Rabljena sedmica
ZDRUG
Čim se dogodi sukob sa Srbima i Srbijom, glavni akteri hrvatske politike zaborave na sve međusobne nesporazume, prepucavanja i mržnju. Namirišu zajednički interes, pa se postroje u borbeni zdrug, navuku maskirne uniforme i stanu na branik voljene domovine: stajanje na braniku općenito se smatra preduvjetom za ozbiljnije sudjelovanje na bilo kojim izborima. Tako se prošle subote u središnji Dnevnik Hrvatske televizije iz Varaždina uključio predsjednik SDP-a Zoran Milanović, odnosno redov Milanović pridružio se zdrugu koji se u borbi za naklonost širokih nacionalističkih masa ne obazire na činjenice, sudske presude i moral. Dio razgovora koji nas ovdje zanima tekao je ovako…
Novinar: Iz Srbije su vrlo oštro reagirali na premijerkin pozdrav generalima Gotovini i Markaču. Što biste vi učinili, biste li ih također pozdravili?
Milanović: Ako svi smatramo, a smatramo, da su presude generalima nepravedne, da su preoštre, odnosno da uopće nema te vrste krivnje, onda sve što radimo i govorimo treba biti rukovođeno jednim ciljem: da se tim ljudima pomogne, da se Gotovini i Markaču pomogne, da im se ne ugrožava pozicija. I time bih se rukovodio. Prema tome, na taj način sam odgovorio na vaše pitanje. Dakle, činio bih sve da njihovu poziciju ni na koji način dodatno ne pogoršam.
Novinar: Ipak, možete biti malo konkretniji: da li bi ih, recimo, 5. kolovoza, na Dan pobjede, pozdravili ili ne?
Milanović: Mislim da sam vam vrlo jasno odgovorio na ovo pitanje. S ljudskim sudbinama, naročito sudbinama takvih ljudi, se ne treba igrati.
NEVINAŠCA
Da rezimiramo nastup redova Milanovića. Predsjednik Socijaldemokratske partije nije se usudio, ili mu uobraženost nije dopustila, da izjavi kako bi ponovio premijerkin pozdrav nepravomoćno osuđenim ratnim zločincima Gotovini i Markaču, ali on smatra, i zna da svi smatramo isto, svi osim haškog suca Alphonsa Oriea, da su Gotovina i Markač nevini. Tim nevinim ljudima treba pomoći, to jest ne treba im otežavati poziciju, to jest ne treba se igrati njihovim sudbinama, jer oni nisu bilo tko. Prema njima se imamo odnositi s naročitim uvažavanjem. Baš nas briga što ih je Haški sud prvostupanjski osudio za najteža krivična djela. Uostalom, upravo zbog te presude trebamo ih uvažavati. Baš nas briga za ljudske sudbine svih onih pobijenih srpskih civila u “Oluji” i nakon te vojne operacije, ni za njihove kuće i imovinu nije nas briga. Pa, nije SDP tu da bude human i moralan, nego da, akobogda, bude na vlasti.
STRATEGIJA
Zoran Milanović i njegovi PR-stručnjaci vjerojatno su neobično ponosni na uspjehe SDP-ova lidera na planu istovremenog stiskanja i ispuštanja plinova kad je riječ o pozdravljanju osuđenih hrvatskih generala. Milanović je, naime, posvećen isključivo tome da u predizbornom vremenu ne izgovori išta što bi moglo zasmetati senzibilnim ušima konzervativnog i domoljubnog dijela biračkog tijela. Gotovo sve društvene vrijednosti i ideje, koje bi trebala zastupati stranka koja se deklarira socijaldemokratskom, iščezle su pod pritiskom žudnje za vlašću. Milanović misli da u Hrvatskoj nema birača koji Gotovinu i Markača ne drže herojima, a ako ih i ima, toliko su malobrojni da ne zaslužuju SDP-ovu pažnju. Zapravo, zaslužuju jedino pažnju marketinških stručnjaka Kukuriku koalicije, koji se – kako piše “Nacional” – bave analizom lijevih novinara kojima, navodno, nisu mili SDP i Milanović.
RAZLIKE
Jedino u čemu se dosad primjećuje programska razlika između HDZ-a i SDP-a jest, navodno, ekonomska politika, ali o tome je teško suditi jer ni jedna strana još uvijek nije izišla ni s čim konkretnijim od popisa želja u vidu stranih investicija u proizvodnju, veće zaposlenosti i smanjene državne potrošnje. Sve drugo je isto: odnos prema Crkvi, odnos prema Hrvatima osuđenima ili optuženima za ratne zločine, stav prema Srbiji i regiji, odnos prema radnicima, odnos prema ulasku u Europsku uniju… Tako su između dviju najjačih hrvatskih stranaka konačno izglađena svjetonazorska razilaženja, jer se i one razlike u ekonomskim konceptima odvijaju u okviru istog, čvrstog neoliberalno-kapitalističkog, modela.
SMIRIVANJE
Milanovićevo gostovanje u HTV-ovu Dnevniku bilo je, inače, tek šlag na torti hrvatsko-srpskog prepucavanja kojemu je za produžetke – počelo je, podsjetimo, pozdravom Jadranke Kosor Gotovini i Markaču 5. augusta u Kninu – poslužio službeni posjet hrvatske premijerke Prištini. Taj politički potez, koji su zdušno podržali predsjednik Ivo Josipović i Zoran Milanović, kritizirali su Srpsko narodno vijeće i srbijanski predsjednik Boris Tadić, a najdalje je, po običaju, otišao ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić, rekavši da “onome kome je Jadranka Kosor najbolji prijatelj, neprijatelji nisu ni potrebni”. Kosor je odgovorila Tadiću da pogleda u svoje dvorište i da vidi koji se ministri u Vladi Srbije i danas klanjaju Slobodanu Miloševiću. Tadić je, pak, izjavom u Pragu pokušao smiriti tenzije: rekao je da su mu “apsolutno neprihvatljive” neke izjave koje su ovih dana izlazile iz usta Vuka Jeremića i Jadranke Kosor. “Moramo se vratiti dijalogu, moramo rješavati konkretne probleme i graditi najbliže moguće prijateljstvo između srpskoga i hrvatskog naroda, između Srbije i Hrvatske”, kazao je Tadić. Ali Kosor je nastavila po svome: opet je uzviknula da Hrvatskoj Beograd nikad više neće određivati što smije, a što ne smije.
SANADER
Bivši premijer Sanader iznio je obranu u slučaju optužbi tužiteljstva da je primio deset milijuna eura mita za predaju upravljačkih prava u INA-i suvlasnicima iz mađarskog MOL-a. Pola sata iznosio je obranu i nije odgovarao na pitanja. Po riječima odvjetnika Čede Prodanovića, Sanader je rekao da ne nalazi ništa sporno u predaji prava MOL-u, za što su uostalom glasali svi članovi Vlade i Predsjedništva HDZ-a, te da je čitav istražni postupak zakuhao bivši Sanaderov prijatelj i poslovni partner Robert Ježić, vlasnik Diokija i Novog lista, koji je tužiteljima, navodno, ispripovijedao storiju o MOL-ovu mitu za Sanadera. Na računu Ježićeve švicarske firme odsjelo je pet milijuna eura, to jest polovica dogovorene nagrade za premijera. “Ježić ovim želi popraviti svoju poziciju u postupcima koji se protiv njega vode”, tvrdi Prodanović.