Otok za Otpor

Nije rijetko da se vladari oduže onima koji su im pomogli da se popnu na tron. Dijele ordene, priznanja, plakete. Oni zaslužniji dobiju novac, stanove ili zemlju, ali malo tko se može pohvaliti da je dobio otok! Upravo se to dogodilo pripadnicima beogradskog Centra za primijenjenu nenasilnu akciju i strategije (Canvas), nastalog iz javnosti poznatijeg pokreta Otpor, čiji su članovi imali bitnu ulogu u rušenju režima Slobodana Miloševića. Naime, otporaši su na Maldivima kao zahvalu za konzultantske revolucionarne usluge na upravljanje dobili otok sa 14 kuća i 37 stanovnika. Naselje na Tinadu sastoji se od dvije male ulice, kućice za iznajmljivanje, kolektora za kišnicu i agregata.

Francuska veza

Nagradio ih je Mohamed Nasheed kojem su članovi Canvasa pomagali u svrgavanju tamošnjeg diktatora. Sa svojim receptom nenasilne revolucije Otpor, odnosno Canvas, već je sudjelovao u pokušaju rušenja režima u Gruziji, Ukrajini, Libanonu i Egiptu. Canvas je osnovan 2003, a uz Srđu Popovića, koji je izvršni direktor, vodi ga predsjednik Slobodan Đinović. Obojica su poznati kao osnivači Otpora 1998.

Popović je za “Politiku” ispričao kako su došli do ovog neuobičajenog dara.

– Priča počinje 2006. godine. Sjedio sam na nekoj užasno dosadnoj konferenciji nevladinih organizacija u francuskom Nantesu, kada su mi prišli djevojka i mladić. Kažu, mi tebe znamo iz filma, ti si veliki heroj u našoj zemlji. Oni su, zapravo, gledali film o srpskoj revoluciji – objašnjava Popović.

Film “Rušenje diktatora” prokrijumčarili su 2005. u zemlju i preveli ga na svoj jezik. Prihvatili su i isti simbol: stisnutu šaku.

Prvi je na Maldive otišao Đinović. Premda poznat kao turistički raj, život na 1.200 otoka na kojima je nastanjeno oko 300.000 ljudi zapravo je bio vrlo težak, prije svega zbog diktature Maumoona Abdula Gayooma, koji je više od 30 godina vodio državu okupljajući oko sebe bogataše za koje su izgrađeni brojni hoteli i vile, dok je većina stanovništva jedva preživljavala. Đinović kaže da je više od 40 posto ljudi živjelo ispod granice siromaštva.

– Bili su masovno hapšeni, a unatoč tome, cijeli svijet je okretao glavu od Gayoomove tvrde diktature – priča Đinović.

On je na Maldivima 2006. vodio treninge, držao tribine, objašnjavao kako se organiziraju nenasilni pokreti. Diktator ih očito nije shvaćao ozbiljno, jer su djelovali bez većih problema. Đinović kaže kako su ga mladi pobunjenici prokrijumčarili pored policije i odveli u posjet lideru opozicije, koji je tada bio u kućnom pritvoru.

– Bio je to Mohamed Nasheed! Rekao mi je da poručim Srđi da će nam, kada pobijedimo, dati otok da na njemu napravimo trening-centar. Bit će to otok demokracije.

Ploveća revolucija

Iduće godine na Šri Lanku, koja je za opoziciju Maldiva bila isto što i Budimpešta za DOS i Otpor u vrijeme Miloševića, dolazi i Popović. Bilo je to dvanaest mjeseci uoči izbora.

– Maldivci su nevjerojatni, kao mi Srbi. Cool nacija. Kao da je netko stvorio srpski otok u Indijskom oceanu. Kompletna organizacija njihovih pokreta obavljala se pod slamnatim krovovima. Osjećao sam se kao u Discoveryju. Oni su sjajno organizirali omladinske pokrete po otocima. Imali su tri-četiri rock benda, koji su čamcima išli s otoka na otok. Kako su znali da će neki komšija obavezno zvati policiju i da njoj treba sat vremena da dođe i isključi struju, isplanirali su da svaki protest ili koncert traje najdulje 45 minuta. Taman toliko da se i slikaju, postave slike na YouTube, pa da stave bend u čamac i idu dalje, na idući otok – otkriva Popović.

Zapravo, primijenjena je taktika vrlo slična onoj na prosvjedima u Srbiji, kada je opozicija istovremeno organizirala demonstracije u 30 gradova, pa režim nije mogao razvući policiju na toliko mjesta.

Nasheed je uspio i uz pomoć otporaša dobio predsjedničke izbore, nakon kojih je pozvao Beograđane na Maldive i rekao im da će dobiti obećani otok, udaljen dva sata plovidbe od glavnog grada Male. Dug je 680 i širok 270 metara.

– Po ustavu Maldiva, otok ne može biti u našem vlasništvu, ali na Maldivima koncesija za otoke traje 35 godina. Tamo ćemo napraviti ljetne škole zajedno s lokalnim nevladinim udrugama. Dovodit ćemo profesore iz Srbije, jer Canvas s Fakultetom političkih nauka u Beogradu ima program koji se zove “Politička analitika i menadžment”, a surađujemo i s nekoliko američkih sveučilišta, poput Colorada i Columbije u New Yorku – kaže Popović.

Priču o izvozu revolucije komentira riječima da je prvo pravilo u nenasilnoj borbi da se ne sluša strance.

– Meni strašno laska što netko misli da smo toliko moćni da poslije deset dana provedenih sa 15 Egipćana možemo izvesti revoluciju u Egiptu. Ali to nije tako. Bili bismo izvoznici revolucije kada bismo mogli negdje odvesti dva milijuna Srba, pa da demonstriraju – kaže Popović.

Od ilegale do kravate

Strancima je zapravo zanimljiv model nenasilne revolucije, koja podrazumijeva smireno i civilizirano ponašanje ujedinjene opozicije u suradnji s nevladinim sektorom i medijima, što se kao uspješan način proučava na nekim od najprestižnijih akademskih institucija u svijetu.

– Uzbudljivo je i neobično kada nekoga upoznate u kućnom pritvoru ili se viđate s njim u “dubokoj ilegali”, a nekoliko godina kasnije morate staviti kravatu da biste ga sreli na visokoj državnoj funkciji – kaže Popović.

Otpor je nastao u kafiću: krajem listopada 1998, Popović, tada student biologije i gradski vijećnik, okupio je 11 prijatelja, među kojima su bili Slobodan Homen, Slobodan Đinović, Nenad Konstantinović, Ivan Andrić, Dejan Ranđić i Ivan Marović.

– Bio je to sastanak očajnika. Bili smo na dnu depresije – poslije je pričao.

Odlučili su se za kolektivno upravljanje.

– Željeli smo politiku učiniti seksi – rekao je Ivan Marović, ekspert za videoigrice.

Zato su snimili kratku poruku po uzoru na reklame za “Coca-Colu”. U prvom mjesecu bilo ih je 30-ak, a za dvije godine već 70.000, bilježe mediji. U prvoj većoj akciji nakon protestne šetnja Beogradom, Popović je uhićen i prebijen. Pušten je tek na intervenciju Amnesty Internationala. Kasnije je postao zastupnik, pa pomoćnik ministra u Ministarstvu ekologije u Vladi Zorana Đinđića, savjetnik za održivi razvoj potpredsjednika Vlade Božidara Đelića i predsjednik ekološkog fonda Ecotopia.