Neočekivani politički savez
Protekle nedjelje u Novom Pazaru iznenada su se sreli glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji Muamer Zukorlić i lider Srpske napredne stranke Tomislav Nikolić. Javnost u Srbiji sa nevjericom je popratila najavu ovog, doskora teško zamislivog političkog saveza.
Nikolić i Zukorlić izdali su odvojena saopćenja o sastanku, a iz njih i naknadnih izjava vidljivo je da su spremni na političku saradnju i dijalog, koji će usmjeriti na rješavanje otvorenih pitanja Islamske zajednice u Srbiji, kao i političkog predstavljanja bošnjačke nacionalne manjine.
Zukorlić je već duže vrijeme u sukobu sa dvojicom ministara Bošnjaka u Vladi Srbije – Rasimom Ljajićem i Sulejmanom Ugljaninom. U sukobu je i sa predsjednikom Borisom Tadićem koga je ranije otvoreno podržavao, ali za koga sada jasno kaže da ga je “dva puta prevario”.
– Sačekaćemo gospodina Nikolića da dođe na vlast i onda će potvrditi da nije kao ovi do sada i da će sa pozicija vlasti potvrditi ono što je ovde rekao – kazao je za “Politiku” Zukorlić.
Dodao je da se sa Nikolićem saglasio da je otklanjanja velikih nepravdi, koje je aktuelna vlast učinila Islamskoj zajednici i Bošnjacima, moguće u okviru postojećeg ustavno-pravnog poretka. Naročito je ogorčen što ga je vlast u Beogradu onemogućila da konstituiše Bošnjačko narodno vijeće, iako je njegova lista pobijedila na izborima održanim još prošle godine, a direktni suparnici su mu bili Ljajić i Ugljanin.
Nikolić, koji sa velikim ambicijama čeka sljedeće izbore, želi da dotjera političku biografiju i čini mu se da bi to najbolje mogao uz političku saradnju sa bošnjačkom i mađarskom manjinom.
Koliko god ovaj novi politički savez bio neobičan i ranije nezamisliv, pravo je pitanje šta je sprečavalo predsjednika Tadića i njegovu stranku da otvore dijalog sa jednim od najznačajnijih predstavnika Bošnjaka u Srbiji i tako smanje političku napetost koja se već duže vrijeme osjeća u Sandžaku. Da je u Srbiji demokratija sazrela, ovakvi susreti bili bi isključivo protokolarne prirode. U današnjoj Srbiji oni su par excellence politički, u mjeri da je osnovni razlog sastajanja dogovor o političkoj koaliciji između vjerskog vođe i političara.