani na inicijativu SNV-a, na tom groblju zadnjih godina ništa nije izmijenilo. I dalje su tamo neobilježene masovne grobnice i dva reda pojedinačnih grobova s dotrajalim krstačama. Na tom groblju nalazi se oko 200 žrtava iz izbjegličke kolone koja je u povlačenju presječena na putu od Gline prema Dvoru, najviše s Korduna, ali i s Banije, ali pravi odgovor dat će tek ekshumacija koja nije ni u najavi.

Parastos za žrtve Oluje iz Dvora i okolnih mjesta, ali i za žrtve iz izbjegličke kolone koje su sahranjene i prije koju godinu ekshumirane s mjesnog groblja, u prisustvu građana služio je  gornjokarlovački vladika Gerasim, dok je vladika dalmatinski Fotije 4. avgusta služio parastos za žrtve Oluje u manastiru Krka, istovremeno s parastosima u svim crkvama u svojoj eparhiji.

Saopćenje informativne službe SDSS

Oluja, posmatrano sa aspekta pravnih normi, vjerojatno i jeste bila legitimna vojna operacija, ali metode samog provođenja, a pogotovo metode “oslobađanja” primjenjivane danima i mjesecima poslije zadnjeg ratnog pucnja avgusta ’95. daleko su od legitimnih, legalnih, moralno opšte prihvatljivih, pa ako hoćemo reći istinu do kraja, bile su i duboko i debelo anticivilizacijske, ističe Informativna služba SDSS-a u saopćenju povodom godišnjice Oluje.

– Legitimno je bilo pravo države na povratak trećine teritorija, ali unapred smišljenom politikom po brijunskom scenariju “garantiranja tobožnje sigurnosti Srbima” taj isti teritorij je “oslobođen” i od ljudi, ističe se u saopćenju.

– Upravo takve metode “oslobađanja teritorija od ljudi” osudio je proljetos i Haški tribunal, a osuda tih anticivilizacijskih metoda personifikovana je kroz presudu Markaču i Gotovini. Pozdravljanjem i to posebnim naglašenim pozdravom za presuđene generale, premijerka Kosor je u kontekstu dnevno političkih predizbornih aktualija uzburkala ne samo srpsku nego i sveukupnu političku javnost u Hrvatskoj i okruženju, navodi se u saopćenju.

– Premijerkin pozdrav ni u kom slučaju nije poziv na toleranciju, nije poziv Srbima na povratak svojim kućama, nije poziv na početak katarze većinskog naroda u kontekstu neophodnosti konačnog stvaranja javnog mnijenja u kojem jednom realno treba priznati da su zločini činjeni na obje strane, ističu u SDSS-u, te dodaju “zanimljivo će biti pratiti hoće li frenetičan pljesak Markaču i Gotovini imati svoj eho i u zemljama EU jer na svojevrstan način pozdrav osuđenim generalima predstavlja i nepoštivanje Suda kojem je i Hrvatska bila jedan od začetnika”.