Intrigator

Katran & perje

Izbacivanje Tita s trga

Intelektualni krematorij

U predizborno vrijeme narodu valja ponuditi izuzetno važne teme, sve u cilju njegovog vlastitog interesa, kojeg siroti puk nije niti svjestan. Nekolicina slučajno preživjelih u komunističkim pogromima, okupljenih u tzv. Građanskoj inicijativi za Hrvatsku bez totalitarističke simbolike Krug za Trg, podnijela je Gradskoj skupštini Zagreba zahtjev za preimenovanje imena Trga maršala Tita – sve uz podršku sekcije malih nekrofila pri Hrvatskom helsinškom odboru “Ivo Banac”.

Kako izvješćuje “Večernji list”, taktika skupine, koju podupire “intelektualna krema glavnoga grada”, je da novo ime mora biti potpuno nenadjebivo – Trg Republike Hrvatske, “…po vrijednosti koju najviše Zagrepčana i najviše građana Lijepe Naše smatra neupitnom nacionalnom i civilizacijskom vrijednošću, epohalnim narodnim postignućem: po Republici Hrvatskoj!”, stoji u namjenski egzaltiranom priopćenju.

Hrvatski mučenik Slaven Letica, ujedno neformalni lider visokointelektualne skupine od “300 sveučilišnih profesora, 30 akademika, emeritusa i oko 150 najznačajnijih živućih hrvatskih umjetnika, glumaca i slikara”, inicijativu je okrstio značajnijom od Deklaracije o hrvatskom književnom jeziku. Ipak, iz gradskog Odbora za imenovanja stigao je titoistički odgovor da će se o prijedlogu raspravljati tek nakon izbora.

No razvidno je da cvijet intelektualne mladosti, tj. živahni akademici, neće odustati od ove supstancijalne teme, pogotovo kad u dogledno vrijeme smisle objašnjenje po čemu bi RH imala biti “epohalnim i civilizacijskim dostignućem”.

Budući da je jedan od članova ove otkačene skupine i proslavljeni Krešimir Dolenčić, moguće je da iznad Zagreba poleti i pokoja raketa. Kartonska.

Petar Glodić

Potpredsjednik Sabora pod udarom iznutra i izvana

Nevolje nervoznog Šeksa

Političare ovih dana hvata trema od izbora na kojima trebaju potvrditi svoju snagu, no potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks nervozan je iz još nekih dodatnih razloga, što rezultira verbalnim nasiljem nad zastupnicima SDP-a i pruža opoziciji povod za bojkot Sabora.

U HDZ se ljute na Šeksa jer sada zbog nedostatka kvoruma ne mogu gurati zakone koji bi im poslužili opoziciju krive za manjak patriotizma. Šeks je nervozan jer se novinari i Državno odvjetništvo pitaju kolika je vjerojatnost da je on, koji je, inače, sam kazao da je za beogradsku optužnicu protiv sebe doznao “privatnim kanalima”, koristio sintagmu o Ivi Sanaderu kao Zorro osvetniku nezavisno od Sanaderovog spominjanja Zorroa u tajnosti pred istražiteljima.

Uz sve to, nevladine udruge Documenta i Građanski odbor za ljudska prava javno su tražile da Šeks, u najmanju ruku zbog političke odgovornosti, uopće ne bude na HDZ-ovim izbornim listama, zbog njegove uloge u ratnom Osijeku, koja je donekle rasvijetljena na suđenju Branimiru Glavašu.

HDZ je Šeksa ipak postavio za koordinatora u IV. izbornoj jedinici, no sada mu kolege rade probleme na terenu. Nekoliko dana nakon što je Šeks bivšim radnicima Đakovštine obećao pomoći oko zahtjeva za naplatom potraživanja, HDZ-ov ministar poljoprivrede i koordinator susjedne, V. izborne jedinice, Petar Čobanković, glatko je odbio sve njihove zahtjeve. N. Jovanović

Inicijativa mladih predlaže park u čast žrtava tzv. merčepovaca

Park obitelji Zec

Inicijativa mladih za ljudska prava uputila je zagrebačkoj Gradskoj skupštini prijedlog da Zagreb dobije park nazvan u čast obitelji Zec, čiji je slučaj s obzirom na brutalnost zločina koji je prošao bez kazne dobio simboličko značenje u procesima suočavanja s prošlošću.

Ove je godine 20. obljetnica ratnog zločina nad tom zagrebačkom obitelji srpske nacionalnosti. U noći 7. prosinca 1991. godine Mihajlo Zec ubijen je ispred svoje kuće u Poljaničkoj ulici, nakon čega su njegova supruga Marija i dvanaestogodišnja kćer Aleksandra otete i smaknute na Medvednici. Počinitelji su bili pripadnici pričuvnog sastava MUP-a, tzv. merčepovci, a iako poznati vlastima, do danas nisu osuđeni.

Za imenovanje je predložen bezimeni novi park koji se nalazi na Trešnjevci, zapadno od Selske ceste, u blizini obiteljske kuće Zecovih i preko puta osnovne škole koju je pohađala Aleksandra. Za park je proveden i javni natječaj za krajobrazno uređenje, no ono još nije izvedeno. Nema nikakvih formalnih prepreka da park bude službeno imenovan do obljetnice zločina u prosincu ove godine.

Park se nalazi u dijelu grada koji se znatno reurbanizira, a prilikom trasiranja tamošnjih novih ulica neke će od njih također trebati službeno imenovati. Tako bi u neposrednoj blizini budućega Parka obitelji Zec svoje ulice jednog dana mogli dobiti i ubijeni hrvatski policajac i mirotvorac Josip Reihl-Kir i ubijeni branitelj i svjedok ratnih zločina Milan Levar, čiji slučajevi također nikada nisu dobili sudski epilog. S. Šimpraga

Naputak Prekršajnog suda u Zadru

Premlati Srbina za 200 kuna

Zadranin koji je priznao da je revoltiran haškom presudom generalima 15. aprila ove godine brutalno premlatio susjeda srpske nacionalnosti, prijeteći da će ubiti svakog Srbina kojeg sretne, nedavno je kažnjen samo globom od 192 kune

Prekršajni sud u Zadru donio je početkom ovog mjeseca odluku kojom je novčanom kaznom od samo 192 kune globio Zadranina hrvatske nacionalnosti koji je 15. aprila ove godine, dakle na dan nepravomoćne haške presude generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku, kojom je bio revoltiran, brutalno premlatio svojeg susjeda srpske nacionalnosti.

Kako je za “Novosti” ispričao B. P., napadnuti Zadranin srpske nacionalnosti, napadač I. V. je sa sjekirom izašao iz svoje kuće u predgrađu Zadra i došao do obližnje trgovine spominjući ljudima četničku mater i prijeteći da će ih sve pobiti.

Prvi na koga je naišao u svom pohodu bio je B. P. koji je ispred te trgovine pričao sa susjedom V. N., također srpske nacionalnosti. Napadač I. V. iznenada ga je dohvatio, bacio na obližnji zid i izudarao po cijelom tijelu, nakon čega se udaljio. B. P. je u šoku i s jakim bolovima otišao kući odakle je pozvao policiju. No policija je napravila niz propusta. Jedna policijska patrola ispitala je žrtvu, koju je zatekla u bolovima, i ponudila joj da je odveze na hitnu, što je B. P. odbio i na liječnički pregled otišao tek sljedeće jutro. Napadača je ispitala druga policijska patrola tek sljedećeg dana, a na kraju obrade slučaja, policija je podnijela samo prekršajnu prijavu za remećenje javnog reda i mira.

U prijavi je ustanovila da su trojica građana toga dana sjedila ispred trgovine, pila pivo i raspravljala o haškoj presudi generalima, a potom je počelo naguravanje koje je dovelo i do tjelesnih ozljeda B. P.-a. Međutim, B. P. je naveden kao prvookrivljeni, V. N. kao drugookrivljeni, a stvarni napadač I. V. kao trećeokrivljeni. Uzaludno je B. P. na Prekršajnom sudu pokušavao dokazati svoju nevinost i apsurdnost same policijske prijave, podnoseći medicinsku dokumentaciju kao dokaz oštećenja trećeg i četvrtog pršljena na kralježnici zbog čega je 45 dana primao terapiju. Kako nam kaže, sreća u nesreći bila je to što je sam I. V. na kraju priznao djelo, pa izrazio i žaljenje, ali žalosno je što je kažnjen samo sa 192 kune globe, pri čemu mu je sutkinja Senka Vrdoljak kao olakotnu okolnost navela prijašnje nekažnjavanje i radno mjesto medicinskog tehničara u psihijatrijskoj bolnici.

– To je tragedija i sramota ove države. Sva sreća što je on priznao krivnju, jer još bi mi bili osuđeni da smo njega tukli. Čak je i pred sudom ponovio da je bio iziritiran haškom presudom i da je rekao da će ubiti svakog Srbina koga sretne, što je otvoreni poziv na nacionalni sukob i potpirivanje govorom mržnje – kaže za “Novosti” B. P., koji je tražio da ne navodimo njegovo puno ime i prezime zbog razočaranja u hrvatsko pravosuđe i atmosfere u gradu u kojem je proživio i rat.

– U ovom slučaju bilo je potrebno podići kaznenu prijavu zbog govora mržnje i etnički motiviranog sukoba, ali to se nije dogodilo iz dobro poznatih razloga. Presuda je njemu nagrada i priznanje. Da je ubio zeca u šumi, više bi morao platiti lovačkom društvu – dodaje B. P. kome su kao uspomena na hašku presudu hrvatskim generalima ostali zdravstveni problemi s kojima će se još dugo boriti.

Paulina Arbutina

Brisani iz nezaposlenosti na osnovu imaginarnih prekvalifikacija

Hrvatski zavod za zatomljivanje

Ne zovite vi nas, nazvat ćemo mi vas – po tom principu, ako je suditi prema onome što čujemo od nezaposlenih koji su nedavno izbrisani s Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, ovih dana funkcionira HZZ, koji je uz 177,5 milijuna kuna planiranih za mjere iz Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja, od Vlade dobio dodatnih 65,9 milijuna kuna. Potonju svotu HZZ je dobio navodno kako bi proveo Vladin naputak da u rujnu izbriše do 6000 ljudi s liste nezaposlenih – kako god znaju i umiju.

HZZ je u tome gotovo i uspio, u rujnu su iz evidencije izbrisali 5.658 nezaposlenih. Brojka je to gotovo dvostruko veća od one koju su na mjesečnoj razini u prvih osam mjeseci brisali s HZZ-a. Kvaka je, dakako, u tome da su rijetki od tih 5.658 ljudi zaista i zaposleni. Većina njih “uključena je u obrazovanje”, odnosno prekvalifikaciju, i to, po svemu sudeći – u nekim slučajevima imaginarnu.

Sa svojom pričom javila nam se gospođa koja živi u okolici Sinja. Želi ostati anonimna, ali otkriva nam kako joj je do mirovine ostalo još nekoliko mjeseci. Jednog je dana iz HZZ-a dobila poziv u kojem je obaviještena da je izbrisana iz evidencije te da se prijavi na radno mjesto (podaci poznati redakciji) u jednom domu na dan 30. rujna. To je i učinila, no na prijavu je dobila odgovor da će joj se javiti za daljnje upute. Do dana današnjeg nitko joj se nije javio.

Njen primjer nije usamljen. Internet forumi puni su upozorenja nasamarenih “izbrisanih”, koji su prijavljeni na edukacije i izbrisani iz evidencije na šest mjeseci, a da ni ne znaju za koje su edukacije predbilježeni.

Goran Plavšić

Kratko & jasno

Josip Kregar, profesor prava

Bebić se nije snašao

Kako komentirate odluku predsjednika Hrvatskog sabora Luke Bebića da svom prijatelju Ivi Sanaderu ponudi pomoć za kauciju, ukoliko ga sud pusti da se brani sa slobode?

– Razumijem ljude koji se nalaze u neprilici da objasne situaciju u kojoj bi rado pomogli prijatelju, ali to ne smiju uraditi. Luka Bebić je Sanaderu očito obećao pomoć, mada na kraju nije mogao to izvršiti. Možda i zato što zahtjev za puštanje bivšeg premijera iz pritvora nije pravno utemeljen. Naime, radi se o takvom kaznenom djelu i toliko važnom optuženiku da bi njegovo puštanje iz pritvora izazvalo svakako izuzetnu razočaranost, čak i bijes javnosti. Moralno, pak, radi se o takvom potezu da je očito kako netko tu nastoji odvući pažnju od sadržaja optužbi na neke proceduralne formalnosti. Nije formalnost to je li netko u pritvoru ili ne, ali je svakako formalnost kad se podnese takav zahtjev da je svakome jasno kako on ne može biti odobren.

Očito je da mislite na obranu. Znači li to da smatrate kako je Bebićeva prijateljska reakcija, zbog koje on trpi kritiku sa svih strana, zloupotrebljena u svrhu nekog marketinga obrane u široj javnosti, ne samo na sudu?

– Iznošenje pojedinosti o iznosu jamstva, a koje pritom uopće nije utvrđeno, uvjerljiv je dokaz da se i ne radi o pripremanju onoga što bi moglo odlučivati o puštanju pritvorenika na obranu sa slobode. To je samo taktika za zbunjivanje. U svemu tome se Luka Bebić nije najbolje snašao, sjedeći na dvije stolice, onoj pritvorenikova prijatelja i onoj predsjednika Sabora. Ovo je morala smišljati čitava obrana, ne tek Sanader ili Bebić. Oni su njega valjda pitali, a on je rekao da će založiti i kuću ako treba. No to nije bilo pripremljeno ni dovršeno. Prema tome, slobodan sam zaključiti da se išlo na vanjski efekt, a ne na pravni sadržaj stvari.

Igor Lasić