Nećemo postati Milanovićeva televizija

Je li vam prilog o kaznenoj odgovornosti HDZ-a u središnjem Dnevniku otprije petnaestak dana, nakon čega je kolega Rašeta zaključio da ste krenuli na vladajuće va bank, donio kakvih neugodnosti u matičnoj kući?

– Meni ne, još sam uvijek živ, zdrav i radim. Ali znam da mojim nadređenima nije lako. Recimo, dan poslije, na kolegiju, po tom pitanju – muk. Što samo znači da je tema toliko bolna da je ni šefovi ne žele otvarati, he… Ali ja sam samo jednom tjedno, pa valjda ljudi stisnu zube i nekako izdrže tu nedjelju.

Napadaju vas u “Večernjaku” da ste se tim i sličnim prilozima jasno svrstali uz novu koaliciju. Dakle, jeste li zadržali neutralnost u takvim prilozima?

– Bedastoća. Svojedobno sam imao i kritičkih opaski na račun Zorana Milanovića, pa kolegi Jajčinoviću nije palo na pamet kritizirat me da sam se svrstao na stranu vladajuće koalicije. Jer je valjda kritika na račun oporbe poželjna. Ali oporba nije vlast, pa samim tim daje mnogo manje “šuga” za kritiku. A u ovom slučaju ne radi se čak ni o kritici. Predočio sam samo jasne i nedvosmislene zakonske odredbe koje ukazuju na to da HDZ ne može izbjeći optužnicu ukoliko DORH ima dovoljno dokaza da je novac iz afere Fimi-medija korišten u predizbornoj kampanji ili u neke druge stranačke svrhe. Prema onome što je dosad o tome objavljeno u medijima, takvih dokaza ima više nego dovoljno. Dakle, apsolutno sam neutralan u svom poslu, nastojim tako osjetljive stvari provjeriti na što više adresa, ispitati s više strana, pa u ovom slučaju imam i pravna mišljenja profesora s Pravnog fakulteta. Neutralnost ne znači slabovidnost.

A zgodno se namjestilo što je ta “Večernjakova” kolumna napisana dva dana nakon što su me iz “Večernjeg lista” molili da u nedjelju objavim najavu njihovog izdanja od ponedjeljka sa sadržajem pristupnog ugovora. Kako Dnevnik nije baš oglasni prostor za najavu sutrašnjih novina, ljubazno sam im se zahvalio i uputio ih na našu službu marketinga. Pa su se s tom kolumnom kolege Jajčinovića valjda oni zahvalili meni.

Blokada izbora Uprave

Je li bilo slučajeva direktnog pritiska na vas iz političkog vrha?

– Ne, takvi pritisci nikad ne idu tako direktno. Ta se igra odvija okolnim putem, tračevima, spačkama, profesionalnim neutraliziranjem, osobnim diskreditiranjem i, eto, ovakvim novinskim člancima. Ali najgrublji oblik pritiska na HRT je blokada izbora Uprave, nju već mjesecima provodi dio vijećnika i članova Nadzornog odbora iz kvote vladajuće koalicije. Takvom blokadom nastoje dobiti nesigurno i nestabilno poslovno i programsko vodstvo s kojim se onda lako može manipulirati. Jednostavno, vlast se u ovo predizborno vrijeme boji da će izgubiti svaku kontrolu nad HRT-om. No, nadam se da je tom maltretiranju konačno došao kraj i da ćemo ovaj tjedan dobiti kompletnu Upravu, koja onda može preuzeti odgovornost za budućnost HRT-a, stabilizaciju poslovanja i stvaranje programa na koji možemo svi biti ponosni i u kojem će profesionalnost i kvaliteta biti prvi i najvažniji kriterij.

Ukoliko dođe do smjene vlasti, na koji će to način utjecati na nacionalnu televiziju?

– Ukoliko uspijemo prije izbora dobiti Upravu i programsko vodstvo, s mandatom od četiri godine, dolazak bilo koje vlasti apsolutno ne bi smio utjecati na HRT. Najgore bi bilo da s eventualnom novom vlasti dođe novo preslagivanje Uprave i programa, tada bi opet na HRT pala stigma da smo “ljevičarska”, “Milanovićeva” televizija, a vjerujte, velikoj većini novinara i urednika već je pun kufer da ih stalno svrstavaju lijevo ili desno. Došlo je vrijeme kad se možemo dijeliti samo na one koji znaju, žele i mogu raditi, i one druge. Zato mislim da je ovaj interregnum prije izbora idealno doba da jednom zauvijek posložimo nacionalnu televiziju, potpuno neovisnu od ove ili one vlasti.

Je li Informativni program HTV-a danas dominantno lijevi ili dominantno desni, je li više koalicijski ili više hadezeovski?

– He, eto i vi ne možete bez te podijele na lijevo i desno. Ali, hajmo prvo zanatski, tehnološki i kadrovski napraviti najbolji mogući program, vidjet ćete da će takva pitanja onda postati bespredmetna.

Otkazi zbog starih računa

Spremaju se novi otkazi na HRT-u. O čemu to govori? Bešćutnosti uprave, smanjenim prihodima…?

– To govori samo ono što već svi znaju. Da je 3.500 zaposlenih za nacionalnu televiziju u zemlji s četiri i pol milijuna stanovnika jednostavno previše. Pa imamo gotovo isto zaposlenih kao i njemačka nacionalna televizija, to je neizdrživo! I to u vrijeme najveće gospodarske krize i pada marketinga. Sad dolaze na naplatu svi računi neumjerenog zapošljavanja, bahatog trošenja i ignoriranja poslovne stvarnosti posljednjih deset godina. Da, možda bismo mogli zadržati svih 3.500 zaposlenih još recimo godinu dana, ali nakon toga bi svih 3.500 zaposlenih ostalo bez plaće, a gledatelji bez programa. Tri tisuće zaposlenih je valjda sasvim dovoljno da naši pretplatnici za svoj novac dobiju najbolji mogući program.

Kolika je gledanost nedjeljnog Dnevnika i iste te emisije u drugim danima?

– Nešto veća nego ostalim danima, oko pet posto sharea, ali nije to sad bitno. Bitno je da u svih sedam dana radimo Dnevnike kojima ćemo profesionalno biti zadovoljni, a onda će doći i rezultat u gledanosti. Nisam ni ja uvijek zadovoljan nedjeljnim Dnevnikom i vjerujte mi, znam se ljutiti na svoj Dnevnik više nego kolega Milan Jajčinović, ali iz drugih, profesionalnih a ne ideoloških razloga.

Postoje li pravila za kampanju na televiziji i kako bi ona trebala izgledati?

– Nažalost, zarobljeni smo zakonom koji određuje da svaki kandidat i svaka lista moraju ravnopravno biti zastupljeni u predizbornom programu, pa ćemo opet imati poplavu negledljivih emisija s tisuću kandidata, iz koje gledatelji i birači neće ništa moći zaključiti. Usprkos tome, mislim da ima prostora da se s ključnim političkim igračima napravi profesionalan i atraktivan predizborni program sa sučeljavanjima kandidata i predsjednika stranaka, ali o tome će odlučiti programsko vodstvo kuće.