Intrigator

Katran & perje

Bankareva revolucionarna zamisao

Rad do smrti

Korporativni dnevni tisak, upravo na dvadesetu obljetnicu proglašenja nezavisnosti, objavio je ljupkih “osam pisama hrvatskoj vladi”. Autori: domaći poslovni ljudi.

Pišući voljenoj instituciji, “lideri hrvatskog biznisa” tankoćutnim spisateljskim stilom na papir su istresli najintimnije emocionalne tajne. Doduše, radi se o vladi koja tek treba nastupiti nakon izbora, ali ljubav je ionako slijepa.

“Ovo morate napraviti da bi nam bilo bolje” zavapili su napaćeni biznismeni, na taj način još jednom plemenito pokazavši solidarnost s mukama svekolikog naroda. U nizu zamisli za postizanje trajnog boljitka svakako se istakao prijedlog predsjednika uprave Privredne banke Bože Prke, koji se dosjetio plemenite ideje da bi trebalo povećati dobnu granicu odlaska u mirovinu na – 70 godina.

U sumornoj gospodarskoj situaciji, narod će svakako ohrabriti Prkina spremnost da ostane na svom izuzetno teškom poslu do sedamdesete – unatoč stresovima, fizičkim naporima i patnjama kojima je svakodnevno tamo izložen. Nametnuta kravata ga steže oko vrata, svakodnevno se preznojava, a i muče ga posttraumatski stresovi još od ratnih dana kada se kao Tuđmanov ministar financija borio gađajući neprijatelja trajnim nalozima i spajalicama.

Nakon objavljivanja Prkine revolucionarne zamisli, zabilježen je pojačani promet u trgovinama invalidskih pomagala, štapova za hodanje te noćnih posuda.

Nakon uvažavanja ovoga prijedloga, dotične naprave svakako će trebati vječno mladim trudbenicima koji će poput proletera na Ljubinom grobu, ispuštati duše na voljenim radnim mjestima.

Petar Glodić

Međunarodni forum “Invest in Croatia” kao predizborna pozornica

Investicijski sabor HDZ-a

Čelnici HGK-a i HUP-a Nadan Vidošević i Davor Majetić u svojim su govorima naglašavali kako je sve bitno i značajno napravljeno u mandatu Jadranke Kosor, koja je na forum došla s više od pola Vlade, kao na kakav stranački skup

Na međunarodnom investicionom forumu “Invest in Croatia”, koji je u organizaciji Vlade, Ministarstva gospodarstva, Hrvatske gospodarske komore (HGK) i Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) 10. i 11. oktobra održan u Zagrebu bilo je više stotina poslovnih ljudi iz Hrvatske i ostatka svijeta, po nekim procjenama “teških” preko deset milijardi dolara, od kojih bi dio, kako se nadaju u Zagrebu, bili spremni investirati u hrvatsku privredu.

Na zatvaranju dvodnevnog skupa potpredsjednik Vlade za investicije Ivan Domagoj Milošević rekao je kako je Forum u dva dana postigao ciljeve kojima su se nadali. Postavlja se samo pitanje koje ciljeve, jer sudeći po uvodnim govorima prvog dana skupa, forum je u dobroj mjeri odrađivao svoju ulogu u cilju predizborne kampanje, s obzirom da su uz Miloševića i čelni ljudi HGK i HUP-a, Nadan Vidošević i Davor Majetić, u svojim govorima svako malo naglašavali kako je sve bitno i značajno napravljeno u zadnje dvije godine pod premijerskom palicom Jadranke Kosor.

A sama premijerka, koja je na forum došla s više od pola vlade, kao na kakav stranački skup, u svom je govoru ukazala kako je Hrvatska lani skočila na svjetskoj ljestvici lakoće poslovanja za pet mjesta i rekla kako vjeruje da će ponovo skočiti barem za sedam mjesta. Problem je jedino što je Hrvatska i nakon spomenutog skoka na toj ljestvici tek 84. od 183 rangirane zemlje, a što to znači za investitore moglo se na Forumu čuti od Danka Končara, poduzetnika koji je bogatstvo stekao u inozemstvu, pa počeo ulagati u domovini, gdje sad vodi sudske postupke protiv donedavnih suradnika.

Končar je rekao da su  njegove kompanije u Hrvatsku dosad uložile oko 200 miliona eura, da trenutačno ne ostvaruju nikakve prihode jer je riječ o dugoročnim ulaganjima, ali da imaju planove za daljnja ulaganja. Konstatirao je da je lakše ulagati u Burundi, gdje se papiri srede za 24 sata, nego u Hrvatsku, gdje se mjesecima vuče proces kupovine tri brodogradilišta. Dodao je da su hrvatski brodovi zbog većih plaća i manje produktivnosti zaposlenih u brodogradilištima duplo skuplji nego kineski.

Osim o lakoći poslovanja, premijerka je najviše pričala o svojoj borbi protiv korupcije, čime je kod stranih investitora izazvala kontraefekt.

“Ljudi koji sjede u različitim odborima, primjerice u New Yorku, ne znaju za problem korupcije u Hrvatskoj. Spomene li ga itko, diskusija o biznisu završava”, kazao je tijekom rasprave David Fass iz australske investicijske banke Macquarie, na kojega se nadovezao i član katarske kraljevske kuće šeik Mohamed Al Thani, kazavši da ne želi protratiti milijune na namješteni natječaj.

Nenad Jovanović

Sudski postavljen direktor potvrdio: tvrtka za koju je Nino Pavić dao 33,6 milijuna kuna je bezvrijedna

Masno plaćena Dalta ide u stečaj

Utvrdio sam da je to jedna od firmi, da ne kažem Kutlinih, i da je tu vlasništvo išlo iz ruke u ruku k’o narodna pjesma. Firma nema imovine, nema zaposlenih, a račun je godinama blokiran, pa je sudbina skraćeni stečajni postupak, kazao je “Novostima” Mate Balenović

Stečajni upravitelj Mate Balenović, kojeg je Trgovački sud u Zagrebu postavio za privremenog člana uprave tvrtke Dalta d. d. u vlasništvu medijskog tajkuna Ninoslava Pavića, kazao je “Novostima” kako će zatražiti da se nad tom tvrtkom, za koju je Pavić 2008. godine suradnicima Miroslava Kutle isplatio iznos od čak 33,6 milijuna kuna, provede stečaj po kratkom postupku.

Kako su “Novosti” pisale u prošlom broju, tvrtka Dalta jedan je od predmeta policijske istrage o Pavićevim poslovima, a u ovom slučaju sumnja se da je kupnjom te tvrtke Pavić isplatio dio duga prema Kutli iz vremena kada je taj odbjegli tajkun bio financijer uspona njegova medijskog carstva. Policija je utvrdila da je Dalta imala tri fiktivne vlasnice, iza kojih je stajao Kutlin vjenčani kum Hrvoje Gašparinac, te da je tvrtka više puta preprodana među različitim tvrtkama povezanima s Kutlom, prije nego što joj je cijena na taj način umjetno napuhana do iznosa koji je za nju isplatio Pavić. Dio tako transferiranog novca Kutlini suradnici iskoristili su za preuzimanje propale tekstilne industrije Kamensko, o čemu je nedavno pisao “Novi list”.

Trgovački sud imenovao je Balenovića za prisilnog direktora zato što je dosadašnjim članovima uprave i nadzornog odbora Dalte odavno istekao mandat, a Balenović je dobio zadatak da u roku od četiri mjeseca sazove glavnu skupštinu dioničara radi imenovanja nedostajućih članova nadzornog odbora. Međutim, ispostavilo se da je toj bezvrijednoj i neaktivnoj tvrtki, za koju je Pavić platio pet milijuna eura, račun blokiran još od 2002. godine, a stanje tvrtke zateklo je i samog Balenovića.

– Pristao sam biti član uprave po zahtjevu suda ne znajući o čemu se radi. Mislio sam da je to normalna tvrtka koja funkcionira, a onda sam utvrdio da je to jedna od firmi, da ne kažem Kutlinih, i da je tu vlasništvo išlo iz ruke u ruku k’o narodna pjesma. Firma nema imovine, nema zaposlenih, a račun je godinama blokiran, pa joj je sudbina skraćeni stečajni postupak – kazao je “Novostima” Balenović, dodavši kako mu nije jasno za što je onaj koji je kupio Daltu dao toliki novac.

Balenoviću je poznato da je tvrtka Dalta predmet policijske istrage, a da stvar bude zanimljivija, Trgovački sud toj je Pavićevoj tvrtci sada nametnuo i direktora koji je većinu radnog vijeka proveo na rukovodećim položajima u Ministarstvu unutarnjih poslova i Policijskoj upravi Zagrebačkoj. Diplomirani pravnik Balenović je, kako stoji u njegovom službenom životopisu, od 1966. do 1993. bio u tom sustavu na položajima šefa odsjeka, načelnika odjela i pomoćnika načelnika uprave. Potom je radio u Zagrebačkim cestama, a stečajni upravitelj je posljednjih 12 godina.

No kako nam je kazao, u cijeloj se dosadašnjoj karijeri nije susreo s ničim sličnim ovome što ga je sada dopalo.

Nikola Bajto

Ratuju oko vrtića, a na pitanje naplate boravka u školama bježe od novinara

SDP-ovci šute kao zaliveni

Zagrepčani koji imaju djecu u osnovnoj školi ovih dana potiho gunđaju zbog računa za produženi boravak djece, koji je lani bio besplatan. Dok se između SDP-ove zagrebačke Gradske skupštine i gradonačelnika Milana Bandića vodi pravi rat oko cijena vrtića, SDP-ovci o novouvedenoj naplati produženog boravka šute kao zaliveni.

Rat oko vrtića izbio je jer SDP-ova Gradska skupština ne želi pristati na Bandićev prihodovni cenzus, po kojem cijena vrtića raste s plaćama obitelji, čak do 2.000 kuna. No SDP, koji je tvrdio da prihodi od plaća ne odražavaju stvarno imovinsko stanje obitelji, istovremeno je podržao i u Skupštini usvojio Bandićevu odluku o plaćanju produženog boravka djece u školama, iako je i ono skrojeno prema prihodovnom cenzusu, doduše s najvišom cijenom od 400 kuna, što se s troškovima prehrane penje do 700 kuna.

Za one koji ne znaju što znači “produženi boravak”, to je zapravo normalni boravak djece nižih razreda u školi dok su roditelji na poslu, a za razliku od vrtića, osnovna škola još je i obavezna. “Novosti” su o tome pokušale zagrebačkim SDP-ovcima postaviti par načelnih pitanja, no nekako je ispalo da ih po tom pitanju nigdje nema.

Predsjednik Skupštine Boris Šprem nije nam se javljao na telefon, dok nam je njegov kolega Mirando Mršić kazao kako u gradskom SDP-u postoji dogovor da svi članovi stranke daju izjave preko glasnogovornice. Kada smo glasnogovornici Gordani Grbić poslali naš upit, nakon dana čekanja obaviješteni smo da ona ne može doći do svojih ljudi te da stoga odgovor ne moramo očekivati.

Mirna Jasić

Kratko & jasno

Slaven Tolj, konceptualni umjetnik

Htjeli smo zauzeti Kotor

Prošlog vikenda dubrovački konceptualni umjetnici nastupili su u Kotoru na festivalu “Kenova?”, no koji se po nekim vijestima umalo prometnuo u – okupaciju. O čemu je riječ?

– To je ipak bila samo šala na otvaranju festivala u Skupštini opštine Kotor, tj. vijećnici, gdje sam ljudima u publici rekao da se ne boje, jer nismo došli u uzvratni posjet, dakle, nakon 20 godina… Imali smo ambiciju zauzeti cijeli Kotor, na 15 lokacija za 15 umjetnika tokom jednog dana, ali u zadnji tren se ispostavilo da na raspolaganju imamo samo vijećnicu. A nastup u tom ambijentu bio je prilično bizaran, sa svim tim simbolima vlasti oko nas, i s našim radovima od kojih su se neki referirali baš na ratno doba prije 20 godina.

Kakve su bile reakcije na projekt koji želite i nastaviti?

– Vrlo dobre, prijateljske. Sudjelovali su i učenici tamošnje srednje glumačke škole, čitali su pjesmu pokojnog dubrovačkog pjesnika Milana Milišića. Uostalom, festival je zamišljen kao predstavljanje i komunikacija u onim stvarima po kojima smo slični, koje nas vežu, makar bile i problematične, pa da ih propitujemo. Jer, državne politike gotovo isključivo nas razdvajaju, grade odnos prema različitostima. A i izraz “Kenova?” je zajednički lokalizam u Kotoru i Dubrovniku; to znači “što ima novoga”, ovaj put jednako u općedruštvenom i umjetničkom smislu. Dogodine bi festival trebao potrajati dvaput po četiri dana, prvo na proljeće s Kotoranima u Dubrovniku, a zatim ujesen mi ponovno idemo k njima.

Od najdelikatnijih susjedskih odnosa preostaje vam još i nešto slično na relaciji prema BiH, točnije Trebinju?

– Bojim se da će to ići znatno teže, prema dosadašnjem iskustvu. Nekakva normalna komunikacija između Dubrovnika i Trebinja je minimalna, zasad ne postoji kritična masa dobre volje za suradnju. Što ne znači da ne bismo voljeli da se i tu konačno nešto pokrene.

Igor Lasić