O bitnom s margine
Nataša Petrinjak: “U sredini u množini”, Izdavački centar Rijeka, 2011.
Knjiga novinskih tekstova i intervjua novinarke i kulturologinje Nataša Petrinjak, prvotno objavljenih od 2002. do 2009. godine, a koje je nedavno pod naslovom “U sredini u množini” okupio i publicirao Izdavački centar Rijeka, uz predgovor Predraga Lucića i pogovor Biljane Kašić, predstavljena je 12. listopada u zagrebačkoj knjižnici “Bogdan Ogrizović”.
O knjizi su govorili urednik Milan Zagorac, dugogodišnji urednik i novinar Mario Bošnjak i novinarka Andrea Radak. Bošnjak je bio prvi urednik Nataši Petrinjak, iz doba kada je, kako je rekao, naglavce skočila u novinarstvo u, potkraj osamdesetih, veoma utjecajan tjednik “Danas”, gdje su, primjerice, tada radile Maja Razović, Alemka Lisinski, Jasmina Kuzmanović, Ines Sabalić…
Strasna analiza
“Riječ je ovdje ponajprije o knjizi protiv zaborava i strasnoj analizi veoma ozbiljnih tema. Velikih, odsudnih, onih koje se nerijetko pišu i govore naglašeno, velikim slovima i povišena glasa. Pojmovi su to kao što su Ljudska prava, Medijske slobode, Nasilje nad ženama, Politički kriminal, Grabež crkve u Hrvata, Nezaštićenost slabih u bilo kojem smislu i uopće riječ je tu ponajviše o zalaganju za opću pravdu i svekoliku jednakopravnost. I tu autorica nipošto nije nepristrana, ona je, naime, uvijek na strani slabih i ugroženih. Ona je uvijek odvjetnik za pravo na drugost, drukčijost, a protiv opresije svih vrsta pa vjerojatno i onda kada bi se to odnosilo i na prvost, istost, ako bi se i to nekako moglo pojmiti”, kazao je Mario Bošnjak, nazvavši ovo djelo “Knjigom otpora i nezaborava”.
Tekstovi Nataše Petrinjak, strukturirani u pet poglavlja – “Među stoljećima”, “Među ljudima”, “Među događajima”, “Među granicama” i “Među umjetnostima” – iako pisani u prvom licu jednine, uvijek su (i) u množini, kako je napisala Biljana Kašić, “tamo gdje se zastupstvo feminističkog ‘mi’ obznanjuje kao političko i etičko autorstvo njezina glasa, posebno kritički osjetljivog i angažiranog kad je riječ o nasilju protiv žena, o kršenju ženskih prava, o radnicama i kapitalističkom porobljavanju, o ušutkanoj ili ženama odrezanoj povijesti, o slučaju ‘Vještica iz Rija’, o pornografiji”.
Povodeći se za prvim dijelom naslova, “U sredini”, Andrea Radak rekla je da činjenica u kojim je medijima autorica prvotno objavila tekstove – uglavnom u tjedniku “Novosti”, dvotjedniku za kulturu “Zarez” i mjesečniku “Zaposlena”, za čiju je kolumnu “35 čvorova” 2004. dobila nagradu “Maja Miles” – govori nešto naizgled paradoksalno: biti duboko u nekoj socijalnoj sredini, u njenom centru, biti angažiran za javne interese i povrijeđena prava, imati kritičku distancu spram vlastitog identiteta, kulturnog nasljeđa i društvenih institucija, sve se to može postići jedino s pozicije medijske margine, a ne iz centra. Naime, u mainstream medijima postoje efikasne metode strukturne cenzure, dok s druge strane ne postoji vjera u javnost senzibiliziranu za racionalnu argumentaciju, u njima se samo provode razne politike straha koje su, u krajnjoj konzekvenci, dehumanizirajuće, jer namjerno odustaju od vjere u moć ljudskog uma, u moć društvene kritike i u moć preoblikovanja svijeta.
Kopaj tamo, ne ovdje
Analiza Roberta McChesneyja, američkog stručnjaka za medije i urednika “Monthly Reviewa”, u njegovoj knjizi “Bogati mediji, siromašna demokracija”, pokazuje da je genij profesionalnog novinarstva u tome što novinarstvo čini slijepim na kompromise s moći, koje rutinski čini. Dakle, profesionalno novinarstvo nije politički neutralno, ono krijumčari vrijednosti naklonjene komercijalnim ciljevima vlasnika i oglašivača te političkim ciljevima vlasničke klase. U metode strukturne cenzure spada, recimo, fenomen nazvan “kopaj tamo, ne ovdje”, što znači da će se, primjerice, aktivnosti vlade koje služe interesima svih ili interesima siromašnih (npr. pravo na besplatno obrazovanje, na socijalnu pomoć i sl.) mnogo više kritizirati od onih koje prvenstveno služe interesima bogatih. Nemoguće je zamisliti bolji svijet, kaže McChesney, uz medijski sustav koji je i dalje pod palicom Wall Streeta i avenije Madison. I Ivice Todorića i njegovih kompanjona, dodali bismo ovdje u Hrvatskoj.
Knjiga Nataše Petrinjak “U sredini u množini” pokazuje da autorica nije pristajala na diktat “kopaj tamo, ne ovdje”. Kopala je i “ovdje” i zato je, u egzistencijalnom smislu, bila i ovdje i ondje, ali takva je pozicija izgleda neodvojiva od borbe za jednakost, demokraciju i društvenu pravdu.