Grad radi, Kerum se gradi

Splitski gradonačelnik Željko Kerum našao se prošlog tjedna pod žestokom paljbom opozicije, čije su tvrdnje da je doveo Split do ruba bankrota dobile zapažen prostor u medijima. Opozicija je svoje je optužbe temeljila na činjenici da je Split u prvih šest mjeseci ove godine uprihodio tek 33,2 posto planiranih sredstava i da je polugodište završio manjkom od 52,3 milijuna kuna. Napad u kojem je najglasnija bila HDZ-ova i HSP-ova desnica, koja se u predizbornoj kampanji otima s Kerumom za isto biračko tijelo, ciljao je na najbolnije moguće mjesto – Kerumovu nesposobnost da upravlja gradom.

Kada je Kerum priopćenjem odgovorio na optužbe bilo mu je već kasno: o stanju splitskih financija već su izvijestili svi mediji, a neki su povodom splitskog slučaja raširili temu i na ostale hrvatske gradove, pa se moglo vidjeti da su mnogi u sličnim problemima, ali i da je splitski postotak punjenja proračuna ipak najgori među njima. Kerum je odgovorio da se splitski proračun i inače puni različitim tempom, što je točno, ali samo otkad je on na vlasti.

U ranijim godinama Grad je u prvom polugodištu uspijevao naplatiti oko 45 posto planiranih iznosa, dakle proračun se punio više-manje ujednačeno, pri čemu se radilo o financijski puno ambicioznijim planovima. Za Kerumove dvogodišnje vladavine splitski se proračun znatno smanjio, što zbog pada investicija, što zbog vladinih poreznih akrobacija – što nije njegova krivnja – ali, pokazalo se, on, poduzetnik-gradonačelnik, nije bio u stanju učiniti ama baš ništa da nadoknadi gubitke.

Jednostavno – nesposoban

Druga oštrica opozicijskog napada ciljala je na gradonačelnikov sukob interesa, tim očigledniji što je gradski proračun tanji, s obzirom da se iz njega financira uređenje obale ispred Kerumova hotela Marjan, a opozicija je ustvrdila da je Kerum novac za izvođenje tih radova namakao iz sredstava namijenjenih nekim drugim gradskim projektima, poput sanacije komunalnog smetlišta.

Kerumov imidž u biračkom tijelu koje dijeli s desnicom vjerojatno ne može toliko poljuljati ništa drugo – ni njegovi primitivni nastupi, ni njegov neuredan privatni život, ni to što je gradsku upravu napunio rodbinom, a gradske poslove namještao prijateljima – koliko činjenica da je čovjek zapravo nesposoban da upravlja gradom. Možda čak ni to što je u više od dvije godine obnašanja vlasti bio prvenstveno zainteresiran za guranje gradskih projekata u kojima ima osobni materijalni interes, nije toliko bitno za njegov imidž, koliko činjenica da istovremeno nije sposoban učiniti ništa drugo.

Sve što Kerum čini, svi gradski projekti kojima se njegova vlast bavi, tiču se njegovih poduzetničkih interesa. Njegov najveći infrastrukturni projekt, uređenje zapadne obale, dobio je prioritetni status radi njegova hotela. Druge komunalne investicije tiču se dobrim dijelom uređenja putova do kuća njegove rodbine, a ove godine temeljito je rekonstruirano i veliko raskrižje uz koje je projektiran još jedan njegov privatni projekt. Gradski projekt poticane stanogradnje imao bi se realizirati na zemljištu njegova nećaka Igora Sapunara, a restoran njegove supruge uz podršku gradskih službi izgraditi unutar zaštićene park šume.

Za svoje vladavine Kerum nijednom nije pokazao da postoji ikakva razlika između njegovog javnog i privatnog posla, niti je za to vrijeme pokrenuo ijedan od postojećih razvojnih projekata, poput, primjerice, turističke zone planirane na Duilovu. Jedina veća investicija koja je u gradu realizirana je ranije započeti šoping centar City Center One, a jedina ozbiljnija u čiju se gradnju gradonačelnik uzda je još jedan – šoping-centar. Ukratko, splitska gradska uprava pretvorila se u posljednje dvije godine u običan servis za provođenje Kerumovih investicija, uz tako evidentan sukob interesa da je čudesno kako je uopće moguće da u pravnom sustavu takva vrsta ponašanja na vlasti nije sankcionirana, već je prepuštena ocjeni birača od izbora do izbora.

Prenošenje ovlasti

Slučaj splitskog trgovca i nekretninskog špekulanta Željka Keruma, izabranog za gradonačelnika, zapravo je najbolje pokazao kako u hrvatskom pravnom sustavu teško da postoji išta neučinkovitije od Zakona o sprječavanju sukoba interesa, prema čijim bi se odredbama dužnosnik trebao za mandata potpuno suzdržati od privatnog biznisa. Kerum je sve zahtjeve toga zakona formalno ispunio time što je vlasničke ovlasti u svojim tvrtkama prenio na odvjetnika Miroslava Šarića, a dio nekretninskog biznisa na rodbinu. Prema spomenutom zakonu, Kerum bi se do te mjere trebao udaljiti od svojih tvrtki da njihovom menadžmentu i svojem povjereniku Šariću ne bi smio izdavati nikakve naloge, niti na bilo koji način utjecati na ostvarivanje prava iz vlasništva. Štoviše, zakon je toliko restriktivan da mu tek ostavlja pravo da ga se jednom godišnje obavještava o stanju njegovih tvrtki.

No u Kerumovom, paradigmatskom slučaju sukoba interesa, pokazuje se da taj zakon uopće nije skrojen tako da spriječi sukob interesa, već da pomogne da se on kamuflira, jer prenošenje upravljačkih ovlasti samo doprinosi zametanju tragova privatnog kapitala. Iako je Kerumova vladavina do te mjere sirova da je kod njega izlišno govoriti o zametanju tragova, zanimljivo je pogledati kako se ono odvija barem na formalnoj, zakonskoj razini, počevši od odvjetnika Šarića, koji bi se za trajanja Kerumova mandata trebao umjesto njega i bez ikakvog kontakta s njime brinuti za interese njegova trgovačkog lanca. “Novosti” su pronašle da je odvjetnik Šarić, kako pokazuju najnoviji poslovni izvještaji tvrtke Kerum, toliko neovisno brinuo o interesu tog trgovačkog lanca da je u proljeće ove godine donio odluku da se cjelokupna lanjska dobit tvrtke – a ona je iznosila čak 69,5 milijuna kuna – isplati vlasniku, Željku Kerumu.

Formalno, Zakon o sprječavanju sukoba interesa ne brani Šariću da donese takvu odluku, iako je Šarić time splitskom gradonačelniku, dakle dužnosniku na izvršnoj javnoj funkciji, strpao u džep gotovo 10 milijuna eura. Potpuno je jasno da Šarić takvu odluku ne bi mogao donijeti bez Kerumova naloga, jer je ona, što se tiče interesa trgovačkog lanca kojeg zastupa, potpuno promašena. Jednako tako, jasno je da Šarić odluku o isplati dobiti vlasniku ne bi mogao donijeti da vlasnikova sestra Nevenka Bečić, koja formalno neovisno o njemu kao direktorica upravlja trgovačkim lancem, nije prethodno osigurala da se tvrtka pripremi za isplatu dobiti, umjesto da je, primjerice, potroši na investicije. No ne postoji zakonski mehanizam kojim bi se dokazalo da njih dvoje djeluju po Kerumovom nalogu, a čak i kada bi postojao, predviđene sankcije bile bi smiješne.

Stagnacija biznisa

Kako se već odavno priča da je Kerumov biznis u krizi i da se on odlučio kandidirati za gradonačelnika kako bi s te funkcije progurao svoje investicije, moglo bi se iz spomenute visoke dobiti tvrtke Kerum pomisliti da mu posao zapravo uopće ne stoji loše. No ta tvrtka nije lani ostvarila navedeni profit zahvaljujući uspješnom širenju maloprodajne mreže, već zahvaljujući sažimanju, odnosno tome što je sestra Nevenka prodala oko 160 milijuna kuna vrijedne nekretnine koje je njen brat nagomilao u sretnijim poslovnim vremenima. Iako je Nevenka Bečić u najnovijem godišnjem izvještaju tvrtke pohvalila kako uspješno posluje i u kriznim vremenima, nije mogla prešutjeti da rezultat duguje prodaji nekretnina, a morala je priznati i da trgovački lanac već duže vrijeme stagnira.

Tome je razlog, navodi Bečić, orijentacija na obnovu hotela Marjan, pa će se, tek kada se ta investicija završi, moći nastaviti s širenjem trgovačkog lanca. Sve to ona mirne duše navodi iako je na kraju poslovne godine ostvarila višak od 69,5 milijuna kuna, kojim je bez ikakvih odgoda mogla otvoriti čitavu hrpu novih dućana. No umjesto toga ona je donijela, tako to ispada, apsurdnu poslovnu odluku – na dobit je platila 19 milijuna kuna poreza, pa gotovo 70 milijuna ostavila na milost i nemilost odvjetniku Šariću, koji ih je naprosto izvukao iz tvrtke.

To kako Bečić i Šarić brinu o interesima tvrtke koju zastupaju manje je zanimljivo pitanje od pitanja o tome što će splitskom gradonačelniku, dakle izabranom javnom dužnosniku, deset milijuna eura u džepu. O tome se, jednom kada je novac napustio tvrtku, može samo spekulirati, kao što se može spekulirati o tome tko je gradonačelnikovom nećaku dao novac za kupnju 30.000 četvornih metara zemljišta, na kojem taj 23-godišnji poduzetnik namjerava graditi stanove iz programa poticane stanogradnje, koje će prodavati splitska gradska uprava.

Sirova vladavina

No Kerumova vladavina je, kako rekosmo, toliko sirova, da su sve spekulacije nepotrebne. Nakon što su ga iz oporbe napali da podstanare sa službene gradske liste za POS bez ikakvih garancija usmjerava na kupnju stanova u projektu svojeg nećaka, gradonačelnik Kerum je ovog ponedjeljka medijima poslao priopćenje u kojem odbacuje sva podmetanja o tome da je davanje predujma za kupnju tih stanova rizično i u kojem navodi da je jedino njegova tvrtka osigurala gradnju POS-ovih stanova, dakle otvoreno govori o tome kako je to njegov privatni projekt. Gradonačelnik je, štoviše, za direktora gradske tvrtke Split gradnja, koja u ovoj raboti vrši posredništvo između kupaca i njegova nećaka, postavio Maria Dadića, inače direktora Koteksa, još jedne tvrtke u Kerumovom vlasništvu.

Ništa od toga Zakon o sprječavanju sukoba interesa, po kojem je Kerum, posljednji put kada je javno pričao o tome kako i dalje upravlja svojim tvrtkama bio tek kažnjen globom od 20.000 kuna, nije uspio spriječiti. Član saborskog povjerenstva za sukob interesa i bivši predsjednik Transparency Internationala Hrvatska Zorislav Antun Petrović priznaje da Zakon nije dovoljno djelotvoran jer se neki dužnosnici ne obaziru na njega i donose dubiozne odluke, no navodi da je intencija Zakona prevencija na način da pomaže dužnosnicima da donesu objektivnu odluku kada se nađu u situaciji odlučivanja između privatnog i javnog interesa.

– Najvažnije kod tog zakona je što je promovirao vrijednosti prema kojima će birači moći valorizirati određeni tip ponašanja – kaže Petrović.

Drugim riječima, ne postoji ništa što će Keruma spriječiti da i dalje vodi grad kao servis svojih poduzeća, osim volje birača. Oni su, pak, i prije izbora Keruma za gradonačelnika znali da je riječ o čovjeku s krupnim investicijama u gradu i takvim mentalnim sklopom da će interese grada prilagoditi privatnom interesu. Stoga je otkriće da im je gradonačelnik nesposoban puniti gradski proračun, jedino što stvarno pogađa Keruma u bolnu točku.

Hotel Marjan u zastoju do uređenja obale

Uređenje okoliša hotela Marjan postalo je prioritetni gradski projekt samo zato što je hotel za Keruma postao goruća investicija, u koju je puno uložio, a koja još nije počela vraćati novac. Kerum je otvaranje hotela najavljivao još za predizborne kampanje, objavivši lažni oglas u kojem je tražio 300 radnika, no rekonstrukcija ni danas nije završena. Da razlog kašnjenja nije samo u otežanom financiranju radova, pokazuje i godišnji izvještaj o poslovanju Kerumove tvrtke Adriatic, na koju glasi hotel, a čiji direktor Mario Krželj tamo hladno navodi da dovršenje hotela nije realno očekivati ni ove godine, sve dok Grad Split prethodno ne dovrši uređenje obale. To znači da ga Kerum ni ne namjerava otvoriti prije nego što mu uređenjem okoliša ne poveća vrijednost gradskim novcem.

Iako je Kerumov trgovački lanac zabilježio visoku dobit zahvaljujući prodaji nekretnina, redovni prihodi pali su mu lani gotovo 20 posto, a druge njegove tvrtke, poput Adriatica, Koteksa i Neve Kerum nagomilale su posljednjih godina preko 100 milijuna kuna gubitaka, dok šoping centar Joker posluje na nuli, s tim da ima dugova koliko i imovine. Tvrtka Neva Kerum, preko koje je kupljen Adriatic s hotelom Marjan, sama ima 55 milijuna kuna gubitka, a zaduženja su joj knjigovodstveno već znatno premašila vrijednost imovine.

Nakon što je lani prodao dućane na jugu Dalmacije, Kerum je ove godine nastavio s rasprodajom projekata u Zagrebu, pa i nekih u Splitu, očigledno kako bi sanirao najhitnije rupe i preusmjerio novac na projekte kojima će s pozicije vlasti moći osigurati uspjeh.