Ministar Bačić u nebranu grožđu

Korčulanska tvrtka Blato 1902 d.d., u kojoj je jedna od vodećih dioničarki supruga glavnog tajnika HDZ-a i ministra prostornog uređenja Branka Bačića, i u kojoj je Bačić prije odlaska u Zagreb na političke funkcije bio dugogodišnji član Upravnog i predsjednik Nadzornog odbora, dobila je više od tri milijuna kuna državnih poticaja za sadnju novih vinograda, iako ih je podigla na zemljištu čije je vlasništvo sporno.

“Novosti” su ovaj podatak pronašle u najnovijem revizorskom izvještaju o poslovanju tvrtke, koji je izradila ovlaštena revizorska kuća List. U revizorskom mišljenju za 2010. List navodi kako je Blato d.d. zasadilo oko 70.000 čokota koji su tijekom 2010. stavljeni u upotrebu, a puni rod očekuje se ove godine. Revizori upozoravaju da je u nove nasade uloženo ukupno 4,1 milijun kuna, od čega 3,1 milijun kuna iz državnih potpora, a da se za nasade koristi oko 11 hektara poljoprivrednog zemljišta “koje je prije privođenja svrsi bilo uglavnom zapušteno i od kojega je manji dio potpuno vlasnički uređen, a na ostalom dijelu vlasničko-pravne odnose treba još urediti”.

Braća u Australiji

Iz financijskih izvještaja same uprave Blata d.d. vidljivo je da tvrtka u svojem vlasništvu ima 28.864 četvorna metra poljoprivrednog zemljišta, dok, kako tamo stoji, koristi još oko 17 hektara “poljoprivrednog zemljišta bez vlasništva koje je ranije bilo zapušteno”. Također, primijetili smo da su revizori i u mišljenju za 2009. godinu napomenuli da je tvrtka Blato 1902 krenula u sadnju na zemljištu “od kojeg je manji dio potpuno vlasnički uređen”.

Blato d.d. proizašlo je iz nekadašnje Poljoprivredne zadruge Blato, preko koje je bila organizirana većina vinogradarske djelatnosti u tom korčulanskom mjestu, a postupak pretvorbe u kojem su vlasništvo nad tvrtkom stekli zaposlenici i kooperanti okončan je 1997. Iako je Blato 1902, koje danas ostvaruje godišnji promet od oko 40 milijuna kuna, nakon privatizacije završilo u vlasništvu mnogobrojnih radnika i malih poljoprivrednika, najveći broj dionica ipak je koncentriran u rukama samo tri osobe: direktora tvrtke Ivana Milata, Bačićeve supruge Željke Bačić i stanovite Marine Šeparović.

Branko Bačić, ministar prostornog uređenja koji ovih dana donosi propise o legalizaciji bespravne gradnje, bio je jedan od vodećih ljudi tvrtke još od njene privatizacije. Od 1993. do 1997. bio je član Upravnog odbora, a od 1997. do 2003. predsjednik Nadzornog odbora. Prema dužnosničkoj imovinskoj kartici, Bačić i njegova supruga Željka raspolagali su s ukupno deset posto dionica tvrtke, koje danas sve glase na suprugu. Točnije, Željka Bačić je sa 10,13 posto dionica druga najveća dioničarka tvrtke, odmah nakon direktora Milata, koji raspolaže sa 10,16 posto dionica. Spomenuta Marina Šeparović je treća sa 9,39 posto, dok svi ostali dioničari imaju udjele od najviše nekoliko postotaka.

Direktor i najveći pojedinačni dioničar Ivan Milat kazao je “Novostima” kako zemljište nije vlasnički riješeno samo u jednom manjem dijelu, iako su revizori napisali obrnuto – da je manji dio vlasnički uređen, a da na ostatku vlasničko-pravne odnose tek treba urediti.

– Rekao sam revizoru da to nije baš adekvatno napisano. Mi smo preko 90 posto te zemlje ili otkupili ili smo potpisali ugovore o dugogodišnjem zakupu, a samo manji dio nije raščišćen u zemljišnim knjigama i tu nemamo uređeno stanje. Uglavnom je to privatna zemlja, a znate da na otoku nema familije u kojoj jedan brat nije u Australiji i slično – tvrdi Milat.

Na naše pitanje o tome kako se državni poticaji mogu koristiti na vlasnički neuređenom dijelu, Milat nam je kazao kako misli da je ipak najvažnije da je ta zemlja zasađena i da se dobiva plod od nje.

Retuširana biografija

– Što se državnih poticaja tiče, to su male površine. Vi znate koliko je vinograda nasađeno na državnom zemljištu bez koncesije i mislim da ne bi bilo dobro da mi budemo stavljeni na stup srama radi tog simboličkog dijela zemljišta – kaže Milat koji je, nakon što smo mu napomenuli da je tvrtka Blato d.d. utoliko zanimljivija što je s njome vlasnički povezan ministar Bačić, komentirao: “Dao Bog da su svi moralni kao on.”

Zanimljivo je da ministar Bačić u svojim biografijama na web-stranicama HDZ-a, Vlade i Ministarstva prostornog uređenja nigdje ne navodi da je tijekom profesionalne karijere bio jedan od vodećih ljudi Blata 1902. Navodi da je do 1993. bio direktor Uprave za katastar u Korčuli, a od 1993. do 2004. godine, odnosno svojeg odlaska u Sabor, načelnik Općine Blato. No istovremeno dok je bio HDZ-ov načelnik Blata, Bačić se nekako našao i na vodećim funkcijama u tvrtki Blato 1902, koja je bila i ostala najvažniji subjekt za poljoprivrednu proizvodnju u toj općini, ali i na vodećoj funkciji u još jednoj za Blato važnoj tvrtki, brodogradilištu Radež, koje također ne spominje u svojoj službenoj biografiji.

Kao što vidimo, Bačić nije samo obnašao vodeće funkcije u najznačajnijim lokalnim tvrtkama dok je bio općinski načelnik, već je u Blatu 1902 stekao i visok vlasnički udio. U brodogradilištu Radež, koje je slično kao i Blato 1902 prodano radnicima, ali ovaj put sa znatno ravnomjernijom vlasničkom strukturom, Bačić je bio predsjednik Nadzornog odbora od 1998. do 2004, no nije nam poznato je li i u toj tvrtki stjecao dionice.

Nepravilnosti u privatizaciji

Prema izvještajima Državne revizije, u slučaju privatizacije ovih tvrtki utvrđene su određene nepravilnosti, veće kod Blata 1902 nego kod brodogradilišta Radež. Obje su tvrtke privatizirane tako što su ih dijelom kupovali radnici uz popust, a dijelom su tvrtke na tržištu kupile vlastite dionice, odnosno same sebe, pa ih povoljno prodavale malim dioničarima. Pritom su dio dionica prenesenih malim dioničarima umjesto njih otplatile same tvrtke, što je bilo eklatantno kršenje Zakona o privatizaciji.

Također, Blato d.d. je 42 posto vlastitih dionica, koje će kasnije prodati malim dioničarima, kupilo 2000. godine od fizičke osobe Petra Pažina, koji ih je stekao pola godine ranije. Pažin je nakon stjecanja dionica, čime je bio prešao zakonski prag od 25 posto, trebao po Zakonu o preuzimanju dioničkih društava odmah dati ponudu za preuzimanje tvrtke Blato, no to nije učinio, već ih je prodao samom Blatu d.d. Milat i Bačić bili su u to vrijeme vodeći ljudi tvrtke.