Životinje bez prava

Prije nešto više od deset godina u javnosti se naveliko počelo pričati o genetskom modificiranju i kloniranju. Najave primjene nove tehnologije u svrhu poboljšanja postojećih biljnih i životinjskih vrsta izazvale su burne reakcije i kritike. Ekolozi su upozoravali na moguće katastrofe kao posljedicu nekontroliranog zadiranja u područje genetike, a teolozi nazivali skrnavljenjem boga bilo kakvo znanstveno uplitanje u postojeću strukturu stvarnosti. Različite države, pa i naša, izjašnjavale su se kako će sva znanstvena istraživanja vezana uz mijenjanje genetske strukture živih organizama biti podvrgnute najstrožoj kontroli.

Ubrzo nakon toga uslijedile su vijesti o svim mogućim kloniranim vrstama životinja, a u konačnici i o pokušajima kloniranja djece. Opet je javnost burno reagirala, no kako je vrijeme prolazilo, vijesti o kloniranju i genetskom modificiranju postale su dio svakodnevnice i nisu više izazivale takvu pažnju.

Genetsko modificiranje biljaka postalo je uobičajenim postupkom koji većina ljudi prihvaća bez ikakvih većih problema. Na tržnicama nema jasnih deklaracija o porijeklu i načinu uzgoja onoga što je ponuđeno, a sastojci na artiklima koji se prodaju u trgovinama su ispisani tako sitnim slovima da je za njihovo dešifriranje potrebno povećalo. U tako postavljenim pravilima igre znanstvenici si uzimaju pravo da rade što žele i pritom iskoračuju izvan etičkih normi. Najnovije vijesti dobar su indikator kamo vodi ovakav stav spram živih bića u svijetu koji nas okružuje.

Naime, kombinirani znanstveni timovi u Japanu i Americi nedavno su ponosno izašli pred novinare s podacima o uspješnom genetskom modificiranju majmuna koje je dovelo do toga da te jadne životinje svijetle u mraku fluorescentnom zelenom bojom. Za razliku od ranije, kada su uspijevali kreirati samo pojedinačne primjerke fluorescentnih životinja, znanstvenici su uz veliko zalaganje uspjeli inducirati nasljeđivanje fluorescentnosti kod potomaka genetski modificiranih životinja. Drugim riječima, to znači da su kreirali nove vrste kojima su ubacili potpuno neprirodno svojstvo.

Fluorescentni majmuni samo su završni korak u nizu koji uključuje fluorescentne miševe, ribe i mačke. Pitanje je vremena kada ćemo na tom popisu pronaći i ostale životinjske vrste. A sve je počelo onda kada je iz meduza, koje bi izložene plavom svjetlu zračile zelenom svjetlošću, izdvojen poseban svijetleći protein. Njega su kasnije znanstvenici kombinirali s genima ostalih životinja i postepeno došli do fluorescentnih majmuna.

Kao opravdanje za stvaranje ovakvih vrsta životinja znanstvenici ističu nastojanje da se otkriju novi lijekovi protiv najtežih bolesti. Prema njihovim rezultatima, fluorescentne mačke pokazale su priličnu otpornost za mačji oblik AIDS-a. Traženje ovakve isprike za znanstveno maltretiranje životinja potpuno je neutemeljeno. Naime, poznata je činjenica da lijekovi koji djeluju na određene vrste životinja najčešće nemaju odgovarajući učinak na ljude. Unatoč tome znanstvenici ne prekidaju s praksom prenošenja ljudskih bolesti na životinje i uporno inzistiraju na mučenju tih nevinih bića. Ako tome pribrojimo mesnu industriju, koja životinje tretira kao materijal za prehranu i pritom ih bešćutno ubija, ovaj je svijet za životinje ogromna mučionica u kojoj su one žrtve ljudske okrutnosti.

Za kraj spomenimo da su se na tržištu kućnih ljubimaca već pojavile fluorescentne ribice za akvarije. Onima koji ih kupe objašnjava se da nisu radioaktivne i da neće štetno djelovati u kontaktu s djecom. Hoće li uskoro biti ponuđene i fluorescentne mačke, psi i papige? A što mislite o fluorescentnim ljudima?