Tajkun pred bankrotom

Nijedan hrvatski tajkun nije doživio tako brz i potpun društveni pad kao što ga je prošlog tjedna doživio Tomislav Horvatinčić, nakon što je svojom motornom jahtom kod Primoštena ubio dvoje talijanskih nautičara. Stanoviti oprez još je vladao nekoliko sati nakon nesreće, kada je Horvatinčić poslao javnosti priopćenje u kojem je krivnju svalio na otkazivanje brodskih komandi, no već do kraja dana novinari su raspolagali presudnom količinom informacija o događaju, koje su opovrgavale njegovu verziju.

Čak i onim medijima koji su ga žučljivo zastupali u sukobu s građanima Zagreba prilikom gradnje njegova šoping-centra na Cvjetnom trgu, bilo je jasno da je pozicija u koju se doveo građevinski moćnik ovaj put neobranjiva. Nije se našao baš nijedan glas koji bi o njemu kazao nešto olakotno, a kako su iz dana u dan postajale jasnije okolnosti nesreće, slika Horvatinčića kao vizionarskog developera zamijenjena je slikom bahatog i sebičnog tajkuna koji je ponovno ubio jer nije mario ni za kakva pravila i koji je nakon nesreće, umjesto da zove spasitelje i pruži pomoć stradalima, spašavao svoju jahtu i nazivao odvjetnike tražeći savjet kako da skine odgovornost sa sebe.

Medijski obrat

“Jutarnji list”, čiji su komentatori Horvatinčićevom projektu u zagrebačkoj jezgri najodlučnije pružali ideološku legitimaciju kada je ovaj naišao na otpor građana zbog zadiranja u pješačku zonu, i čiji su novinari progonili intelektualce koji su predvodili demonstracije, sada je iz pera Ante Tomića izjednačio tajkunovo obračunavanje s demonstrantima iz Varšavske s njegovim nasiljem nad talijanskim turistima u jedrilici. Opominjući čitatelje da ih ne prevari tajkunova izvrsna odjeća i uglađeni rječnik, ispod kojih se krije “bezobzirna, nasilna, grabežljiva priroda”, Tomić je objasnio da Horvatinčić stalno čini istu stvar, bilo da gradi ili da plovi: “On ulazi u javni prostor, u zajedničko dobro, koji je jednom ulica i trg, a drugi put more, i bezobzirno ga svojata”.

Tomićev je kolega Miljenko Jergović koji dan kasnije u istom listu otišao i korak dalje u povezivanju Horvatinčićeva projekta s pomorskim udesom, tvrdeći da su svi oni koji su podržavali projekt na Cvjetnom trgu odgovorni za smrt dvoje Talijana, tako što su “učinili sve da Tomo Horvatinčić povjeruje da je odabranik i besmrtnik, onaj, dakle, na kojega se ne odnose društvena pravila, norme i zakoni”. Jergović je za to optužio državne i zagrebačke institucije, koje su Horvatinčiću odobrile projekt, a posebno se obrušio i na medije “koji su pisali rasističke i šovinističke tekstove”, odnosno potjernice protiv vodećih aktivista iz Varšavske.

Iako je u tome prednjačila medijska kuća čiji su Tomić i Jergović zaposlenici, a njih tada nije bilo da raskrinkaju sile tame, ovaj medijski obrat ne opisujemo radi razotkrivanja njihova licemjerja, već da bismo primijetili kakvom je to vrstom ostracizma pogođen Horvatinčić: od danas pa nadalje, svaki onaj gradonačelnik, ministar, medijski trudbenik i pojedinac koji se usudi podržati neki njegov projekt, bit će proglašen suučesnikom dvostrukog ubojstva.

Taj je medijski obrat neobično važan za Horvatinčičev tip poslovanja, kojim ćemo se baviti, a koji ovisi o prodaji poduzetničke ideologije u javnosti, kao i njegova poduzetničkog ugleda, ispod kojeg se ne krije samo “grabežljiva priroda”, već i mreža koruptivnih odnosa s vlašću i medijima, bez kojih on svoje projekte ne bi mogao ostvariti. Stoga bi gubitak te podrške mogao značiti i njegov poslovni krah.

Gomilanje gubitaka

Naime, iako je Horvatinčić takvu podršku uživao dovoljno dugo da bi dovršio sporni projekt na Cvjetnom trgu, “Novosti” su iz financijske dokumentacije o poslovanju njegovih tvrtki doznale da mu se on još nije isplatio, a da je građevinski poduzetnik već uložio goleme svote u turistički projekt na Krku, za čiju bi realizaciju bila potrebna slična vrsta suradnje lokalnih i državnih vlasti kakvu je imao u Zagrebu, kao i slična vrsta medijskog lobiranja.

Štoviše, tri glavne Horvatinčićeve tvrtke, Hoto grupa, Hoto kuće i Santa Marina, nagomilale su posljednjih godina preko 130 milijuna kuna gubitaka, od čega samo lani 73 milijuna kuna, dok je tek Hoto centar, koji iznajmljuje dvije nekretnine u središtu Zagreba, ostvario 1,1 milijun kuna dobiti. Hoto grupa, investitor projekta na Cvjetnom trgu, prenosi iz prethodnih godina 39,7 milijuna kuna gubitka, a lani je izgubila još 42,6 milijuna kuna, što je ukupno 82,3 milijuna kuna. Hoto kuće ostvarile su 2009. minus od 5,1 milijun kuna, a lani od 426.000 kuna. Santa Marina, u čijem je vlasništvu i istoimena jahta kojom je Horvatinčić ubio Talijane, uz preneseni gubitak od 16 milijuna kuna izgubila je lani još 30,2 milijuna kuna, što je ukupno 46,2 milijuna kuna.

Zanimljivo je da ova tvrtka nema nikakvih poslovnih prihoda, osim nekih 98.000 kuna na ime iznajmljivanja jahte, i to svojem vlasniku, dok, s druge strane, ima goleme dugove na osnovu kojih godišnje samo na kamatama gubi više od pet milijuna kuna. Zanimljivi su i kreditori: vlasnik osobno sa 48 milijuna kuna i njegova Hoto grupa s još 60,8 milijuna kuna, uz kojih potražuje i 20,8 milijuna kuna kamata, ukupno 129,6 milijuna kuna. Imovina kojom Santa Marina raspolaže gotovo je dvostruko manja od tog duga i sastoji se od fatalne jahte, vrijedne 2,5 milijuna kuna, nekretnina na Krku, knjiženih na 37 milijuna kuna, i predujmova vrijednih 44 milijuna kuna.

Ti predujmovi otkrivaju da je Horvatinčić 2008. godine u talijanskom brodogradilištu Azimut Benetti doista naručio drugu, luksuzniju jahtu, što je te godine i spomenuo u jednom intervjuu, pa ubrzo demantirao kao šalu. U financijskom izvještaju Santa Marine za 2009. navodi se kako vrijednost predujmova za jahtu koja se gradi u Italiji iznosi gotovo 68 milijuna kuna, pa je za pretpostaviti da je ona bila skuplja od deset milijuna eura. No lani je Horvatinčić odustao od tog broda, kako se navodi u izvještaju za 2010, “zbog situacije na tržištu”, oko čega je za tvrtku nastao neki čudan gubitak. Tvrtka je zabilježila izvanredne rashode od 24,5 milijuna kuna, koji se objašnjavaju kao ispravak vrijednosti na ime predujmova za naručeni brod, dok se navodi kako će joj preostali iznos predujma od 44 milijuna kuna izvođač vratiti.

Nejasno je znači li to da je Horvatinčić na otkazivanju narudžbe jahte Benetti izgubio 24,5 milijuna kuna ili je ovdje riječ o nekakvoj manipulaciji knjigovodstvenim vrijednostima. U svakom slučaju, ova njegova tvrtka rapidno gubi uloženi novac, dok je jedini projekt na kojem bi trebala temeljiti svoje buduće prihode zemljište na otoku Krku, gdje je Horvatinčić, kako stoji na web-stranicama Hoto grupe, na više od milijun četvornih metara naumio izgraditi luksuzno turističko naselje s golf igralištem, sportskim terenima i marinom za megajahte.

Dogovor s gradonačelnikom

No problem je što je Horvatinčić na Krku kupio mahom šumsko i poljoprivredno zemljište izvan planiranih turističkih zona i što je za realizaciju projekta potrebno da Grad Krk i Primorsko-goranska županija, uz blagoslov Ministarstva prostornog uređenja, promijene svoje prostorne planove. To uključuje puno lobiranja na više razina, da ne kažemo korupcije, s vrlo rizičnim izgledima za uspjeh, s obzirom na to da je pritisak javnosti ipak uspio srušiti neke od sličnih pokušaja prenamjene zemljišta u Dalmaciji.

Da je Tomislav Horvatinčić ipak imao razloga vjerovati kako će njemu prenamjena poći za rukom, pokazuje to što je već osigurao podršku krčkog gradonačelnika Darija Vasilića, od čije je obitelji također kupovao zemlju, kao i to što je potpredsjednik Vlade za investicije Domagoj Milošević u sam Vladin katalog investicija već bio uvrstio i Horvatinčićev projekt, iako za njega ne postoje nikakve prostorno-planske osnove. Horvatinčić je očigledno računao da će po modelu Varšavske, uz suradnju lokalnih i državnih vlasti te medijsku potporu, kojom se svaka grabež može predstaviti kao otvaranje novih radnih mjesta, lako savladati eventualne otpore, pa pukom prenamjenom zemljišta ostvariti višemilijunsku imovinsku korist.

– Izgleda da se u početku Horvatinčić interesirao za postojeću turističku zonu Glavotok, u kojoj je zemljište skupo, ali onda je upoznao gradonačelnika Vasilića i došao na ideju da kupuje šumsko zemljište, između ostalog od gradonačelnika i njegovih rođaka, pa da se onda turistička zona u prostornom planu preseli na njegovu zemlju. Zamislite što znači zahtijevati tako nešto! On bi time zaradio više od stotinu milijuna kuna na povećanju vrijednosti zemljišta – kaže Damir Franolić iz udruge Eko-Kvarner, koja se prije nekoliko mjeseci oštro usprotivila Horvatinčićevoj pogodbi s Vasilićem.

Franolić vjeruje da će ljudi iz Hoto grupe, završi li njihov gazda i na duže vrijeme u zatvoru, nastaviti gurati ovaj projekt, no činjenica da je tajkun sada odbačen od sviju mogla bi projekt potpuno pokopati i ostaviti tvrtku Santa Marina s golemim dugovima koje ne može pokriti bezvrijedno šumsko zemljište. Koliko je zemljišta na Krku Santa Marina do sada kupila nije poznato, no “Novosti” su pronašle 22 čestice, ukupne površine 227.000 četvornih metara, a sve su one već dane pod hipoteku za kredite koje su podigle druge dvije Horvatinčićeve tvrtke, Hoto grupa i Hoto kuće.

Stanovi još čekaju kupce

Hoto kuće, čije se odavno izgrađene Hoto vile nisu prodavale prema očekivanjima, zapale su u financijske probleme još 2008. godine, otkada su prestale otplaćivati kredit podignut kod Hypo Leasinga, a čini se da je situacija razriješena tek koncem prošlog ljeta, tako što je Hypo preuzeo dio nekretnina vrijednih 37,5 milijuna kuna, koje je potom Horvatinčićeva tvrtka uzela u dugoročni financijski najam. Također, Hoto kuće lani su povećale i prodaju svojih stanova, ali tako da ih je za 26,8 milijuna kuna preuzela Hoto grupa, no i nakon toga završile su godinu s gubicima.

Kod Hypo Leasinga financirala se i Hoto grupa, pa je i šoping-centar s luksuznim stanovima na Cvjetnom trgu pod hipotekama. Hoto grupa opterećena je dugovima teškima preko 600 milijuna kuna, od čega 128 milijuna kuna čini posudba samog Horvatinčića, a sve bi se to trebalo vratiti iz poslovanja ove godine otvorenog šoping-centra i prodaje stanova na Cvjetnom trgu, čija je vrijednost u poslovnim knjigama tvrtke manja od dugova otprilike za spomenuti gubitak nagomilan tijekom gradnje i kredit dan Santa Marini za projekt na Krku.

“Novosti” u zemljišnim knjigama nisu pronašle da je do danas prodan ijedan od luksuznih stanova na Cvjetnom trgu, a teško je reći hoće li njegov slučaj utjecati i na taj poslovni aspekt, primjerice tako što će netko, poput Miljenka Jergovića, u zakašnjelom moralizatorskom nastupu i kupce Horvatinčićevih stanova proglasiti pomagačima u dvostrukom ubojstvu.

Na kreditu u “švicarcima” izgubio 24 milijuna kuna

Lanjski gubitak Hoto grupe od 42,6 milijuna kuna sastojao se od kamata i negativnih tečajnih razlika, koje su iznosile čak 24 milijuna kuna, a čini se da su nastale zato što je Horvatinčić gradnju na Cvjetnom trgu financirao kreditom Hypo Leasinga od 217,5 milijuna kuna, vezanim uz švicarski franak, koji je koncem prošlog ljeta zamijenio kreditom u eurima.

“Novosti” su Hoto grupi uputile upit o tome na čemu Horvatinčićeve tvrtke temelje očekivanja da će gubitke nagomilane proteklih godina pokriti iz poslovanja u narednim godinama, no nikakav odgovor nismo dobili.