Legitimacija zataškavanja zločina

Početkom oktobra donesene su skandalozne odluke kojima se još jednom diskriminira pravo na sjećanje porodica srpskih žrtava rata. Naime, ministar unutrašnjih poslova Tomislav Karamarko zabranio je održavanje komemorativnog skupa na kojem je 2. oktobra u Golubiću kraj Knina, pred crkvom Sv. Stefana, trebao biti otkriven još nedovršeni spomenik za 34 žrtve iz tog sela, stradale u ratu od 1991. do 1995. Postavljanje spomenika organizirao je Odbor za podizanje spomenika, što ga je formiralo beogradsko Udruženje porodica nestalih i poginulih lica “Suza”. Osim toga, državna inspekcija Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva ustanovila je da je prostor na kojem je postavljen spomenik većim dijelom u vlasništvu države, a manjim u vlasništvu SPC-a, te da nema dozvole i potrebne suglasnosti, zbog čega su zabranjeni daljnji radovi.

Bezrazložna zabrana

Braniteljima su zasmetala i neka imena poginulih.

– Svaka žrtva zaslužuje pijetet, svaka smrt je teška i mi poštujemo svačiju tugu – rekao je medijima Ante Anić Kremić, predsjednik Koordinacije kninskih braniteljskih udruženja, stavivši primjedbu da sve žrtve čija su imena na spomeniku nisu civilne.

Kao što je bilo za očekivati, postupci vlasti izazvali su negodovanje Srba i njihovih predstavnika. Odmah je reagirao vicepremijer Slobodan Uzelac.

– Iako nemam uvid u sve detalje, moj je čvrsti dojam da je riječ o halabuci tobožnjih čuvara Hrvatske od silne opasnosti koja joj prijeti od strane srpskih povratnika. Ti povratnici privatno obilježavaju svoje žrtve na tom području – rekao je Uzelac novinarima, ističući da je pitanje spomenika trebalo riješiti dogovorom, a ne zabranama.

– Ministar nije imao razloga za zabranu spomenika srpskim žrtvama, a ne vidim ni razloga za aktivnost građevinske inspekcije – rekao je predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac.

– Za neke političare i grupacije u Hrvatskoj već je predugo sporna činjenica da Srbi imaju pravo na sjećanje na svoje žrtve, kao i na odgovor na pitanje tko je odgovoran za te žrtve. Nitko se ne pita kako dosad nitko nije odgovarao za civilne žrtve iz Golubića, Varivoda i Gošića. Zašto ljudi koji su stradali kao mobilizirani vojnici, među kojima nema ratnih zločinaca, ne mogu dobiti makar spomen-obilježje u sklopu crkvenog groblja? – pita Pupovac.

Na dan kada je spomenik trebao biti otkriven, u Golubiću je bio i saborski poslanik Ratko Gajica.

– Otišao sam zato što je bio red da odem, ali i zato što sam šestoro ljudi s liste ubijenih i osobno poznavao – rekao je Gajica i dodao da se kontroverze, povijesne, političke ili bilo kakve druge, ne razrješavaju zabranama, nego samo utvrđivanjem istine, za što u Hrvatskoj još nema povoljne atmosfere.

– U samo jedno kolovoško dopodne ubijene su 32 nedužne, mahom starije osobe, civili po statusu, zatečeni u svom domu. Među njima je bila Milica Šljivar, koja je cijeli život provela u invalidskim kolicima – prisjetio se Gajica.

Nema rušenja

– Zabrana postavljanja spomenika je legitimacija dvostrukog odnosa prema nedužnim žrtvama kakav još postoji u Hrvatskoj, legitimacija zataškavanja zločina, legitimacija teškoća s kojima se suočavaju pripadnici srpske zajednice u Hrvatskoj, legitimacija nepravde koja se nanosi porodicama čiji su članovi na popisu ubijenih – ocijenio je Gajica.

– Protiv podizanja spomen-obilježja javili su se ljudi kojima je interes da se istina ne sazna, ne pamti i ne spominje. Pritom, ističe se argumentacija kako to neće dopustiti branitelji koji su branili dom i domovinu, a najviše galame oni koji su obranili svoj dom i odmah potom uskočili u tuđi. Ne nastupa se čista obraza, s jednakim kriterijem i s poštenom namjerom. To ne čudi od pojedinaca i grupa koji tako, zataškavajući činjenice, brane svoj goli interes, uglavnom materijalni, ali brine što je to trend u državi, čak i kod onih koji bi morali suzbijati takve pojave – rekao je Gajica i zaključio da istina o stradanjima Srba u ratu ne zanima službenu Hrvatsku.

– Spominju se Varivode i Gošići sa 16 ubijenih. A što je sa Smrdeljima i Kaknjem, gdje je ubijeno 27 civila koji nisu ni statistička činjenica, a kamoli povijesna, policijska, sudska, ljudska ili moralna? – zapitao je Gajica.

– Odbor za podizanje spomenika stradalim Srbima u Golubiću kraj Knina nema namjeru rušiti spomenik – rekao je predsjednik Odbora Čedomir Marić, koji je i predsjednik Udruženja porodica nestalih i poginulih lica “Suza”.

– Od 34 poginulih, jedan je poginuo 1991, dvojica 1992. na Miljevačkom platou, a ostali 1995. godine u “Oluji” – kaže Marić i ističe da na nikome od njih nema nikakve mrlje.

– Većinom su to bili starci, šest je žena, sedmero je ubijeno na traktoru, dvoje je imalo manje od 25 godina. Među imenima na spomeniku je i ime mog sina, koji je poginuo kada je imao 21 godinu i nije bio na frontu – dodao je Marić.

Inicijativa stanovnika

Pismom upućenom ministru Karamarku i drugim državnim i lokalnim rukovodiocima reagiralo je i Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Knina s predsjednikom Velimirom Bubonjom.

“Nema elemenata za obrazloženje da su na spomeniku imena pripadnika paravojnih neprijateljskih jedinica, to su isključivo imena žrtava rata u Hrvatskoj i nijedno od njih ne može se povezati s ratnim zločinima, kao što se nikako ne glorificira njihovo sudjelovanje u ratu ili njihova ideološka i druga pripadnost”, napominje Vijeće.

Spomenik je izgrađen na inicijativu stotinjak stanovnika Golubića, rodbine i prijatelja poginulih koji žive u izbjeglištvu i nisu očekivali da će njihovo pravo na sjećanje uznemiriti ostale građane Knina i šire, niti su imali namjeru tome pridonijeti, ističu u Vijeću i dodaju: “Pravo na sjećanje na nevine žrtve rata ne može biti povod narušavanju međunacionalnih odnosa, naprotiv, jedino međusobnim suosjećanjem zbog svih nedužnih žrtava možemo graditi tolerantnu, multinacionalnu i demokratsku Hrvatsku.”

Vijeće traži da se odluka o zabrani preispita i da se porodicama stradalih omogući da postave spomenik sjećanja na svoje najmilije, poštujući vrednote ustavnog poretka Hrvatske.

U Golubiću je ovih dana mirno, a nedovršeni spomenik obilazi policijska patrola u džipu.