Rabljena sedmica

KOSOR

Predsjednica HDZ-a već tjednima, preobučena u predsjednicu Vlade, sa svitom svojih najdražih ministara krstari Hrvatskom, polaže kamenje, otvara škole i pogone, bere jabuke, pušta u promet aerodromske stajanke… U proteklih petnaestak dana bila je u Staroj Gradiški, Dugom Selu, Dubrovniku, Puli, Petrinji, Splitu, Kaštelima, Karlovcu, Varaždinskim Toplicama, Tovarniku, Osijeku, Sredancima, Rakitju, Murskom Središću… Sva ta putovanja i obilasci, motivirani jedino stranačkom predizbornom propagandom, plaćaju se iz Vladina budžeta bez obzira na činjenicu da premijerka i ministri, zapravo, kontinuirano bježe s radnog mjesta da bi se bavili privatnim poslovima.

Jadranka Kosor odlučila je svom snagom zaigrati na kartu koja se dosad pokazivala dobitnom: fanatično polaganje temeljnog kamenja, smješkanje lokalnom stanovništvu, korištenje državne infrastrukture za stranačke potrebe, sijanje straha od crvene opasnosti, dokazivanje patriotizma u sukobljavanju sa Srbima i Beogradom, ponavljanje da je očigledno ono što nitko ne vidi. Jedina je inovacija fokusiranje na svađu s predsjednikom Republike, koji ne ide na izbore, umjesto sa šefom oporbe kojemu kao da se ne da na izbore.

KUKU

Opet, dakle, verbalni sukob predsjednika Ive Josipovića i premijerke Kosor. (Premijerka, inače, ne popušta ni u prepucavanju sa srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem i ne prestaje ponavljati da Hrvatska više nikad neće ići u Beograd po dopuštenje za bilo što.) Povod je sad bio to što je Josipović za svoga izaslanika na otvaranju Zlatnih žica Slavonije u Požegi odabrao Igora Dragovana, saborskog zastupnika i šefa SDP-ova Izbornog stožera, koji će biti koalicijski kandidat u jednoj od slavonskih izbornih jedinica. Kosor je u tome prepoznala Josipovićevu izbornu pristranost i dodala: “Ovo je simptomatično, jer bismo u konačnici mogli zaključiti da bi to bilo jako loše za demokraciju u Hrvatsku, da se ostvaruje polako ali sigurno puzajući projekt ‘crvene Hrvatske’. A to je nešto što mi ne možemo prihvatiti.” Šef države žestoko je odgovorio: “Do sada od gospođe premijerke na ključna pitanja nisam čuo neki odgovor osim kukanja zašto moj izaslanik jest ovaj ili onaj. Tako da bih rekao da ako su ovi s jedne strane Kukuriku koalicija, onda je opcija koju do sada prezentira premijerka pomalo ‘kukulele’ opcija. Bojim se da ćemo, ako se ovako nastavi, svi imati ‘kukulele’. Zato, molim, koncentrirajmo se na bitne stvari.” Nakon toga, premijerka je izrazila iznenađenje zbog predsjednikova pesimizma u opisivanju situacije u Hrvatskoj, jer je Hrvatska, po njoj, izišla iz krize, što je, naravno, zasluga njezine Vlade, zasluga koju, eto, nitko ne priznaje. I ne vidi.

PULA

A dok je Igor Dragovan, u njegovo ime, boravio u Požegi, predsjednik Josipović u Puli je bio domaćin talijanskom šefu države Giorgiu Napolitanu. Prisustvovali su koncertu pomirenja u Areni, a zatim su se javnosti obratili zajedničkom izjavom u kojoj se, između ostaloga, kaže: “Ovo je prigoda da se prisjetimo tragedije žrtava talijanskog fašizma koji je progonio manjine i koji se oružjem obrušio na susjede Hrvate. Taj isti fašizam uvijek je djelovao i protiv sloboda i života samih Talijana. Ovo je također trenutak da se prisjetimo talijanskih žrtava osvete vlasti poratne bivše Jugoslavije. Za sve te počinjene užasne zločine nema nikakvog opravdanja. U ujedinjenoj Europi, oni se neće moći ponoviti – nikad više. Još jednom osuđujemo totalitarističke ideologije koje su okrutno zatrle slobodu i povrijedile pravo pojedinca da bude drukčiji rođenjem ili vlastitim izborom. U ime naših naroda i budućnosti svih nas i naše djece, klanjamo se žrtvama koje su izgubile svoje živote ili su im presječeni zavičajni korijeni.”

WIKILEAKS

Sudeći prema diplomatskim depešama koje posljednjih dana cure preko WikiLeaksa, dobar broj hrvatskih državnih funkcionara shvaćao je američku ambasadu u Zagrebu kao svojevrsnu ispovjedaonicu. Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić odlazio je ondje da referira o antikorupcijskim istragama koje vodi protiv viđenijih Hrvata i da se žali na nekooperativnost velike većine važnih HDZ-ovaca: žalio se, naravno, poslije ostavke Ive Sanadera, jer mu prije tog događaja nije padalo na pamet da išta istražuje ili da se Amerikancima žali na prijatelja Sanadera. Sanader je, pak, zajedno s bivšim ministrom vanjskih poslova Miomirom Žužulom, tražio od Amerikanaca da utječu na predsjednika Stipu Mesića da povuče svoj zahtjev za smjenom Joška Podbevšeka s mjesta ravnatelja tajne službe. Bivši ministar pravosuđa Ivan Šimonović američkim je diplomatima u Zagrebu iznio spoznaje o tome da su famozni topnički dnevnici još 2000. završili kod Ante Gotovine, ali o tome se nije usudio govoriti pred hrvatskim građanima… Eto, da nije WikiLeaksa ne bismo imali dokaze za ono što dugo znamo: Hrvatsku upravo njezini vlastodršci najiskrenije doživljavaju kolonijom.

MPRI

Prema pisanju beogradskih “Večernjih novosti”, sud u Chicagu proglasio se nadležnim u slučaju tužbe koju su protiv američke tvrtke MPRI podnijele dvije tamošnje srpske organizacije – Žrtve genocida u Krajini i Srpski krajiški sabor. MPRI je tvrtka koja se bavi vojnim savjetovanjem, a njezini su vlasnici i zaposlenici umirovljeni visoki oficiri vojske Sjedinjenih Država: riječ je, dakle, o paradržavnom poduzeću koje se pojavljuje na onim lokalitetima u svijetu na kojima Amerika ima interese i obavlja poslove u koje se službeni Washington službeno ne smije upuštati. Američki Srbi optužili su MPRI da je obučavao i instruirao Hrvatsku vojsku prije operacije “Oluja” i da su radnici te firme sudjelovali u “Oluji”. U formi dokaza priložili su ugovor između američke tvrtke i Republike Hrvatske, kojim je regulirano pružanje usluga obuke hrvatskim časnicima i vojnicima. Slijedi pokušaj nagodbe, a ako ga ne bude, do kraja godine mogao biti započeti sudski proces težak više milijardi dolara.