Todorić obitelji guvernera poklonio 2,1 milijun kuna

Medijska bura koja se prošlog tjedna podigla nakon što je otkriveno da je Marija Rohatinski, supruga guvernera Hrvatske narodne banke Željka Rohatinskog, prodala svoju gubitašku špeditersku tvrtku Romah koncernu Agrokor Ivice Todorića, naglo je utihnula čim je Rohatinski najavio mogućnost izlaska na izbore. Iz nekog razloga, najednom su prestala sva pitanja o transakcijama između Todorića i guvernerove supruge, i to prije nego što se iz cijele priče jasno iskristaliziralo što se tu zapravo dogodilo.

Javnosti je do medijskog zaključenja priče isporučen dojam kako je gospođa Rohatinski prepustila Agrokoru svoju prezaduženu tvrtku praktički bez naknade, jer je s onih 2,1 milijun kuna, koliko joj je Agrokor za nju platio, odmah od svoje bivše tvrtke otkupila kuću na zagrebačkom Gornjem Bukovcu, u kojoj obitelj Rohatinski živi. No kada se analizira bilanca tvrtke Romah, proizlazi da je iz ove afere trebao biti izveden sljedeći zaključak: Ivica Todorić doslovno je bračnom paru Rohatinski poklonio 2,1 milijun kuna, odnosno kuću u kojoj žive.

Todorićev položaj najvećega hrvatskog poduzetnika i oglašivača, kao i njegovi specijalni odnosi s vlasnicima vodećih medija, pojašnjavaju zašto su čak i oni mediji koji su pokrenuli priču izgubili za nju interes prije istjerivanja takvog zaključka, iako su imali pred sobom prvorazredni skandal. Sam Rohatinski nema takav medijski utjecaj, no njegova najava nastupa na izborima poslužila im je kao dobrodošao spin da se smjesta prebace na novu temu. Pitanja u vezi Todorićeva poklona supružnicima Rohatinski postavljali su pojedini internetski portali, no bez šanse da im se guverner očituje, pa je ostalo visjeti u zraku koji je konačni račun transakcija između Agrokora i guvernerove supruge.

Kuću progutao dug

Stoga ćemo ovdje najprije analizirati računovodstvenu stranu priče, krenuvši od bilance Romaha, tvrtke koju je gospođa Rohatinski, prema vlastitim riječima, u ožujku ove godine prodala Agrokoru za 2,1 milijun kuna. Bilanca tvrtke na kraju 2010. godine, dakle nekoliko mjeseci prije prodaje, pokazivala je da Romah raspolaže imovinom vrijednom 4,9 milijuna kuna, dok, s druge strane, ima šest milijuna kuna dugova, odnosno da dugovi premašuju imovinu za 1,1 milijun kuna, koliko iznosi gubitak tvrtke. To naprosto znači da tvrtka Romah ni u slučaju da rasproda svu svoju imovinu, uključujući i kuću, ne bi bila u stanju vratiti dugove. Ne bi mogla namiriti ni kreditore, a kamoli da bi nešto ostalo vlasnici, pa je iz bilance jasno da ta tvrtka ništa ne vrijedi.

Nakon što je “Poslovni dnevnik” prošlog tjedna otkrio da je Agrokor kupio njenu tvrtku, Marija Rohatinski je za taj list – u jedinom svojem istupu u javnosti – kazala da je za dobivenih 2,1 milijun kuna odmah od tvrtke otkupila kuću, sugerirajući novinarki da je tvrtka imala toliku vrijednost zbog kuće, a da je operativno poslovanje zapravo prodala za jednu kunu. Međutim, ta kuća površine 150 četvornih metara, u kojoj žive supružnici Rohatinski, nije bila nikakav višak u bilanci tvrtke Romah, već spada u onih 4,9 milijuna kuna imovine, koju dugovi premašuju za 1,1 milijun kuna. Dakle, tu je kuću također progutao Romahov šest milijuna kuna visok dug.

Gospođa Rohatinski također je kazala da je kuću 2004. godine kupila od sredstava tvrtke, međutim, kako vidimo iz Romahovih visokih dugova, njena tvrtka tu kuću faktički nikada nije otplatila. Štoviše, “Novosti” su usporedbom Romahovih godišnjih financijskih izvještaja utvrdile da kuća u kojoj žive supružnici Rohatinski nije 2004. godine bila kupljena nekim tada postojećim “sredstvima tvrtke”, već najobičnijim zaduživanjem. Naime, 2003. Romahova imovina iznosila je tek 600.000 kuna i sastojala se uglavnom od nenaplaćenih potraživanja, a tvrtka je imala i manje od 600.000 kuna obaveza. No kada se 2004. u imovini pojavljuje i kuća vrijedna 2,1 milijun kuna, istovremeno za 2,3 milijuna kuna rastu i kreditne obaveze, kojima je nedvojbeno bila financirana njena kupovina.

Dakle, kada gospođa Rohatinski ignorira goleme dugove tvrtke i tvrdi da je ona vrijedila 2,1 milijun kuna zato što je u njenom vlasništvu bila kuća, kao što je ustvrdila kada su je to pitale i “Novosti”, to je najobičnije bacanje prašine u oči, jer vrijednost Romaha nikako ne proizlazi iz njegove imovine. Ostatak imovine kojom je prije prodaje Agrokoru raspolagao Romah sastojao se od 1,1 milijun kuna nenaplaćenih potraživanja i još 1,5 milijuna kuna financijske imovine, čije je stjecanje od 2003. godine do danas također bilo praćeno još većim porastom zaduživanja. Kuća je tek pokrivala 2,1 milijun kuna od ukupno šest milijuna kuna Romahovih dugova, a nakon što je gospođa Rohatinski novcem dobivenim od Todorića otkupila kuću od tvrtke, odnos imovine i dugova nije se nimalo promijenio: tvrtka je dobila novac, ali je izgubila kuću, a dugovi su ostali isti i još uvijek premašuju imovinu za 1,1 milijun kuna.

Besperspektivna tvrtka

Budući mu imovina ne pokriva dugove, Romah je bio bezvrijedna tvrtka koja bi neku tržišnu vrijednost mogla imati samo uz obećavajuću poslovnu perspektivu, no pokazalo se da ni ona ne postoji. Romah je 2003. imao malu imovinu uravnoteženu s dugovima, promet od oko 1,2 milijuna kuna i skromnu dobit od desetak tisuća kuna, dakle zarađivao je plaće za svojih šestero zaposlenih i poslovao praktički na pozitivnoj nuli. Već od 2006. počeo je poslovati s gubicima, koji su se godišnje kretali između 110.000 i 365.000 kuna, a u međuvremenu su se prihodi prepolovili i broj zaposlenih smanjio na četvero, pa se time istopila i osnova za ostvarivanje buduće dobiti. Uostalom, perspektivu tvrtke je u “Poslovnom dnevniku” najbolje opisala sama gospođa Rohatinski: “Unatrag nekoliko godina poslovi idu jako loše. Zaoštrili su se odnosi na tržištu, poslova je sve manje. Mali špediteri loše prolaze i nekako bih sve to progurala da se lani nisam razboljela.”

Ukratko, Romah je na koncu 2010. bio besperspektivna tvrtka s višemilijunskim dugovima, milijunskim gubitkom i malim prihodima, a s obzirom na to da ju je napustila i gospođa Rohatinski, jedina njena vrijednost sastojala se od troje zaposlenih. Zašto bi, pobogu, itko platio 2,1 milijun kuna za takvu tvrtku? Ako su, kako je “Poslovnom dnevniku” rekla Marija Rohatinski, ona i Todorić dugogodišnji prijatelji, ako joj je on bio među najvećim klijentima i ako je bio zainteresiran preuzeti biznis koji je ona odlučila napustiti, mogao je jednostavno besplatno preuzeti njenih troje radnika, a prezaduženi Romah prepustiti propasti. Samo što bi tada obitelj Rohatinski ostala bez krova nad glavom.

S obzirom na to da je iz bilanci tvrtke Romah moguće zaključiti samo to da im je Todorić platio za bezvrijednu tvrtku i time poklonio kuću u kojoj žive, objašnjenja koja su o tome dali Marija i Željko Rohatinski nikako nisu zadovoljavajuća, što bi guverneru, kojemu je u opisu posla nadzor nad bilancama banaka, prvome trebalo biti jasno. No kao i njegova supruga, Rohatinski je ignorirao goleme dugove i vrijednost tvrtke pokušao pravdati vrijednošću kuće. “Novom listu” je kazao da je Agrokor “platio normalnu tržišnu cijenu za tvrtku, oko dva milijuna kuna, što naravno uključuje i imovinu tvrtke, dakle i kuću”, a da je gubitak tvrtke “nastao u zadnje tri godine kada je bila globalna kriza”, no da tvrtka “posluje još od početka devedesetih i posjeduje stanoviti tržišni ugled”.

Kao što je vidljivo iz naše analize, “normalna tržišna cijena” od 2,1 milijun kuna nikako se ne može izvesti iz Romahove imovine utopljene u dugovima, a nije istinita ni guvernerova tvrdnja da tvrtka bilježi gubitke od izbijanja krize, jer je u minusu već punih pet godina. Da su mediji inzistirali na ovoj aferi, supružnici Rohatinski trebali bi, umjesto bacanja prašine u oči, o transakcijama s Todorićem pružiti puno detaljnija objašnjenja, uključujući i ona o tome što stoji iza Romahove financijske imovine i tko su bili njegovi kreditori, kako bi pokazali da im tajkun nije poklonio kuću. No oni šute, možda baš zato što takvo objašnjenje nije moguće, pa se gospođa Rohatinski oglušila i na našu molbu da razjasni detalje transakcije.

Sumnjive transakcije

Umjesto toga, Rohatinski je odlučio presjeći priču najavom mogućeg izlaska na izbore, a kako je sve donedavno to rezolutno opovrgavao, ta najava sada izgleda kao spin za skretanje pažnje s afere. To mu je i uspjelo, dijelom zahvaljujući Todorićevoj nedodirljivosti, a dijelom tome što se i HDZ i SDP, koji ga nisu ni prozivali zbog transakcija s Todorićem, očigledno boje da bi im on mogao preoteti određene glasove. Štoviše, Rohatinski je svoju najavu izlaska na izbore i izrekao kao svojevrsnu prijetnju, koju neće realizirati ako ga se ostavi na miru.

Priča oko Rohatinskijevog političkog angažmana počela je još lani inicijativom iz HSLS-a, a otad se njegovo ime pojavljivalo u različitim kombinacijama. Sve vrijeme on je uživao visok rejting u javnosti zbog svoje uloge u očuvanju stabilnosti financijskog sektora i trezvenog pristupa ekonomskoj krizi, u kojem se nije suzdržavao oštrog kritiziranja Vladinih politika. Zbog toga je povremeno morao trpjeti napade iz HDZ-a, na koje je uvijek promišljeno reagirao.

Činilo se da je Rohatinski jedini šef neke važne institucije u Hrvatskoj koji djeluje nezavisno od dnevne politike. No uskoro se poteze narodnog guvernera počelo povezivati s interesima krupnih poduzetnika, pogotovo nakon što se na njegovo otpuštanje 6,3 milijarde kuna bankama u ožujku ove godine naslonio Todorić svojom inicijativom “Radom iz krize”. Rohatinski se svim silama tada nastojao ograditi od Todorića, no to sada više nije moguće. Sada znamo da se, u vrijeme kada je Todorić htio kupiti Mercator i kada je Rohatinski bankama otpuštao milijarde, istovremeno odvijala transakcija s Romahom. Možda afera Romah jest medijski ugušena prije no što se razjasnilo da mu je Todorić zapravo poklonio kuću, no već i sama činjenica da se najveći domaći tajkun pojavio kao kupac tvrtke njegove žene, bacila je sjenu na guvernerov ugled i zauvijek ga povezala s krugom krupnih poduzetnika. Politički kapital koji je Rohatinski ranije crpio iz svoje neovisne pozicije sada je potrošen i, odluči li se ipak za politiku, prevladat će dojam da je osnovni kapital s kojim on ulazi u utrku – onaj Todorićev.

Guvernerove reakcije na ranije napade bile su rezolutne, ali odmjerene, no sada se na televiziji pojavio jedan drugi Rohatinski, koji usred afere prijeti izlaskom na izbore – kao da politiku shvaća kao pokriće za sumnjive transakcije – i govori o svojem dubokom gnušanju nad dijelom političkih struktura i medija, optužujući ih da postupaju “ispod svake profesionalne etike i ljudskog dostojanstva”. No i mediji i političari bili su prema njemu izuzetno blagi, što i on, koji im prijeti ulaskom u politiku, može shvatiti kao svojevrsnu prijetnju. Nitko nije inzistirao na tome da se razjasni što su točno supružnici Rohatinski dobili od Todorića, pa tako ni što je točno Todorić dobio zauzvrat. Krene li Rohatinski u kampanju, bilo sam, bilo svrstavši se na jednu stranu, ova afera mogla bi se ponovno zakotrljati, ovaj put do kraja.

Marija Rohatinski: Rekla sam što sam imala

Guvernerova supruga Marija Rohatinski na naš telefonski poziv odmah je ustvrdila kako više ne bi htjela govoriti o prodaji tvrtke Romah Agrokoru, jer je već kazala sve što je o tome imala za reći. Kada smo joj ipak najavili da namjeravamo pisati o tome kako analizom bilanci tvrtke Romah nigdje nismo mogli ustanoviti da bi ta tvrtka mogla vrijediti više od dva milijuna kuna, odgovorila nam je: “Kako ne bi mogla vrijediti, kada je tu bila kuća.” No kada smo joj replicirali da uz tu kuću postoje i višemilijunski dugovi te zatražili da nam pojasni od čega se sastoji financijska imovina Romaha, Marija Rohatinski nije se htjela upuštati u daljnji razgovor, zaključivši tek da je njena tvrtka poslovala dugi niz godina, pa da valjda nešto i vrijedi.