Kult ličnosti

CESARIA EVORA, pjevačica sa Zelenortskog otočja, koja je prije nekoliko dana stigla u Pariz u stanju velike iscrpljenosti, završava karijeru, objavila je njezina diskografska kuća Lusafrica. Zdravstvene tegobe slavne pjevačice nastavile su se nakon nekoliko kirurških zahvata posljednjih godina, među kojima je bila i operacija srca 2010.

Cesaria Evora, koja je nekada bila pjevačica u barovima Mindella, glavnoga grada zelenortskog otoka Sao Vicente, stupila je na međunarodnu scenu početkom devedesetih s albumom “Miss Perfumado” i postala kraljica morne, sjetne i nostalgične muzike, svojevrsne kombinacije portugalskog fada i bluesa, nastale na njezinu vulkanskom otočju ispred zapadnoafričke obale. Evora, koju su nazivali i “bosonoga diva” jer je na pozornicama pjevala bosa, do sada je u Hrvatskoj nastupila tri puta. Dobitnica je prestižne muzičke nagrade Grammy (2004) i francuskog ordena Legije časti 2009. godine.

IVAN LADISLAV GALETA, konceptualni umjetnik, priređuje retrospektivnu izložbu svojih radova u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Izložba donosi vrlo heterogen materijal, od televizijskih instalacija preko “igre s kotačima” do konstrukcija sačinjenih od bala sijena i svega onoga “što uključuje svih pet osjetila” i na čemu je ovaj avangardni umjetnik radio proteklih 40 godina, počevši od njegovog prvog filma “Metanoia” iz 1968. Izložba nosi naslov “Krajolik nulte točke” i trajat će u MSU-u dva mjeseca.

“Ako nešto odredimo kao umjetnost, automatski smo ustvrdili da postoji i ono što nije umjetnost. Mene zanima gdje je granica”, kaže Galeta.

BRANKO CVEJIĆ, direktor Jugoslovenskog dramskog pozorišta, ovih dana može biti vrlo zadovoljan jer je predstava “Elijahova stolica” ovoga kazališta, koju je prema romanu Igora Štiksa režirao Boris Liješević, proglašena najboljom na 45. BITEF-u, u konkurenciji još 14 predstava. Prije dvije godine, također na BITEF-u, glavnu je nagradu odnio JDP s predstavom “Sanjari” Miloša Lolića. Specijalna nagrada za izniman doprinos na polju kazališne umjetnosti na 45. BITEF-u dodijeljena je predstavi “Došao sam do kuće, ali nisam ušao” Heinera Goebbelsa, u produkciji Teatra Vidy iz Lozane, nagrada novinske kuće “Politika” pripala je Josefu Nadju za predstavu “Bez naziva”, dok je nagrada publike dodijeljena predstavi “U Moskvu, u Moskvu” Franka Castorfa.

DAMIR NIKŠIĆ, vizualni umjetnik iz Sarajeva, priredio je konceptualno zauzimanje Umjetničke galerije u Sarajevu koje traje već dvadesetak dana. Razlog “okupacije” je protest protiv zatvaranja galerije od strane federalnog Ministarstva kulture “zbog nedostatka financijskih sredstava”. U protest su se uključili i drugi umjetnici iz Sarajeva i Bosne i Hercegovine, kao i intelektualci međunarodnog renomea.

Dok Damir Nikšić, predstavljajući se kao “mini-star”, izvodi neprestani talk show, ispred galerije se održavaju protestni mitinzi kreativnog sadržaja. Jedan od njih bio je nazvan “Ćevapi za ćevap državu”, kada su se ispred galerije zaista pekli ćevapi, a preko razglasa se orio refren pjesme Partibrejkersa “Mi ne idemo nikud, mi ne radimo ništa, mi smo jedna velika hipnotisana gomila…” Ukoliko nadležni nešto istinski ne poduzmu, sudbina zatvaranja čeka još šest kulturnih ustanova u Sarajevu.

PREDRAG STAKIĆ, dizajner iz Beograda, pobijedio je na međunarodnom izboru za prvi svjetski priznati logo za ljudska prava. Od 15.000 prijavljenih ideja za logo iz 190 zemalja, međunarodni žiri je izabrao njih deset, a pobjednik je izabran javnim glasanjem putem interneta. Među članovima žirija bili su dizajner Erik Spiekermann, kineski umjetnik i aktivist Ai Weiwei, dobitnici Nobelove nagrade za mir Jimmy Carter iz SAD-a, Aung San Suu Kyi iz Mianmara, ekonomist Muhammad Yunus i osnivač Wikipedije Jimmy Wales.

Stakićevo rješenje – golub koji formira ljudsku ruku – nazvano “Slobodan kao čovjek”, izabrano je poslije četveromjesečne globalne online kampanje provedene u mnogim zemljama svijeta. “Nijedan logo, uključujući i ovaj, ne može da promeni svet. Ali, logo je simbol koji okuplja ljude, a ljudi mogu da promene svet”, rekao je Stakić.

DAVID ALBAHARI, književnik iz Beograda, s prebivalištem u Calgaryju u Kanadi, ovih je dana publici u beogradskom Kulturnom centru predstavio novi roman pod nazivom “Kontrolni punkt”. Kako je rečeno na promociji, ova knjiga raskrinkava besmislenost svakog nasilja, pa “Kontrolni punkt” treba tumačiti kao antiratni roman koji istražuje arhetipske situacije koje imaju veze sa nama samo koincidentalno.

Sam autor je napomenuo da je tokom pisanja najviše mislio na roman “Tatarska pustinja” Dina Buzzatija koji također obrađuje temu skupine vojnika koji ne znaju zašto su u ratu. Govoreći o poruci romana, Albahari se osvrnuo na trenutak kada glavni junak – “komandant” – na kraju romana, na pitanje što mu se dogodilo, odgovara: “Eto, preživio sam.”

IAIN MCKELL, britanski fotograf, upravo je objavio knjigu fotografija o životu Roma, pod nazivom “The New Gypsies”. Radi se o maloj romskoj zajednici koja se odselila iz Londona u prirodu i koju je McKell pratio punih devet godina. Njihov život, nekonvencionalan, pitoreskan i dinamičan, kakav se u 21. vijeku rijetko viđa, te romska svakodnevica, životni prostor i aktivnosti, ne mogu biti udaljeniji od kapitalističkog društva današnje Zapadne Evrope, smatra McKell. On kaže da mu je želja da fotografije koje pobliže opisuju život ovih ljudi razbiju predrasude o Romima kao manje vrijednoj populaciji koja se “protivi pravilima”, te da podcrta kako se ljudska sloboda primarno nalazi “u načinu razmišljanja”.