Pokrajine

Parastos i spomenik ratnim žrtvama u Borovu

Zapisano u trajno sećanje

Na spomen-ploču, postavljenu u organizaciji Veća srpske nacionalne manjine Borova, upisana su imena pedeset dvoje stanovnika Borova poginulih najvećim delom 1991. godine

U organizaciji Veća srpske nacionalne manjine na mesnom groblju u Borovu održan je parastos žrtvama rata od 1991. do 1996. godine i otkrivena spomen-ploča na koju su uklesana 52 imena.

– Mislim da smo odužili dug prema žrtvama poslednjeg rata, čija su imena uklesana u kamen i u večnost. Na ovoj ploči je 52 imena, tačno koliko i godina ima nedelja. To znači da je svake nedelje po jedan stanovnik našeg mesta izgubio život, i to na mestu gde je rođen, ispred svoje kuće, u svojoj ulici, tako da je zaista nerazumno kad nas neko i danas naziva agresorima – istakao je na komemoraciji predsednik borovskog VSNM-a Dušan Latas.

Ideja da se bezimena spomen-ploča, postavljena pre više od petnaest godina, zameni  sadašnjom postoji već dugo, ali se na tome počelo intenzivno raditi prošle godine, rekao nam je predsednik Opštinskog veća Borova Danko Nikolić, koji je u dva mandata bio i na čelu srpskog manjinskog veća.

– Sada su se steki uslovi i dobili smo podršku svih struktura u Opštini Borovo da se na dvadesetu godišnjicu od pogibije tih ljudi pruži jedan večni spomen u formi upisivanja njihovih imena na ovaj spomenik, jer smatramo da ono što nije zapisano nema neko trajno sećanje – kazao je Nikolić.

Dok su neke porodice odbile da imena njihovih poginulih budu upisana na spomen-obeležje, ima i slučajeva da su neka imena izostavljena greškom, što će ubrzo biti ispravljeno.

– Samo od jedne porodice nismo dobili saglasnost i to se ime ne nalazi na ovoj ploči. Međutim, već imamo još jedno ime, koje će biti naknadno uklesano. Rukovodili smo se zapisima porodica poginulih, ali, nažalost, desio se izuzetak i mi ćemo to ispraviti u narednom periodu – objasnio je Nikolić.

Nakon parastosa koji su služili borovski sveštenici Čedo Lukić, Milenko Grebić i Nenad Dragičević te đakon Dragan Serdar, zapaljene su sveće i položeni venci. Pored predstavnika institucija i brojnih udruženja u mestu, vence su položili i generalni konzul Srbije u Vukovaru Živorad Simić i rukovodstvo Zajedničkog veća opština i Samostalne demokratske srpske stranke na čelu s Draganom Crnogorcem i Vojislavom Stanimirovićem.

“Svi su oni žrtve rata”

 

Ratko Grebić u ratu je izgubio sina – na spomeniku se nalazi i ime 24-godišnjeg Dragana.

– Mnogo mi znači današnji događaj. Ipak su ti ljudi dali život za ovo Borovo i na neki način treba da im se odužimo. Bez obzira na sve događaje i ne mešajući politiku, svi su oni žrtve rata – kazao je Ratko Grebić i izrazio zahvalnost opštinskim strukturama, SDSS-u i svima koji su pomogli da se spomen-ploča postavi.

Dragana Bošnjak

 

Tesla štedna banka predstavljena u Vukovaru

Klijente nećemo ostavljati na cedilu

Ono što će Tesla banku razlikovati od brojnih drugih je poseban odnos prema klijentima, s više sluha i senzibiliteta, obećava predsednik Uprave Tesla banke Zvonko Agičić

U prostorijama Zajedničkog veća opština u Vukovaru upriličeno je predstavljanje Tesla štedne banke, prve srpske finansijske institucije u Hrvatskoj, osnovane na inicijativu Srpskog narodnog veća.

– Osnovna ideja Tesla banke bila je da se stvori jedna finansijska institucija koja će svojim kreditnim programima osigurati ujednačen regionalni razvoj nerazvijenih krajeva, omogućiti povratak izbeglih osoba, kreditirati razvojne projekte u ratom pogođenim područjima i potaknuti međuregionalnu saradnju između hrvatskih i srpskih te hrvatskih i bosanskih firmi – rekao je okupljenim predstavnicima društveno-političkog života i preduzetnicima iz redova srpske zajednice predsednik Uprave Tesla banke Zvonko Agičić.

Tri stupa akcionara

Agičić je podsetio da je Tesla banka nastala prošlogodišnjim preuzimanjem “A štedne banke malog preduzetništva”, koja je nakon dokapitalizacije u aprilu ove godine počela poslovati kao Tesla štedna banka, zahvaljujući finansijskim sredstvima Fonda za razvoj AP Vojvodine i razumevanju i podršci predsednika Izvršnog veća Vojvodine Bojana Pajtića.

Pojasnio je da vlasničku strukturu čine tri stupa akcionara. U prvom su državne institucije i razvojni fondovi poput fondova AP Vojvodine i Republike Srbije, drugi stup čine veće firme kao što su Zvijezda, Rade Končar, Sladorana Županja i veći preduzetnici, dok trećem stupu pripadaju mali preduzetnici i fizičke osobe koji paket od minimalno deset deonica mogu otkupiti za 2.700 kuna.

– Dok sam putovao ovamo, dobio sam informaciju da je “Đuro Đaković” uplatio dva miliona kuna s namerom da se taj depozitni hibrid pretvori u deonice. S današnjim danom imamo oko 35 miliona kuna kapitala za rad s klijentima. Imamo preko 40 firmi i preduzetnika, a do kraja godine planiramo doći do brojke 100. S većim kapitalom i s prikupljenim depozitima od naših klijenata imaćemo puno veći kreditni potencijal za programe koje smo kreirali. Upravo s tim ciljem došli smo u Vukovar da potaknemo preduzetnike da se uključe u klijentsku bazu Tesla banke, da koriste naše proizvode i usluge i da im, u krajnjoj liniji, odobravamo kredite za razvojne projekte – dodao je Agičić.

Reč je o povoljnim kratkoročnim i dugoročnim kunskim i isključivo namenskim preduzetničkim kreditima za uzgoj lekovitog bilja, pčelarstvo i pčelarske proizvode, govedarstvo, svinjogojstvo, proizvodnju energije i bio-mase, uzgoj bobičastog voća, pripremu i ponudu smeštajnih kapaciteta na seoskim gazdinstvima te razvoj i unapređenje preduzetničkih programa malih i srednjih preduzetnika.

Ono što će Tesla banku razlikovati od brojnih drugih je poseban odnos prema klijentima, s više sluha i senzibiliteta.

Pomoć u nevolji

– Radi se o pomoći klijentu od samog razvoja njegove ideje, preko osiguravanja podrške preduzetničkih centara ili savetodavnih poljoprivrednih službi kad se radi o kreditiranju poljoprivredne proizvodnje, do osiguravanja plasmana, čak i marketinške podrške. Na taj način ćemo zaokružiti celinu, a ne odobriti mu kredit i ostaviti ga da se muči s vraćanjem. To će biti naša prednost, jedan koncept koji danas banke ne razvijaju – pojasnio je Agičić.

– Pozivam vas da se pridružite Tesla banci, da postanete njeni deoničari, da postanete klijenti banke tako što ćete otvoriti žiro-račune, da uđete u tu depozitnu sferu, da koristite ostale usluge Tesla banke i pogledate naše kreditne programe koje smo formirali, a formiraćemo ih više ako budemo zajedno rasli i napredovali – poručio je predsednik Uprave Tesla banke, dodajući kako je ovogodišnji plan doći do bilance od 100 miliona kuna, a u sledećih pet godina do 350 miliona kuna.

Tesla štedna banka za sada posluje u Zagrebu, na Radničkoj cesti 45, a kako se bude razvijala, tako će širiti svoju poslovnu mrežu koju će, kako se planira, za dve-tri godine činiti pet poslovnih centara, od kojih bi jedan bio u Vukovaru. D. Bošnjak

•  

 

Humana gesta konzula Zorana Popovića

Posjeta krnjačkim bakama

Konzul Srbije u Rijeci Zoran Popović posjetio je sredinom septembra Krnjak i dvije starice u obližnjim selima koje već godinama žive same i nekako se snalaze u svojim domaćinstvima – Darinku Komadinu iz Donjeg Budačkog i Milicu Pavlović iz Brebornice. Iako su same – čak ih ni njihova djeca koja žive u izbjeglištvu ne posjećuju – pokretne su, pa i nešto privređuju u svom vrtu.

– Ipak, ne znam kako bih da mi nema komšija – kazala je Darinka, dok Milica kao najveći problem ističe razrušenu kuću u kojoj živi i za koju nije dobila obnovu.

Inače, ove dvije bake bile su junakinje reportaže o proslavili Božića 2010. godine, kada ih je snimio naš fotoreporter Davor Konjikušić.

– Da obiđem ove žene nagnalo me pisanje medija o njihovom životu u samoći – rekao je konzul koji im je prilikom posjete donio poklone. Najavio je da će na početku svog mandata u Rijeci obići i druge povratničke krajeve koje pokriva generalni konzulat u Rijeci kako bi se upoznao s problemima ljudi koji tamo žive.

Nada Coha, zamjenica načelnika općine koja je s konzulom posjetila ove dvije starice, ističe da na području općine ima velik broj samačkih staračkih domaćinstava.

– Njih 115 uvršteno je u program obilaska i pomoći, koji se u našoj općini provodi od 2007. godine sredstvima Ministarstva branitelja i generacijske solidarnosti – kaže Nada Coha.

N. Jovanović

Poljoprivreda i umjetnost u Mađarskoj

Skulpture od bala slame

Putnik koji je posljednjih godina češće i više putovao kroz Mađarsku mogao je u najmanje tri različita i prilično udaljena mjesta vidjeti velike skulpture napravljene od bala slame. U ljeto 2009. godine takve su se skulpture mogle vidjeti na ulazu u selo Mestegnje, koje se nalazi na cesti broj 68 u kotaru Markali, a između zapadnog dijela Balatona i Kapošvara. Radilo se o po dvije ogromne skulpture muškarca i žene na ulazu i izlazu iz sela, napravljene od po tri velike bale slame. U ljeto 2010. godine skulptura sunca, izrađena također od tri bale slame, mogla se vidjeti i na ulazu iz pravca Haršanja u Beremend, selo u mađarskoj Baranji odmah nakon što se prijeđe granica kod Baranjskog Petrovog Sela.

A ove godine, početkom aprila, na ulazu u Sigetvar iz pravca Pečuja, a kod skretanja za Kapošvar, nalazile su se još dvije skulpture napravljene od po tri bale slame, koje su predstavljale zeca i zečicu i koje su bile reklama za uskršnji vašar.

U Mađarskoj se skulpturama od bala slame na vrlo efikasan način privlači pažnja motoriziranim prolaznicima. Ne možete, naime, proći pokraj njih, a da ih ne primijetite. J. Nedić

•  

 

Suđenje za ratni zločin kraj Karlovca

Optuženi Gojak negira ubojstvo

Uskoro bi trebalo biti nastavljeno suđenje bivšem karlovačkom rezervnom policajcu Željku Gojaku kojeg optužnica tereti da je u jesen 1991. godine sa više zasad nepoznatih pripadnika ZNG-a ušao u obiteljsku kuću Marka Roknića i sa više hitaca ubio njega, njegovu 14-godišnju kćer Danijelu i Markovu sestru Dragicu Ninković.

U prethodnoj raspravi nije sudjelovala sudsko-medicinska vještakinja dr Vedrana Petrovečki, jer je protiv nje pokrenut kazneni postupak, pa nije u mogućnosti davati svoje mišljenje zbog privremene zabrane obavljanja djelatnosti.

Okrivljeni Gojak je izjavio da želi iznijeti svoju obranu prije psiho-vještačenja te je iznio odbranu na način kojim negira izvršenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret. On tvrdi da je ušao u kuću Roknićevih samo do ulaznih vrata, da je vidio ranjene gardiste i ubijenog Marka Roknića, a na vratima ga je susrela njegova baka, Anka Gojak, te da je čuo da jedna žena zapomaže zbog ranjene djevojčice. Gojak tvrdi da je izjurio po pomoć i da je dozvao susjeda sa automobilom koji je njega i ranjene prevezao u bolnicu.

Davanje mišljenja na raspravi prisutnog balističkog vještaka Rade Stojadinovića je odgođeno, jer on nije imao najnovije iskaze svjedoka koji bi mogli sadržavati još neke mjerodavne podatke. Predsjednik vijeća zato je odredio da se vještaku dade dopunski rok od 15 dana za eventualnu nadopunu mišljenja. Sljedeća rasprava zakazat će se pismenim putem. M. C.

 

Jedina država u Evropi koja proganja antifašiste

Predizborna hajka na partizanske veterane

Kako je većina sudionika Drugog svjetskog rata umrla, antifašistički se pokret želi kompromitirati optužbama protiv Rade Bulata, Josipa Manolića i mene, kaže Josip Boljkovac

Početkom ljeta završena je ekshumacija žrtava Drugog svjetskog rata i poraća u karlovačkoj šumi Kozjača. Pronađeno je 28 tijela. Ostaci su proslijeđeni u Zavod za sudsku medicinu u Zagreb, a slijede daljnje istražne radnje i identifikacija. Slijedi i saslušanje jednog manjeg broja svjedoka. Daljnjih ekshumacija na karlovačkom području neće biti, jer takvog zahtjeva od strane Županijskog državnog odvjetništva nema.

– Nemam pojma o Kozjači i što se tamo događalo. Ja nisam u tom logoru radio ni jedne minute. Radio sam u općinskoj i kotarskoj policiji, a ne u okružnoj policiji, i nisam bio nadležan za teže slučajeve. Čak su i moja dva rođaka stradala i nisam ih uspio izvući – kaže Josip Boljkovac.

Karamarkovo obećanje

– Ne znam koliko je ljudi radilo u logoru ni koliko je ljudi prošlo kroz taj navodni logor. I sam ministar unutrašnjih poslova Tomislav Karamarko je obećao ovakve i slične ekshumacije, što znači da je predizborna kampanja započela vrlo žestoko. Kako je većina sudionika Drugog svjetskog rata umrla, antifašistički se pokret želi kompromitirati optužbama protiv Rade Bulata, Josipa Manolića i mene, a svi smo iznad 90 godina starosti. Mislim da najprije treba utvrditi tko su ekshumirani, imenom i prezimenom, a onda bi se mogli tražiti počinioci. U borbama za oslobođenje Duge Rese i Karlovca zarobljeno je dosta neprijateljskih vojnika, ali su oni bili pod ingerencijom Druge i Treće armije pod komandom Koče Popovića i Koste Nađa. U borbama na Kozjači i Vinici poginulo je 380 crnogorskih partizana iz Treće crnogorske divizije – govori Josip Boljkovac.

Počasni predsjednik antifašista Grada Karlovca i Karlovačke županije Martin Jendrašic kaže da sva iskapanja potpomognuta hrvatskom desnicom predstavljaju akciju da se zločini pripišu partizanima i da se kaže da su, eto, svi bili jednaki.

– Mi partizani nismo bili onakvi kakvi su bili fašisti, nacisti, ustaše, domobrani i četnici. To je svakom dobronamjernom jasno. Normalno je da se svaka jama gdje su ljudi pokopani obilježi i da se zna tko je tu pokopan i kako je stradao. To je naprosto civilizacijski čin. Ali ja sada javno pitam kako se i na koji način može dokazati tko je na nekom mjestu zakopan? Tražimo ime i prezime, pa ćemo znati tko je žrtva, a tko počinilac. Sada se to ne može dokazati, jer ne postoji popis nestalih ni popis onih koji traže te nestale. Kada se te dvije baze podataka spoje, pomoću DNA analize vrši se identifikacija, kao i u Domovinskom ratu. Kako toga sada nema, namjerno se time manipulira u političke i predizborne svrhe kako bi antifašist biti krivi za sve – ističe Jendrašic.

Slučaj Babina gora

Kako manipulacije lako postaju općeprihvaćena istina najbolje svjedoči slučaj Babine gore. Mladen Šomek, predsjednik Društva političkih zatvorenika Karlovca, tvrdi da su partizani prilikom ulaska u Karlovac 6. maja 1945. godine ubili 400 do 600 pitomaca domobranske podoficirske škole, pa je na temelju njegovih podataka karlovačka Uprava šuma podigla spomenik tim navodnim žrtvama na Babinoj gori kraj Tušilovića. Iako su antifašisti dokazali da nitko od tih pitomaca nije ubijen, sporni spomenik i dalje stoji.

– Cilj svega je kompromitacija partizana, a priča o Babinoj gori i navodno ubijenim pitomcima domobranske podoficirske škole je potpuna laž – kaže Jendrašic.

“Novosti” su o ekshumacijama na Babinoj i Petrovoj gori opširnije pisale u februaru 2007. godine. Prva ekshumacija obavljena je na lokaciji Babina gora, na mjestu zvanom Macut brdo, koje je locirano na temelju iskaza svjedoka. Ekshumacija je izvršena od 6. do 8. novembra 2006, a obavili su je radnici karlovačkog Zelenila. Saopćenja su bila vrlo simptomatična, jer su u njima iznesene tvrdnje o počinjenim ratnim zločinima, impliciralo se tko je žrtva, a tko počinilac, što je više nego čudno jer se radilo o predistražnim radnjama.

Ekshumacije na Petrovoj gori odvijale su se od 15. novembra do 5. decembra 2006. Nađene kosti prevezene su na Odjel patologije karlovačke bolnice na Švarči. Na obje lokacije pronađeni su i brojni ostaci predmeta za ličnu upotrebu, od higijenskog pribora do nakita, te komada bakrene, željezne i pletene žice sa omčama. Iskapanja na Petrovoj gori vršena su u neposrednoj blizini partizanske bolnice, a poznato je da je tamo sahranjeno više hiljada ubijenih i umrlih partizana, uz najmanje tri hiljade civila koji su stradali u tri ustaške ofenzive u prvoj polovici 1942. godine.

Historičar dr Đuro Zatezalo kaže da na Petrovoj gori ima više desetaka jama u koje su sahranjivani partizani i civili. Dugmad i uniforme pronađeni u jamama, kaže on, ne znače ništa, jer partizani su sa mrtvih neprijatelja skidali odjeću i obuću budući je sami nisu imali.

Milan Cimeša

Knjiga koja čuva stare riječi, izraze i paganska vjerovanja

Govor voćinskog kraja

Relativno izdvojen od glavnih puteva, voćinski i brđanski kraj u Zapadnoj Slavoniji dugo je ostao fizički i mentalno neokrnjen uticajima drugih sredina, gradskih i jezičkih, kao i civilizacijskih tokova

Nikola Živković iz Belog Manastira i Milenko Vasiljević – Čiko iz Osijeka završili su knjigu “Govor voćinskog kraja”, koja će uskoro biti objavljena.

Nikola Živković je rođen 1942. godine u Smudama, radio je u belomanastirskoj Gimnaziji kao profesor jezika i književnosti. Dosad je objavio knjige “Ljubav za heroja” o baranjskom revolucionaru Jovanu Laziću (1989), “SDS: volja naroda” (1993), “Istorija Srba u Baranji: istorijsko-geografsko-politički položaj Srba u Baranji” (s Perom Matićem; prvo izdanje 1995, drugo, dopunjeno izdanje 1996), te “Mit i stvaranost sela Smude” (2008).

Milenko Vasiljević – Čiko rođen je 1943. u Sekulincima. Na Višoj poljoprivrednoj školi u Križevcima završio je smjer ekonomije, a od 1965. do penzionisanja 2000. godine radio je u Ina – trgovini. Piše poeziju, novele, aforizme i epigrame. Objavio je dvije zbirke pjesama za djecu (“Oni hoće mir i ljubav”, “Dragulji srca”), poezijom je zastupljen u pedesetak zbornika, a 2009. godine izdao je i knjigu “Moje rodno selo Sekulinci”.

O novoj knjizi razgovarali smo s Nikolom Živkovićem.

Kakve su karakteristike govora voćinskog kraja?

– Relativno izdvojen od glavnih puteva, voćinski i brđanski kraj u Zapadnoj Slavoniji dugo je ostao fizički i mentalno neokrnjen uticajima drugih sredina, gradskih i jezičkih, kao i civilizacijskih tokova. Takve okolnosti su omogućile da se očuvaju stare riječi i izrazi, koji će biti opisani i ilustrovani u knjizi “Govor voćinskog kraja”, svojevrsnom leksikonu od približno tri stotine strana.

Šta sadrži vaša zajednička knjiga?

– Knjigu smo podijelili na tri poglavlja. U prvom dijelu je akcentovani rječnik sa objašnjenjem pojedinih riječi i foto-ilustracijama predmeta na koje se te riječi odnose. Pošto je u tome kraju sačuvan veliki broj prilično staromodnih i jednostavnih naprava: drveni plug za oranje, jednostavni tkalački stan, stupe, trlice, klampe i grebenice za obradu konopljinog vlakna i lanenog prediva, zatim razni alati za obradu drveta: maklje, tesle, sikirice, noževi, pa drveni alati za prevrtanje i sušenje sijena, potom stare vodenice potočare, mjesta za čuvanje stoke i namirnica i mnogo drugih predmeta, prvi dio knjige će vjerno prikazati takve sadržaje.

Kako ste obrađivali riječi?

– U drugom dijelu će se nalaziti preko hiljadu i sedam stotina riječi, akcentovanih i ilustrovanih rečenicom, ili sa više rečenica ako imaju više značenja. Ta obrada je rađena na najvišem nivou koji zahtijeva nauka, a to znači da je akcentovana osnovna riječ, zatim, ako se akcenat u padežu ili licu mijenja, riječ dobiva i drugi lik, a zatim je svaka riječ ilustrovana autentičnom rečenicom govornika toga kraja i cijela je rečenica akcentovana. Govor voćinskog kraja je novoštokavski i ijekavski, sa četiri standardna akcenta i s dužinom iza akcentovanog sloga. Samo u tragovima susreće se stari akcenat koji se naziva cirkumfleks.

Šta ste uvrstili u treći dio knjige?

– Treći dio knjige je dodatak. U njemu će se naći ostaci paganskih vjerovanja: brojanje brojanica u godini, pjevanje ćuka i drugi simboli opasnosti koje su nagovještavale životinje, zatim vračanja, dječije igre i brojanja, dosjetke, izreke i poslovice, kletve, liječenje, nadimci, oslovljavanja, otpor vlastima, sramotne pjesme i izreke, pozdravljanje, psovke muškaraca, žena i djece, šaljivi i drugi napjevi, zatim šaljivi i drugi običaji, a na kraju i kratka lingvistička napomena o vrijednosti jezika kao sredstva za sporazumijevanje među ljudima, uz desetak tipičnih primjera, koji će ilustrovati opasna zastranjivanja u jeziku javnih medija.

O kakvim se zastranjivanjima radi?

– Javni mediji su se oteli kontroli struke i počeli opasno ugrožavati same temelje književnog jezika, unoseći nered u rod, broj, padež i stilistiku. Na primjer: Republika Hrvatska spada u debele zemlje; htio ju je tražiti rastavu; poraženi su dva jedan za istoimeni klub; još nisam preživio susret s carem, na koji nisam pozvan; jedan od dečkiju; Aleksandro i Alfonsina su polubraća (radi se o muškom i ženskom licu) i tako u bezbroj primjera.

Jovan Nedić

Stogodnjak (77)

23. 9. – 30. 9. 1911: “Narode! Sudi im!” Te su dvije riječi, uz ostalo, na svom proglasu ispisali srpski radikali uoči skupštine u Vrginmostu, aludirajući na članove Srpske samostalne stranke. Proglas su razaslali po općinama vrgomoskog kotara, a nosili su ih i lijepili općinski redari. Međutim, tim se pozivom radikali baš i nisu proslavili. Dapače, sve se pretvorilo u svoju suprotnost. Okupljanje su zakazali pred kućom i gostionicom bivšega općinskog bilježnika Samardžije. Tamo su se, uz ostale, našla i četiri općinska bilježnika, desetak općinskih pisara, vrgomski načelnik, njegov sin listonoša, gosti iz Zagreba, te tridesetak seljaka koje je općinsko poglavarstvo pozvalo na saslušanje zbog neuređenih putova. Na okupljalištu su se našli i neki članovi Srpske samostalne stranke, koji su željeli vidjeti kako će im to narod suditi. Njih je narod, koji se u međuvremenu počeo okupljati unatoč jakoj kiši, odjednom počeo pozdravljati i klicati im. Potom se formirala povorka od oko 600 osoba koja je stigla na mjesto održavanja skupštine radikala, ali cijelim putem pozdravljajući – ne radikale, već samostalce! Čuli su se i uzvici: “Dolje plaćene sluge! Sram vas bilo!” Sve je krenulo po zlu za radikale. Kad je prvi govornik htio nešto izustiti, dočekali su ga zvižduci i opća galama, te povici: “Dolje izdajnici! Dolje Nastići!” I umjesto skupštine radikala, koji su se razbježali, skup se odjednom pretvorio u zbor samostalaca na kojem su pozvani da govore tek pristigli prvaci hrvatsko-srpske koalicije Lukinić i Budisavljević.

* Po novom voznom redu koji će vrijediti od 1. listopada, uvodi se izravni brzi vlak na pruzi Zagreb-Beograd. Prije toga direktnog vlaka nije bilo, već se moralo presjedati u Vinkovcima.

* “U gornjokarlovačkoj eparhiji prirez po bračnim parovima određuju jesenje crkvene skupštine, pa to podastiru političkim vlastima, koje i državni porez pobiraju, te ove sav dalji prirez razrezuju, pobiraju i isplaćuju po dosadanjem običaju mesečno u napred. Dosadanja uzajmica u plaćanju parohijskog razreza između opština gornjokarlovačke dijeceze, te zemljištu nekadanje Vojne krajine ostaje i dalje u kreposti…”, stoji u članku 53 nacrta Uredbe o uređenju parohija i o dotaciji parohijskog sveštenstva u srpskoj pravoslavnoj mitropoliji karlovačkoj.

Đorđe Ličina