Od predstavnika vlasti gotovo ni traga

Nekoliko stotina ljudi okupilo se 29. jula na obilježavanju sedamdesete godišnjice ustaških pokolja Srba u Glini, prvog, majskog u Prekopi i onog u javnosti poznatijeg, masakra preko hiljadu ljudi izvršenog u dva navrata u crkvi Presvete Bogorodice.

Crkva je kasnije srušena i na njenom mjestu sagrađen Spomen-dom koji je 1995. preimenovan u Hrvatski dom.

Obilježavanje tragične godišnjice pod pokroviteljstvom hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, organizirali su Srpsko narodno vijeće, Gornjokarlovačka eparhija SPC, VSNM u Glini, Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta” i nevladina organizacija “Documenta”.

Komemoracija je počela parastosom koji je na platou ispred zgrade služio vladika gornjokarlovački Gerasim sa sveštenstvom eparhije, a obredu se priključio i protojerej- stavrofor Petar Lukić, starješina Saborne crkve u Beogradu i voditelj Prvog beogradskog pevačkog društva, odnosno zbora te crkve.

Svijeća u ruci

Među okupljenima bili su i predsjednik SNV Milorad Pupovac, izaslanik predsjednika Dejan Jović, u ime vlade vicepremijer Slobodan Uzelac, zastupnik Talijana Furio Radin, predsjednici “Prosvjete” i “Privrednika” Čedomir Višnjić i Nikola Lunić, zamjenici gradonačelnika Gline Đuro Stojić i Ogulina Siniša Ljubojević, načelnici više općina, predsjednici manjinskog vijeća i Prosvjete u Glini Dušan Metikoš i Nikola Miljević, voditeljica Documente Vesna Teršelič, velik broj aktivista Prosvjete i manjinskih vijeća.

Bili su tu i antifašisti i bivši partizani, kao i predstavnici diplomatskog kora, među njima zamjenik ambasadora SAD u Hrvatskoj Hoyt Brian Yee i konzul Srbije Davor Trkulja.

Veliko značenje imao je i dolazak dvadesetoro pitomaca Humanitarnog fonda “Privrednik” koji od 1993. djeluje u Novom Sadu.

– Mi svoje pitomce i mlađe generacije vaspitavamo u duhu poznavanja događanja iz istorije našeg naroda, rekla je sekretarica humanitarnog fonda Privrednik Jelena Tabak nakon što je s ostalima sa svijećama u rukama prisustvovala parastosu.

Nakon što su goste na ulazu u Dom dočekale članice “Prosvjete” iz Malog Graca i po dobrom narodnom običaju ponudile ih pogačom i solju, poslije pjesme “Na kordunu grob do groba” koju je otpjevala ženska pjevačka grupa iz Vrgimnosta, prisutnima koji su u potpunosti ispunili dvoranu, obratili su se Pupovac i Jović.

– Pokolj Srba u crkvi u Glini nije bio najmasovniji, ali je njihovo stradanje bilo najstrašnije, jer su iz svojih kuća dovođeni u crkvu, vjerujući da će im crkva spasiti živote, ali je umjesto toga pretvorena u klaonicu, rekao je Pupovac i dodao da su takvi pokolji rijetki u evropskoj historiji.

– Nakon 1995. Spomen-dom preimenovan u Hrvatski dom, a izgleda da nas ima premalo onih koje to boli, rekao je Pupovac koji je zahvalio nevladinim organizacijama Dokumenti i Građanskom odboru za ljudska prava što su pokrenuli inicijativu za vraćanje starog imena doma, kao i Slavku Goldsteinu koji joj se priključio otvorenim pismom.

Ekstremno nasilje

– Ubijeni u ovoj crkvi žrtve su ekstremnog nasilja NDH koje je imalo za cilj da odvrati ljude od bilo kakvog otpora ili da ga slomi, rekao je Jović.

Izrazio  je nadu da neće biti ponavljanja ratova, ali ni ponovnog pojavljivanja neke ideologije ili režima koji vrši nasilje nad dijelom svojih građana, a drugi dio gura u zločine.

– Mi se trebamo sjećati žrtava u Glini, ne da živimo u prošlosti nego da shvatimo potrebu suradnje među ljudima i građenja društva mira.

Nakon više otpjevanih pjesama, prisutnima se obratio i prota Lukić podsjetivši da bi se i svećenici religija koje imaju zajedničkog Boga trebali zapitati što su učinili ili što nisu, da spriječe zločine nad pripadnicima drugih vjera i naroda. Podijelio je počasne diplome društva vladiki gornjokarlovačkom Gerasimu i domaćinima, nakon čega je prikazan dokumentarni film Miroslava Stankovića i Spasoja Jovanovića o Ljubanu Jednaku, jedinom preživjelom iz masakra, koji je 1995. preživio i izbjeglički egzodus u Oluji.

U domu je omogućeno i potpisivanje peticije za vraćanje starog imena, kao i vraćanje spomen-ploče koja je nakon Oluje uklonjena zajedno s imenima žrtava.

Ono što je upadalo u oči bilo je odsustvo predstavnika većinskog naroda. No ovog puta barem nije bilo lažnih poziva o postavljanoj bombi, kao prošle godine, a jedina incidentna situacija bila je kad je za vrijeme parastosa nekoliko protestno nastrojenih građana pjevalo hrvatsku himnu.

– Sve je bilo dobro, ali je šteta što nismo uspjeli srušiti bojkot predstavnika većinskog naroda, rekao je Đuro Stojić, a slično mišljenje iznio je i Nikola Miljević.

Zalutali Glušac

– Svi u gradskim vlastima dobili su pozive, ali je došao samo predsjednik gradskog vijeća Franjo Glušac, ne na parastos, već na izvođenje himne. Privirio je i kad je film počeo, ali nije htio da ga pogleda, kaže Miljević.

Vesni Teršelič je žao što ni gradonačelnik Gline, ni prozvana premijerka Jadranka Kosor ni ministar kulture Jasen Mesić nisu još zreli za iskazivanje pijeteta prema Srbima ubijenima 1941. i što još nije vraćen natpis Spomen dom ni spomen ploču.

– Nastavljamo s prikupljanjem potpisa za primjereno obilježavanje mjesta stradanja Glinjana i usmrćenih iz okolnih sela i mjesta. Vjerujem da bi priznavanje patnje svih žrtava ratova, kako ubijenih 1941. tako i ubijenih 1991., bilo civilizacijski iskorak i bitan doprinos izgradnji povjerenja između Srba i Hrvata, kazala je Teršelič.

Siniša Ljubojević smatra da su i predsjednik i premijerka, kao što su bili u Jasenovcu, trebali biti i u Glini gdje zločin nije bio toliko masovan koliko je bio gnjusan.

Gradonačelnik smatra da se licitira s nevinim žrtvama

Gradonačelnik Gline Milan Bakšić (HSLS) ima svoje razloge za nedolazak na glinsku komemoraciju.

– Nisam otišao na obilježavanje događaja, ali ne osporavam zbivanja što su se tamo desila. Ne samo ja, u gradu nema Hrvata koji neće reći da se tu nešto ružno desilo. Nažalost, oko mrtvih ima previše politike, licitiranja brojkama i previše predizbornih priča, a velik dio ljudi misli da neke stvari treba ostaviti i rješavati na neki drugi način.

– Hrvatima u Glini smeta kad se kaže da je ubijeno 800 ili 1.200 ljudi jer postoje podaci da ta tvrdnja nije istinita. Iako je i jedna civilna žrtva tragedija i treba joj se pokloniti na neki način, mislim da ovi događaji u sebi sadrže previše politike. Otići ću na misu i na groblje i pokloniti žrtvama, ali gdje osjetim da se licitira i politizira žrtvama nevino ubijenih, tamo me neće biti, rekao je Bakšić

– Što se tiče imena Hrvatskog doma to je usvojeno 1995., a sadašnje gradsko vijeće može prihvatiti ili odbiti inicijativu o promjeni, kaže i dodaje da je vidljiva podjela po žrtvama zbog čega treba smanjiti tenzije.

Nenad Jovanović

Prikazan film o jedinom preživjelom – Ljubanu Jednaku

Fotografije: Nenad Jovanović

Komemoraciji i projekciji filma o preživjelom Ljubanu Jednaku, iako skraćenoj jer su iz njega izbačeni dijelovi o egzodusu u Oluji, prisustvovali su i autori filma. Producent i koscenarist filma Miroslav Stanković kaže da je film njegov doprinos pomoći i poboljšavanju položaja ljudi koji žive u ovim krajevima. Baš zbog toga pristao je da se film prikaže u skraćenom izdanju.

– Moram da kažem da je film nastao u nesrećnim okolnostima 1996. godine kad su emocije zbog stradanja u Oluji još bile sveže. Bio je splet okolnosti što sam našao Jednaka i što sam imao pare da snimim taj film. Nisam prihvatio i brojne sugestije poznanika koji su pričali “ma pusti to, što ćeš da snimaš taj film, pa ti nemaš nikog preko Drine”.  Bez obzira na to, podsećanje na našu istoriju treba biti zajedničko, bez obzira na to s koje strane Drine bili ili vodili poreklo.

Ljuban Jednak nakon pokolja 1941. otišao je u partizane, nakon rata svjedočio je na suđenju kardinalu Stepincu. Imao je troje djece. Umro je 1997. godine u izbjeglištvu.