Počinitelji i dalje nepoznati
Čini se da su zarobljenički logori koji su za vrijeme ratova u Hrvatskoj i BIH-u postojali u Srbiji i dalje priča kojom se nadležni ne bi baš rado bavili. Prije više od dvije godine, nevladina organizacija “Vukovar 1991” podnijela je, uz podršku Fonda za humanitarno pravo iz Beograda (FHP), Tužiteljstvu za ratne zločine Srbije kaznenu prijavu protiv nepoznatih osoba zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika u logorima Sremska Mitrovica, Stajićevo, Begejci, KPD Niš i Vojno-istražni zatvor na Banjici u Beogradu, s popisom žrtava i njihovim dželatima, NN-ovima koji su i u toj prijavi, i dan-danas, skriveni iza nadimaka i nepotpunih imena.
Kroz te su logore, nakon pada Vukovara u studenome 1991, ali i pada okolnih mjesta prije toga, prošle stotine zarobljenika: neslužbeni podaci srpskog Tužiteljstva govore o oko 2.300 ljudi. To je Tužiteljstvo, bar formalno, istragu o logorima pokrenulo još 2006, u suradnji s Državnim odvjetništvom Hrvatske, kako su u više navrata izjavljivali.
Nova kaznena prijava
Prije dvije godine, punih 16 godina nakon što je i sam bio zatočen u tom logoru, svoj prvi iskaz dao je i Zoran Šangut, predsjednik udruge “Vukovar 1991”, ali otad se ništa nije dogodilo, i dalje nemamo odgovore na pitanja tko je logore osnovao, tko je u njima maltretirao zarobljene, tko je ubijao zarobljenike koji su ondje bili od pada Vukovara 1991. do razmjene “svi za sve”, koju su za kolovoz 1992. dogovorili pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i tadašnji jugoslavenski premijer Milan Panić.
Fond za humanitarno pravo podnio je prije nekoliko dana i novu kaznenu prijavu protiv više od 50 pripadnika MUP-a Srbije, Službe državne sigurnosti (SDB) i Vojske Jugoslavije (VJ) zbog ratnih zločina protiv ratnih zarobljenika, više od 850 Muslimana iz Žepe i okolnih naselja, koji su od kraja srpnja 1995. do travnja 1996. bili zatočeni u logorima u Srbiji, u Šljivovici kod Čajetine i Mitrovom Polju kod Aleksandrovca. Kaznena prijava počinitelje tereti za više ubojstava, sakaćenje, svirepost i mučenje; mnoge su žrtve umrle, a više desetina zarobljenih je teško povrijeđeno, s posljedicama poput trajno oštećenog zdravlja i invaliditeta.
Muslimani iz Žepe u Srbiju su prebjegli preko Drine, sklanjajući se od Vojske Republike Srpske. Sklonili su se u podnožju planine Zvijezda na desnoj obali Drine, gdje su ih zarobili pripadnici obje vojske, jugoslavenske i Republike Srpske, te su ih sproveli u logore. Torturu su prošli svi, a više desetina njih pripadnici MUP-a, vojske i SDB-a izolirali su i mučili, sumnjičeći ih za zločine nad Srbima, pritom ih skrivajući od predstavnika Međunarodnog crvenog križa, koji su popisivali zarobljenike. Zarobljenici su, kaže se u kaznenoj prijavi, sukcesivno repatrirani ili otpušteni u treće države u razdoblju od sredine siječnja do 10. travnja 1996.
Dvosmjerna šutnja
Inače, Fond je 2007. u ime 20 logoraša Šljivovice i Mitrovog Polja podnio tužbe za naknadu štete protiv Republike Srbije zbog torture koju su oni pretrpjeli u logorima. Prvostupanjskim presudama odbijeno je 11 tužbenih zahtjeva, navodi FHP, jer su sudovi poklonili vjeru “državnim svjedocima”, policajcima koji su čuvali logoraše, medicinskom osoblju koje je dolazilo u logore, pomoćnom osoblju u logorima, koji su tvrdili da torture nije bilo i da nije riječ o logorima nego o “prihvatnim centrima”. U jednom postupku još nema ni prvostupanjske presude, a nijedan još nije pravomoćno okončan.
Ne samo da pravosuđe u Srbiji – usprkos punim ustima reforme – problem logora u Srbiji i dalje gura pod tepih, nego to čini i javnost. Kad je 2006. Dušan Juvanin, antimiloševićevac i kasnije potpredsjednik Općine Zrenjanin, htio barem spomen-pločom podsjetiti na logore u Stajićevu i Begejcima, u kojima su bili zatočeni Vukovarci, digla se kuka i motika. I još bolje: ispostavilo se da je bar dio bivšega poljoprivrednog dobra zrenjaninskog Dijamanta, gdje je bio jedan od logora, danas u vlasništvu Agrokora Ivice Todorića. Juvanin je tad ustvrdio da je njegova ideja nedobrodošla na obje strane, na jednoj zbog šutnje o mračnoj prošlosti, a na drugoj stoga što Agrokor uveliko posluje u Srbiji, pa ne valja talasati odnose s vlastima.
U svakom slučaju, i logori za stanovnike Žepe sada su u nadležnosti Tužiteljstva za ratne zločine Srbije. Ako se ono bude ponašalo kao i u slučaju logora za Vukovarce, ni od ove kaznene prijave ne treba mnogo očekivati.