Suvremena umjetnost pomirenja

Svi regionalni konflikti u ovom dijelu Evrope bit će riješeni za pet do deset godina, optimistično je zaključio predsjednik Srbije Boris Tadić na kraju summita šefova država koji je prošlog vikenda održan u Viminacijumu, rimskom gradu kod Starog Kostolca (kraj Požarevca), osnovanom u prvom stoljeću nove ere a danas značajnom arheološkom nalazištu.

Skup je održan povodom Devetoga regionalnog summita UNESCO-a, a glavna je tema bila suvremena umjetnost i pomirenje u Jugoistočnoj Evropi. Očito, tema je bila prava: em je okupila impresivan broj važnih ličnosti, šefove država Srbije kao domaćina, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Makedonije i Crne Gore, a bili su tu i generalna direktorica UNESCO-a Irina Bokova te evropski dužnosnici koji se bave jezikom, kulturom, obrazovanjem, mladima, kao i predstavnici ministarstava kulture Grčke i Moldavije.

Srpske ili kosovarske svetinje

Političari moraju biti zahvalni umjetnicima koji nisu čekali političke sporazume, već su bili “prethodnica u obnavljanju porušenih mostova”, konstatirao je hrvatski predsjednik Ivo Josipović. Isto je zaključio i član Predsjedništva BIH-a Bakir Izetbegović: kultura pruža mogućnost bliže suradnje, a “umjetnici idu ispred političara”.

Obećavalo se pomirenje na sve strane, pa je tako i direktorica UNESCO-a obećala da ona osobno, kao i UNESCO kao organizacija, neće žaliti truda podržati pomirenje i da će snažno raditi na tome s političarima i civilnim sektorom.

Na kraju je, kao što je i red na takvim skupovima, usvojena zajednička deklaracija. U njoj se ističe spremnost na nastavak suradnje u području kulture i umjetnosti, uz poštivanje različitosti, a deklaracijom je podržana i inicijativa da se idući summit održi u Bosni i Hercegovini.

Jasno da ni ovaj skup nije mogao bez teme Kosova, otkuda, pak, nije bilo predstavnika. Predsjednik Srbije, naglašavajući važnost Kosova u identitetu srpskog naroda i Srbije, upozorio je da su neke od “svetinja”, srpski manastiri i crkve na Kosovu, uvrštene na popis ugrožene kulturne baštine UNESCO-a. Tadić je također prosvjedovao zbog pokušaja da se srpski identitet tog kulturnog nasljeđa, posebno srednjovjekovnoga, zamijeni oznakom “kosovarsko nasljeđe”.

Rekao je Tadić još nešto: da lideri država regije imaju “sjajne lične odnose”, ali da povremene iskre izbiju zbog činjenice da su svi dužni štititi interese građana koji su ih izabrali, zbog čega probleme rješavaju “korak po korak”. Valjda se zato žalio da ga domaći političari često razumiju puno slabije od domaćih kulturnjaka.

Korak naprijed, natrag dva

U svakom slučaju, opća je ocjena da je susret na tako visokoj razini dobro došao nakon posljednjih sukoba na relaciji Hrvatska-Srbija, iako niti to nije prošlo bez verbalnog rata zbog Tadićeve izjave da bi se radije izljubio s premijerkom Jadrankom Kosor nego sa svojim kolegom Josipovićem.

Sve će to Evropa zacijeliti kad jednom svi budemo u velikoj evropskoj obitelji, opća je ocjena svih sudionika summita, a kultura je instrument koji evropsku putanju ubrzava. Kako reče crnogorski predsjednik Filip Vujanović, kultura i umjetnost su instrumenti pomirenja koji povezuju prostor Balkana i Jugoistočne Evrope bolje od svih drugih političkih i društvenih akcija.

Problem je, međutim, u tome što kultura odlazi u drugi plan u vrijeme izbora, koji u skoroj budućnosti predstoje i Hrvatskoj i Srbiji, tako da usprkos Tadićevoj ocjeni da se problemi rješavaju “korak po korak” možemo s priličnom izvjesnošću ocijeniti da je protekli summit bio nesumnjivi korak naprijed, ali da će ubrzo uslijediti opet neki korak natrag.