Intrigator

Katran & perje

Eksplozija ministrova talenta

Povijesno smeće

Od trogloditskih vremena Hrvoja Šošića i Šime Đodana nije zabilježeno toliko iskonski sirovog, patriotskim erosom nabijenog lupetanja kao proteklog tjedna, nakon iznenadne eksplozije talenata ministra unutrašnjih poslova Tomislava Karamarka. Manifestacija je bila toliko impresivna da je javnost pomalo zbunjena: sumnja se da se Tomislav Karamarko pocijepao na najmanje šest do osam osoba.

Povjesničar Karamarko u nekoliko rečenica lucidno je u Dubrovniku reinterpretirao svjetsku povijest kroz nekoliko posljednjih stoljeća jer, kako je spoznao – svi totalitarni režimi za njega su “povijesno smeće”. Povjesničar umjetnosti Karamarko istražio je simboliku socijalizma (“ideološka supstanca iz socijalizma na vrlo vješt način protegla se do danas kroz ikonografiju”).

Seksolog Karamarko usprotivio se “nuđenju perverznih kontinuiteta na 1991. godinu, bilo od 1941. ili 1945. godine” – što god to značilo. Ustavni pravnik Karamarko zborio je o potrebi izbacivanja zloglasne antifašističke preambule Ustava.

Komunikolog Karamarko iznio je pak primjedbu da su “od masovnih grobnica s tisućama hrvatskih leševa daleko zanimljivije tužne priče o bacanju štenaca u rijeku”, dok je pedagog Karamarko uočio da djeca protagonista komunizma djeluju u medijima.

Ova zemlja još od 1999. nije imala svestranog vođu sa znanstvenim, prvenstveno povjesničarskim preferencijama. Nakon što je HDZ uz suučesništvo kljakave opozicije uspješno obmanuo EU, sada opet možemo nacionalistički divljati do mile volje.

Stoga je vrijeme da se vratimo korijenima te da izaberemo najsvestranijeg prvog čovjeka jedne zemlje još od vremena danas pokojnoga doktora, znanstvenika i vojskovođe.

Petar Glodić

Populistički napad na guvernera HNB-a

Friščićeva sveta kuna u eurima

Hrvatska narodna banka mora voditi politiku da kuna bude i platežno i obračunsko sredstvo u Hrvatskoj jer je to jedan od postulata suverenosti države – poručio je predsjednik HSS-a Josip Friščić nedavno guverneru HNB-a Željku Rohatinskom. Ma hajde. Kako onda Vlada, kojoj pripada i HSS, isto to nije znala u ožujku ove godine kada je donosila Zakon o subvencioniranju i državnom jamstvu stambenih kredita, u kojem je vrijednost izražena u eurima?

Napadom na Rohatinskog za nešto što je i sam učinio, Friščić ne samo da je pokazao licemjerje, nego i urođenu sklonost populizmu. Podivljali je švicarski franak izvor muke velikom dijelu građana, oni prstom upiru u banke, pa što ne bi i Friščić? Ipak dolaze izbori na kojima njegovu stranku, priča se, nitko ne želi. Friščić je otišao toliko daleko da je rekao da bi HNB trebao istražiti DORH. Pribrani mu je Rohatinski samo odgovorio kako vjeruje da se šali.

Pa što bi drugo mogao raditi nego šaliti se, nije valjda skrenuo s uma prozivati druge za nešto što je i Vlada činila? Friščić, kojemu držanje čvrstog stava i nije nešto na što je navikao, ublažio je kasnije svoje izjave okrivivši medije da su krivo interpretirali njegov intervju tjedniku “Globus”, te da mu nije bila namjera zazivati DORH-ov posjet HNB-u. Ipak, na eksplicitno pitanje tjednika: “Vi tražite da DORH istraži HNB i banke u Hrvatskoj?” odgovorio je jednako eksplicitno: “Tako je.”

No dok je Friščića lakonski otpilio, Rohatinskog je već zatekla objava vijesti da je koncern Agrokor Ivice Todorića od guvernerove supruge Marije kupio gubitašku tvrtku Romah. Gdje u ovoj akviziciji Todorić nalazi poslovno opravdanje još nije odgonetnuto, no poznato je kako je Rohatinski prije radio u Agrokoru, gdje mu danas radi kći. S kim se to Rohatinski šali?

Goran Plavšić

Čiji su nestali?

Jedna Vlada, dva stava

Iako je naglasila da je pravo svake žrtve da bude nađena i sahranjena, a njihovih porodica da znaju sudbinu svojih bližnjih, u svom govoru u Petrinji povodom obilježavanja Međunarodnog dana nestalih premijerka Jadranka Kosor bavila se prije svega pitanjem nastalih hrvatskih branitelja i civila, dok je “one druge” spomenula tek jednom.

Medijima se potom javio vicepremijer Slobodan Uzelac, pa istakao da treba napustiti praksu po kojoj pojedine političke opcije i nekad zaraćene strane smatraju svojom obavezom samo pronalazak nestalih pripadnika svog naroda i vjere, zanemarujući obavezu pronalaženja žrtava koje pripadaju drugim narodima i drugim religijama.

Naglašava se često da se u Hrvatskoj nestalima smatra preko 2.000 ljudi, pa evo i brojki: u posljednjih pet godina iz 143 masovne i 1.200 pojedinačnih grobnica ekshumirano je 4.678, a identificirano 3.748 posmrtnih ostataka. Nestalima se vode još 1.804 osobe, od toga 999 Hrvata i 805 Srba, dok je za više od 400 osoba otvoren zahtjev za traženje posmrtnih ostataka.

Nenad Jovanović

Traljava MUP-ova istraga odrađena s unaprijed zadanom tezom o krivnji grupe Srba

U prijavi za “četnikovanje” ignorirano 20 svjedoka

Policija je šest sati isljeđivala šestoro Srba i podnijela protiv njih prijave zbog navodnog “četnikovanja”, bez da je išta pitala nekoga od dvadesetoro Hrvata koji su s njima bili na rođendanskoj zabavi u podgorjanskom Društvenom domu

U prošlom broju “Novosti” donijeli smo izvještaj redakcijskog investigativnog tima o nemilom događaju u selu Podgorju pokraj Vrginmosta/Gvozda, a gdje je šestoro osoba srpske nacionalnosti kazneno prijavljeno da su koncem srpnja prijetili i četnički – da skratimo opis – vrijeđali izvjesne svoje susjede, jednu hrvatsku obitelj, pritom izbjegličko-doseljeničku.

Tokom žurnalističko-forenzičkog postupka poslali smo i nekoliko pitanja Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj, čiji su službenici priveli rečena sumnjiva lica i zatim ih prijavili. Za njih više nije bilo sumnje u krivnju, a mi smo pak iz više razloga posumnjali u takvu nesumnjivost, no policija nam odgovore nije poslala pravovremeno za objavu.

Usprkos naznaci o rokovima, primili smo ih tek kad nam je prošlo izdanje već bilo otputovalo žicom prema štampariji, pa ćemo vam okosnicu njihova očitovanja predočiti tek sad. Osim što se policija, kako javlja, oslonila na “dovoljnu količinu materijalnih dokaza”, saznajemo kako svejedno nije došla do nalaza da je među Podgorjanima, dotične ljetne večeri u seoskom Društvenom domu, bilo i dosta njihovih prijatelja iz okolnih mjesta, a mnogi su bili hrvatske ili bošnjačke nacionalnosti.

Jedno od naših pitanja, dakle, ticalo se te činjenice; nju smo iscrpnim radom od više sati na vrućem terenu Korduna sami ustanovili, te smo s nekima od potonjih i direktno kontaktirali. Ako nekome još uvijek nije jasno – primjerice, nekom državnom službeniku – evo, ponavljamo: tamo i tad bilo je Hrvata, zacijelo dvoznamenkast broj njih, i moglo se do njih doći čak bez zakonskih ovlasti za privođenje. A da se do njih došlo, moglo se i od njih (a njima se ipak vjeruje) čuti kako je stvarno tamo bilo, baš kao što smo mi čuli – moglo se čuti kako se osumnjičene Srbe uopće nije imalo razloga sumnjičiti.

Štoviše, taj podatak su srbosumnjivci dali policiji, koja si je prethodno priuštila desetak dana razmišljanja između noćne intervencije u Podgorju s uvidom na licu mjesta, i dovoženja opake šestorke, uključujući dvojicu maloljetnika, kao i majku jednog od njih, na šestosatno isljeđivanje. Ali, da se prestanemo snebivati nad viškom istražnog materijala koji smo prikupili u odnosu na profesionalne isljednike – takvi su i ostali policijski odgovori na upitnik što smo im ga poslali. Jer, čini se da su jednako pouzdani i “materijalni dokazi” kojima raspolažu u “dovoljnoj količini”, a sigurno je upravo toliko vjerodostojan i njihov iskaz da se u postaji nisu prema šestorki ponašali onako kako ispitani tvrde da je bilo: bezobrazno i pristrano.

Stoga smo, sedam dana poslije objave prvih navoda i bez dodatnog kruga ekskluzivne istraživačke operacije, opet u poziciji ustvrditi da je stvarni motiv za pokretanje ove afere u srži bio politikantski te spletkaroški, ali na razini međunacionalnoj, i s jednako dalekosežnim posljedicama. Štoviše, zahvaljujući suradnji – makar i prolongiranoj – s profesionalcima iz MUP-a, a očito i DORH-a, učvršćeni smo pri uvjerenju da je njihova dozlaboga traljava prijava sklepana s unaprijed zadanom tezom o krivnji slučajno izabrane grupe Srba. I neće to biti prvi proces koji će zbog toga neslavno propasti na nekoj sudskoj instanci, ali će svakako biti jedan u nizu onih koji pridonose nepovjerenju između nasilno diferenciranih etnosa, i za čije će nam popravljanje predstavnici istih centara moći baš dovijeka ispostavljati račun.

Igor Lasić

Štitio Sanadera, Kutlu i Pašalića, pa se pokrio hrvatskim zastavama

Domoljubni cenzor

Direktor Croatia filma Željko Zima pokazao je da je najveći domoljub u ovoj zemlji, veći od Stepinca, Tuđmana, Jadranke Kosor i drugih. Malo iza blagdana Velike Gospe dao je u Zagrebu i drugim dijelovima zemlje postaviti jumbo-plakate s hrvatskom zastavom, jer je još, kako je kazao za jedan portal, prije dvije godine zaključio da ljudi ne znaju koje državne praznike slave, što je išlo ukorak sa sve manjim brojem zastava na pročeljima. Plakate je platio iz vlastita džepa (?!), a time je, po uzoru na Amerikance, želio dokazati kako voli svoju domovinu.

Ne čudi toliko domoljublje što ga je iskazao Zima: javnosti je postao poznat prije šest godina kada ga je Stevo Šinik, poznatiji pod imenom Stiv Cinik, crtač i jedan od autora satiričkog crtanog filma “Laku noć Hrvatska”, javno optužio za cenzuru i sustavnu kontrolu filma, jer je kao poslodavac tražio da se iz nekih epizoda izbace dijelovi koji ismijavaju članove Vlade i tadašnjeg premijera Ivu Sanadera, kao i one u kojima su se spominjali Miroslav Kutle i Ivić Pašalić. Gdje ćeš većeg domoljublja, zapitao bi vjerojatno danas Cinik.

Što se tiče neznanja građana, uvjereni smo da ljudi jako dobro znaju koje praznike slave – o tome svjedočimo nekoliko puta godišnje, kada spajaju vikende, kupe prnje i bježe u svoje seoske i morske rezidencije. A Zima ih, zlu ne trebalo, usput podsjeća na to u kojoj državi žive.

Dragan Grozdanić

Kratko & jasno

Čedo Prodanović, odvjetnik

Sistem vodi postupke putem medija

U slučaju tekućih korupcijskih afera neprestano cure informacije o istragama, na što su se odvjetnici u tim predmetima već žalili. Dokumenti iz američkog veleposlanstva u Zagrebu, objavljeni na WikiLeaksu, otkrivaju da se glavni državni odvjetnik Mladen Bajić u privatnom razgovoru pohvalio kako bi slučaj Podravka mogao biti hrvatski Enron koji bi značajno pogurao Vladine napore u borbi protiv korupcije. Kako to komentirate?

– Jasno je da cure određeni podaci o osobama protiv koji se vode postupci. To su tajni podaci i kao takvi podliježu sankcioniranju. Pustimo WikiLeaks, čini mi se da sistem sistemski vodi te postupke putem medija. Time se vrši pritisak na sudove gdje se stvara dojam da je sve već jasno i da su osumnjičenici već krivi i s takvom dijagnozom sudovi dobivaju predmete na stol. Slučaj oko Bajića ne želim komentirati. Na ovakav način otežava se pozicija onih koje branimo.

No Bajić je eksplicitno nedavno poručio da nikakve informacije ne cure iz DORH-a?

– Ne kažem da informacije cure iz DORH-a, možda cure iz policije. Jer dokumente uz organe progona imamo još samo mi odvjetnici, a obrani nije u interesu davati informacije koje su na štetu onih koje branimo. Daju se jednostrane informacije i nisu sve točne. To se radi svjesno – vojnim rječnikom, riječ je o artiljerijskoj pripremi gdje se osumnjičenici prvo bombardiraju, a zatim sude.

Kako gledate na objavljivanje inkriminacija vezanih uz vašeg klijenta Ivu Sanadera?

– Upravo se na predmetu Sanadera najbolje manifestira ono što sam već rekao. Svakodnevno se objavljuju neke informacije, pa čak i one za koje nema nikakvog postupka – i to se odvija s nekom namjerom, iako bi sve trebalo biti u sferi tajnosti. Ne znam tko daje takve informacije ako ne organi kaznenog postupka. Oni bi trebali sami sebe sankcionirati.

Dragan Grozdanić