Kancelarkin diktat Beogradu

Njemačka kancelarka Angela Merkel je u kratki, ali veoma značajan posjet Beogradu stigla u trenutku koji je za ovdašnju vlast veoma nepovoljan. Direktno i bez okolišanja, saopštila je kako od Srbije očekuje napredak u dijalogu sa Prištinom, normalan i neometan rad Euleksa i ukidanje paralelnih struktura na sjeveru Kosova. Pretpostavlja se da su to zapravo i uslovi predsjedniku Borisu Tadiću i Vladi Srbije koje će trebati ispuniti ako se želi status kandidata za EU do kraja ove godine.

Ni Kosovo ni EU

Ovo je prvi put da je neko političkom vrhu Srbije javno i jasno isporučio ovakve zahtjeve, iako oni sigurno nisu nepoznati predsjedniku Tadiću. Ipak, oštrina kojom su zahtjevi postavljeni za mnoge, pa i one veoma upućene, veliko je iznenađenje.

Očekivalo se da će ti zahtjevi biti postepeniji i pažljivo odmjereni, te da će se ka njihovu ispunjavanju ići polaganije, ali događaji na sjeveru Kosova iz jula ove godine očito su ubrzali cijelu stvar, a aktuelnu vlast u Beogradu i naročito predsjednika Tadića doveli u dosta neugodnu političku poziciju. Nastupajuća jesen u Srbiji je zapravo početak kampanje za izbore koji slijede već početkom sljedeće godine, i na temi Kosova će svi na neki način pokušati politički profitirati. Predsjednik i njegova Demokratska stranka su na prethodnim izborima išli pod sloganom “I Kosovo i EU”.

Pošto je bilo malo rezultata kojima se mogu pohvaliti, dobivanje statusa zemlje kandidata i određivanje datuma početka pregovora bilo bi nešto čime bi mogli od birača tražiti novi mandat. No, zahtjevi Angele Merkel cijelu njihovu strategiju dovode u pitanje. Ako demontira paralelnu vlast na Kosovu, a to znači prestane da finansira škole, zdravstvenu zaštitu, ukine poštanske i još neke sisteme na sjeveru, ukine lokalne samouprave birane na srpskim izborima, Tadićeva vlast rizikuje politički udar zdesna. Ako to ne uradi, veoma se lako može dogoditi da Srbija ne dobije status kandidata za EU. Parola “I Kosovo i EU” lako se može pretvoriti u kontra-parolu “Ni Kosovo ni EU”.

Bolno otrežnjenje

Vlada Srbije postavila je određene “crvene linije” i kaže kako se one ne mogu prelaziti. Danas je vidljivo i sve se češće može čuti u javnosti, da te “crvene linije” zapravo postaju omče koje stežu Srbiju. Da se, zahvaljujući njima, zemlja kosovizuje umjesto da se evropeizuje.

No, kako prolazi vrijeme od odlaska Angele Merkel, čini se kao da se strasti pomalo smiruju. Sve je manje oštrih izjava, a sve više otrežnjujućih stavova. Tako se govori o nastavku pregovora sa Prištinom već početkom septembra i dodaje “da sjever nije tema”, ali će svakako tema biti carinski pečat zbog koga Srbija već sada trpi ozbiljnu političku štetu. Naime, otkada je uveden embargo, dakle u periodu od mjesec dana, ekonomisti su izračunali da direktna šteta za srpsku privredu iznosi blizu 20 miliona dolara.

Govori se i o potrebi nove politike prema Kosovu, ali to ne treba očekivati dok se izbori ne okončaju. No, ta nužda se sada sasvim jasno iskazuje.