Ljuštura bez sadržaja

Prije ravno pedeset godina, 1961, u Beogradu je od 1. do 6. rujna održan samit nesvrstanih zemalja, pokreta koji su utemeljila petorica lidera ne tako politički važnih zemalja toga doba: Josip Broz Tito, egipatski predsjednik Naser, indijski premijer Nehru, indonežanski predsjednik Sukarno i lider Gane Nkrumah. Okupilo se ravno 25 zemalja i to se smatralo ogromnim skupom i političkim dostignućem.

Diplomatski turizam

Premda današnja Srbija ne pripada Pokretu nesvrstanih, baš je u Beogradu velikim skupom obilježen taj jubilej, a njemu su prisustvovale delegacije više od 110 uglavnom nesvrstanih država, ali i onih nastalih na prostoru bivše Jugoslavije i nekih koje su danas u EU-u, a ranije su bile pripadnice Varšavskoga pakta. Više od tisuću dužnosnika boravilo je nekoliko dana na skupu kojem je, osim ceremonijalnog, teško odrediti neki drugi karakter.

Inicijativa za jubilarni skup prije dvije godine došla je iz Beograda, od srpskog predsjednika Borisa Tadića, u vrijeme kad je Srbija vodila rovovsku diplomatsku borbu kako bi spriječila masovno priznavanje kosovske državnosti. Tada je srpska vanjska politika iz arhive izvukla neopravdano mrskog Tita i podsjetila nesvrstani svijet kako “baš Srbija baštini njegove političke ideje”.

Egipat, koji predsjeda nesvrstanima, prihvatio je poziv, i tako se dogodilo da je Beograd protekle nedjelje bio centar diplomatskog turizma. Srpska politička vrhuška zbog domaće je javnosti skup pokušala prikazati kao ekonomski važan, jer je, navodno, to bila velika prilika da se Srbija vrati na tržišta nesvrstanih, kao da je tamo ikada samostalno bila faktor i kao da se Jugoslavija nikada nije raspala. Srbija nesvrstanom svijetu nije ponudila ništa bolje od “Zastavinih” kalašnjikova, koje inače ne može prodati ni kada je ovi traže ako joj NATO ne da “izvoznu dozvolu”.

Dva dana poziranja

Poziv za organizaciju skupa došao je u vrijeme kada se Srbija uzdala da bi joj glasovi nesvrstanih mogli jako pomoći oko inicijative u Generalnoj skupštini EU-a, vezane uz ocjenu legaliteta pred Međunarodnim sudom pravde (MSP), a glede kosovske nezavisnosti. Nesvrstani su zaista tada glasali za srpsku inicijativu. Otada je mnogo vode proteklo, a i MSP je donio presudu nepovoljnu za Srbiju. No, skup nije zbog toga mogao biti otkazan, premda bi to srpski dužnosnici najradije uradili, da su ikako mogli. Pretrpljeni su troškovi, poziralo se dva dana, a ministar Vuk Jeremić je izjavio kako je “Srbija dokazala da ima kapacitete da organizuje tako krupni događaj”.

Sve u svemu, skup je bio bez istinskog političkog značenja i sadržaja, pa će od svega gledateljima RTS-a koji su pratili prijenos plenarne sjednice, u sjećanju najviše ostati jako loš simultani prijevod.