Laušić i Josipović prešli u crveno

Pripadnici Vojne policije časno su sudjelovali u Domovinskom ratu, ali bilo je i onih koji su obeščastili odoru hrvatskog vojnog policajca. Čestitam im na dobrome što su napravili na razvoju Vojne policije, a za ovo drugo neka im sude drugi… – ovo je, čestitajući 20. obljetnicu osnutka, pripadnicima Vojne policije HV-a izrekao ratni zapovjednik Vojne policije, general u mirovini Mate Laušić. Dodao je da su ti vojni policajci, koji su “obeščastili uniformu”, “prešli u crveno”. Njegove riječi izazvale su pljesak okupljenih bivših i sadašnjih pripadnika VP-a, ali i prisutne političke vrhuške, koja ne krije oduševljenje kada se iz redova vojske, u skladu s proklamiranom političkom korektnošću, čuju ovakvi glasovi.

– To je vrlina dobrih sustava, vidjeti realno stanje, one dobre i one malo lošije stvari, kao i one koje se mogu ispraviti. Uvjeren sam da je VP upravo takav, da je sposoban svaki dan ocijeniti svoj rad i svakim danom biti sve bolji – rekao je predsjednik Ivo Josipović. Poentirao je rečenicom:

– U prigodama poput današnje dostojanstveno govorimo o prošlosti, gledamo u budućnost i realno sagledavamo sadašnjost.

Spektar znanja i vještina

Prema novinskim izvještajima, pripadnici specijalne Vojne policije potom su “demonstrirali neke od svojih vještina”. Kako su među okupljenima bili mnogi bivši pripadnici Vojne policije, prava je šteta što neki od njih nisu zasukali rukave i Josipoviću, Laušiću i ostalima pokazali one vještine kojima su se služili u “danima ponosa i slave”. Recimo, bilo bi interesantno da su bivši pripadnici 72. bojne VP-a, koja je ordinirala u Splitu, demonstrirali vještine primjenjivane u bloku C Lore, logora za iživljavanje nad civilima srpske nacionalnosti iz Splita i okolice, te ratnim zarobljenicima s ratišta po Dalmaciji i Hercegovini.

“Mučili su ga strujom, ribali tvrdim četkama, tjerali da laje, skakali po njemu, lomili mu kosti palicama…”, ovako je stravičan kraj zarobljenog Vlade Savića opisao jedan od svjedoka zločina iz Lore.

U Lori je ubijen i 18-godišnji regrut iz Kragujevca Bojan Vesović, kojega su srpski ratni zločinci poslali na ratište u Bosnu. Kod Livna ga je zarobio HV, da bi ga hrvatski ratni zločinci, vojni policajci iz Lore, zatukli nakon dugog mučenja. “Tukli su mu glavom u pločice… čuli smo kako mu je pukla lubanja”, svjedoči očevidac smrti jedva punoljetnog momka.

U ono Laušićevo “crveno” otišli su i pripadnici 66. bojne VP-a, čiji su pripadnici također stajali svečano postrojeni na proslavi obljetnice.

“Iz zatvora u Gajevoj, u Kerestinec sam dovezen obješen za kuku kamiona”, svjedoči Dragoslav Gračanin, magistar računalnih znanosti i nekadašnji profesor na Tehničkoj akademiji JNA “Ivan Gošnjak” u Zagrebu. Po činu je bio major. U Kerestincu su ga vojni policajci “ostavili da vezanih ruku za šipku visi po 12 sati, tukli bejzbol palicama, mokrim ručnicima i mučili strujom”. Gračanin je svjedočio i o mučenjima drugih zarobljenika, koji su privođeni sa zagrebačkih ulica ili zarobljavani po ratištima u sjevernoj Hrvatskoj i Bosni, kao i o “silovanjima žena srpske nacionalnosti”.

Paralelni sustav

Proslavu su jamačno uveličali i bivši vojni policajci koji su ordinirali po Šibeniku i tamošnjem zatvoru-mučilištu u Kulinama. Zapovjednik 2. satnije 72. bojne VP-a Mario Barišić u svom izvještaju, prepunom raznih svjedočanstava o zločinima, mučenjima i umorstvima u Kulinama, koji je tada bio predao samom predsjedniku Franji Tuđmanu, kaže kako mu se svojevremeno obratio “zarobljenik Milorad Đ.” koji mu se požalio da ga je pukovnik HV-a Željko Maglov s nekolicinom kolega u Kulinama “u nekoliko navrata tjerao da se skine skupa s ratnim zarobljenikom Rajkom S. i da pred ostalima izvode bludne radnje”. U Barišićevom izvještaju stoji i da su Maglov i izvjesni Frane Goreta odgovorni za smrt zarobljenika, 33-godišnjeg Marka M., koji je “preminuo od posljedica mučenja strujom i batinanja”.

Tokom Domovinskog rata pripadnici VP-a bili su udarna pesnica paralelnog sustava zapovijedanja, dio piramide zla na čijem je vrhu sjedio tada svemoćni ministar Gojko Šušak. General Mate Laušić, čovjek za sva vremena i režime – jugoslavenski policajac, šef Tuđmanovog osiguranja i onaj kojeg su Josip Perković i Šušak postavili na čelo VP-a – po zapovjednoj se odgovornosti trebao naći na optuženičkoj klupi.

Umjesto toga, on pred oduševljenim Josipovićem, koji poput mrtvozornika pozerski obilazi stratišta kada treba impresionirati Brisel, a za hrvatske prilike nema snage reći ništa više nego da su neki vojni policajci radili i neke “malo lošije stvari”, sa svečane govornice drži govore pred ljudima koji su u mnogim gradovima izvan zone ratnih djelovanja provodili najvulgarniji oblik etničkog čišćenja građana srpske nacionalnosti. Iza njih su tisuće deložacija i “znanja i vještine” koje danas ne pokazuju. Premlaćivanja u zatvorima i logorima, mučenja, ponižavanja i likvidacije nepoznatog broja civila i ratnih zarobljenika, za Laušića su tek pojedinačni slučajevi onih koji su “obeščastili odoru” i “otišli u crveno”.

Uvreda žrtava

Činjenica je da su na ratištima mnogi vojni policajci, poput legendarnog zapovjednika VP-a u Vukovaru Alfreda Hila-Atile, koji je zajedno s mnogim kolegama ostavio kosti u vukovarskoj klaonici, časno nosili oznaku VP-a. Takvima se i HV i VP mogu ponositi. Međutim, s obzirom na ulogu VP-a izvan ratišta i činjenicu da je velika većina ratnih zločinaca, mučitelja, ubojica, logorskih čuvara i njihovih zapovjednika danas na slobodi, a da je osuđena samo nekolicina izvršitelja zločina u Lori, od kojih su neki još uvijek u bijegu, uz farsičan napor MUP-a da ih pronađe, kao i činjenicu da se njihovi zapovjednici, poput zapovjednika 72. bojne VP-a Mihaela Budimira ili njemu nadređenog Laušića nikada neće naći na optuženičkoj klupi, ovakva je proslava najobičnija uvreda žrtava.

Dok Hrvatska opravdano traži procesuiranje ubojica i zlostavljača, zapovjednika Vojne policije JNA, odgovorne za logore u Srbiji i Crnoj Gori te logore poput kninskog u tzv. RSK, slaviti 20 godina Vojne policije HV-a na ovaj način ismijavanje je ideje pravde, u koju se inače zaklinju političari poput Ive Josipovića i Borisa Tadića, koji danas negira čak i postojanje logora u Srbiji, nazivajući ih “sabirnim centrima”.