Manipulacija kičem

Izložba “Glasačka mašina”,remek djela pačje škole nacionalne demokracije, bila je otvorena u Muzeju grada Beograda od 24. lipnja do 13. srpnja i predstavila je retrospektivu višestranačkih izbornih kampanja u Srbiji od 1990. do 2007. godine. Zapravo radi se o nevjerojatnom prikazu razvoja političkog marketinga od prvih stranačkih izbora 1990. godine do danas u organizaciji Fonda Biljana Kovačević Vučo i Medijske arheologije, Kioska i Centra za kulturnu dekontaminaciju.

Pretpolitičko društvo

Izložba je zapravo kako navode autori interaktivni docu art show s elementima političke manipulacije, kiča, ideološke groznice, političkih perverzija i neukusa, agitpropovskog sentimenta, ironije…. Devedesete i politički život u Srbiji bili su zapravo pretpolitičko društvo, a neki od kandidata toliko opskurni likovi da je nemoguće danas zamisliti da se na sceni pojave jedan Gazda Jezda ili Dafina, ljudi koji su potom uz suradnju države opljačkali vlastite građane. U svoj toj bizarnosti bilo bi jako puno humora, da zapravo devedesete nisu obilježila ista ta lica koja su odgovorna za nesretne sudbine stotina tisuća ljudi.

Pored plakata na izložbi je prikazan i multimedijski materijal, žurnalistički panegerici, predizborna obećanja i snimci višesatnih televizijskih predstavljanja političkih stranaka. Zapravo sama izložba bila je dio većeg projekta “Zloupotrebljene institucije” i knjige “Ko je bio ko u Srbiji 1987 – 2000”.

– Istražujući temu zloupotrebljenih institucija došli smo i do predizbornih plakata. Većina ih je napravljena 1990. godine kada su održani prvi slobodni stranački izbori. Zaključili smo da su ljudi zaboravili na te kampanje, a zanimalo nas je kako bi ljudi reagirali na te kampanje iz današnje perspektive. Na izborima 1990. godine učestvovala su 32 kandidata i ljudi apsolutno nisu znali kako se radi politička kampanja, kaže u razgovoru za Novosti jedan od autora izložbe Srđa Vučo iz Fonda Biljana Kovačević Vučo.

Na plakatima ima puno različitih ljudi od Slobodana Miloševića, Vuka Draškovića, Željka Ražnjatovića Arkana i potpuno bizarnih likova kao što je Džoni Racković, beogradski umjetnik, showman, voditelj i naprosto živopisna pojava koja je tih devedesetih bila i predsjednički kandidat.

Prozapadni miloševićevci

Na izložbi je svaki od posjetitelja mogao glasati za svog kandidata, te pogledati i prateće materijale poput TV spotova i originalnog programa tadašnje Radio televizije Srbije. Ljudi baš nisu u potpunosti shvatili ironiju, pa su fanatično glasali za Zorana Đinđića, ipak je na drugom mjestu završio spomenuti Džoni Racković, a na trećem Dragan Jovanović, sadašnji urednik u magazinu NIN, a nekada predsjednik hipi Zelene stranke.

– No zanimljivo je da se analizom političkih plakata dolazi do spoznaje da je Miloševićeva SPS niz godina imala prozapadne i antinacionalističke kampanje, dok su kampanje Demokratske stranke bile puno više nacionalističke, objašnjava Vučo i dodaje da je izložba dobila pozive za već nekoliko gostovanja, te da bi ga izuzetno zanimali slični projekti i u drugim bivšim jugoslavenskim republikama.

– Pretpostavljam da bi u Hrvatskoj ljudi došli do zanimljivih rezultat”, kaže Vučo. Slažemo se sa ovom ocjenom, jer bi itekako bilo zanimljivo vidjeti političke poruke s početka devedesetih. Što se Srbije tiče naš apsolutni favorit je tehno – futuristički rad nepoznatog dizajnera na kojem je prikazan Vuk Drašković.