Nordijski model za Balkan
Pravi krivci za brojna ubojstva, pogubljenja, masakre i zločine koji se navode u našem izvještaju nisu, ponavljamo, narodi Balkana. Pravi krivci su oni koji su, zloupotrijebivši neznanje ljudi i potičući uznemirenost, huškali javno mnijenje svoje zemlje i drugih zemalja, što je vodilo prema neprijateljstvima. Pravi krivci su oni koji su iz vlastitih sklonosti i interesa, stalno tvrdeći da je rat neizbježan, konačno i doveli do rata, a onda izjavljivali da su oni nemoćni da ga spriječe. Pravi krivci su oni koji su žrtvovali opći interes zbog svojih vlastitih… i koji su u svojim zemljama podržavali i podržavaju jalovu politiku sukoba i odmazde.
Iz izvještaja Međunarodne komisije za ispitivanje uzroka i vođenja Balkanskih ratova 1912/13. Karnegi fondacije za međunarodni mir
Sredinom listopada, na konferenciji “Europska perspektiva, suradnja i stabilnost regije”, u organizaciji Igmanske inicijative, asocijacije nevladinih udruga iz BIH-a, Crne Gore, Hrvatske i Srbije, došli su predsjednici tih država, povjerenik za proširenje EU-a Štefan File, generalni sekretar Nordijskog savjeta ministara Haldor Asgrimson (bivši premjer Islanda) te niz istaknutih javnih ličnosti, što je i potvrda da se nešto promijenilo. Najviše pozicionirani političari iz regije dolaze na konferenciju nevladinih udruga i diskutiraju o temama koje te organizacije smatraju bitnima za boljitak građana i regije. Značenje te promjene postaje jasnije pri usporedbi s nedavnom prošlošću: pred samo desetak godina, takav je skup bio nezamisliv; stavovi i vrijednosti nevladinih udruga nisu se bitno razlikovali od današnjih, no od političara na vlasti bili su, u najboljem slučaju, ignorirani, a njihovi su zastupnici prozivani zbog manjka patriotizma.
Istinski patriotizam
Čini se da uspješni projekti, bilo da je riječ o u svjetskim razmjerima epohalnom projektu, kao što je EU, ili o regionalnoj inicijativi nevladinih organizacija, uglavnom slijede slične obrasce i zakonitosti. Počinju u atmosferi koja im nije sklona, kao reakcija na sustave vrijednosti i društvene događaje koji su uzrokovali velike nesreće i ostavili duboke netrpeljivosti, u želji da se na nesrećama izazvanima predrasudama, pohlepom, glupošću i arogancijom nešto nauči, kako se ne bi ponovile i kako bi ih se prevladalo.
Mi na Balkanu poznati smo ponavljači, a ta je činjenica u sve jezike svijeta ime ovog poluotoka uvela kao politički pojam koji se nastoji izbjeći. EU je počela ugovorom o ugljenu i čeliku, da se potakne suradnja i stvori ekonomska međuovisnost, posebno u strateškim sirovinama potrebnima i za vojnu industriju, kao prepreka ratu. Na ovim smo prostorima imali takvu suradnju i ekonomsku međuovisnost, a ipak smo doživjeli rat, pa vidimo da to nije dovoljan uvjet. Ali je logičan i nužan za otvaranje puta prema izgradnji okruženja u kojem će miroljubiva suradnja biti prepoznata kao dobrobit svih građana i standard u vanjskim politikama zemalja regije.
Djelovanje nevladinih organizacija posljednjih je jedanaest godina pratilo taj put: inicirale su olakšanje putovanja građana i robe regijom, isticale potrebu suradnje među pravosuđima kad već postoji među kriminalcima te poticale tu suradnju u posebno teškoj temi suđenja za ratne zločine. Insistirale su na obvezi svih država da olakšaju povratak izbjeglica, vraćanje njihove imovine i stečenih prava. Organizirale rasprave da se postigne veća socijalna osjetljivost država i briga za socijalnu pravednost učini neupitnom zadaćom svake vlade. Može li se opovrći tvrdnja da je u osnovi takvog djelovanja istinski patriotizam?
U svim državama regije, a i u državama općenito, postoje političke stranke koje podršku dobivaju potičući netrpeljivosti i ksenofobije, a svoje stavove, začinjene nacionalnim mitovima, proglašavaju patriotizmom. Pravo iznošenja i takvih stavova, uz široke ograde određene zabranom propagiranja nasilja i terora, spada u temelje političkog pluralizma. Unutar njega, sve stranke i programi su “jednakopravni”. Ta ravnopravnost političkih opcija često se tumači kao nemogućnost da se objektivno ocijeni njihova moralna i društvena vrijednost; ako su ravnopravne, onda će netko smatrati boljom i moralnijom opciju A, a netko opciju B. Ali, taj moralni relativizam nije ništa manje pogrešan od onog na individualnom nivou. Nedvojbeno je da postoje dobri i loši ljudi, nemoralne i visokomoralne osobe, iako svi moraju biti jednaki pred zakonom. Isto tako, postoje političke opcije i ideje koje vode prema većem blagostanju društva, kao i one izrazito štetne. Npr. poticanje etničke ili vjerske nesnošljivosti vodi u sukobe koji donose nesreću i smanjuju sigurnost i slobodu i onima protiv kojih je nesnošljivost uperena i onima koji su njome zaraženi. Takvi su stavovi moralno inferiorni programima koji se zalažu za individualne slobode, ravnopravnost i socijalnu pravednost te razvijanje prijateljskih i dobrosusjedskih odnosa na međunarodnom planu.
Zemlje uzori
Postoje primjeri neuspjele suradnje, završeni sukobima: koliko su samo puta pokušaji uvođenja demokracije i pravednijeg društva propali! To znači da se do tih ciljeva ne dolazi lako, ali ne i da se od njih treba odustati. Čak i kad ne bi postojali primjeri trajne suradnje među državama-susjedima, na dobrobit svih građana, kao što u većem dijelu povijesti i nisu postojali, izgraditi takve odnose bio bi cilj vrijedan truda. Ali primjeri postoje. Od EU, koja je nikla nakon razornih ratova, do suradnje skandinavskih zemalja kroz Nordijski savjet, koje nam po svemu mogu biti uzorom.
Približavanje Europskoj uniji nije bijeg s Balkana kao geografskog pojma i bijeg od susjeda. Takav stav, pa i motiv ulaska u EU može se naći u nekih hrvatskih političara, najčešće onih koji potiču nepovjerenje, a nacionalnim interesom proglašavaju izolaciju od susjeda a ne suradnju; dakle, upravo ono što je u političkom diskursu dovelo Balkan na loš glas. Nasuprot tome, uvjereni smo da za zemlje Zapadnog Balkana nema boljeg puta od unapređivanja dobrosusjedske suradnje i lokalne implementacije vrijednosti koje čine EU ili države-članice Nordijskog savjeta tako privlačnim. To je i najsigurniji put – i za Hrvatsku i za ostale zemlje iz regije – prema statusu odgovorne i cijenjene članice EU-a.