Struja zvana čežnja

Na popisu za sanaciju i obnovu elektrodistribucijske mreže još je 126 sela sa srpskim stanovništvom, odnosno 500 povratničkih domaćinstava koja već godinama žive u obnovljenim kućama bez struje. U reelektrifikaciju je potrebno uložiti 50 milijuna kuna, procjena je radne grupe za sanaciju i obnovu elektromreže. Iako HEP tvrdi da se projekt provodi od početka devedesetih, o ponovnom uvođenju električne energije u povratničke domove počelo se govoriti tek 2004, devet godina poslije “Oluje”, kada je to postalo jedna od točaka sporazuma SDSS-a i HDZ-a.

– Dotad su napravljeni samo manji zahvati na sanaciji i obnovi mreže. Uvođenje struje bilo

je od presudne važnosti za povratak i opstanak ljudi. U taj su projekt uloženi uporno lobiranje i ogroman novac. Često su HEP-ove cifre za nas bile diskutabilne i monopolističke – kaže Maja Andrić-Lužajić, savjetnica potpredsjednika Vlade Slobodana Uzelca i jedna od članica radne grupe za praćenje projekta reelektrifikacije.

Izigrani dogovori

Prema HEP-u, u sanaciju i obnovu elektrodistribucijske mreže od 1991. do 2008. uloženo je više od 2,29 milijardi kuna i za HEP su te aktivnosti praktično završene: preostaje još samo obnova priključaka, kažu. Međutim, u uredu potpredsjednika Vlade Uzelca tvrde da je obnova dosad stajala 253 milijuna, što se uglavnom namaknulo iz dobiti HEP-a, djelomice iz državnog proračuna, a samo jednim dijelom kreditima Evropske investicijske banke.

Po raspodjeli novca se vidi da je reelektrifikacija započeta tek 2006, kada je od 122 milijuna u razminiranje pojedinih područja uloženo 15 milijuna, a 85 milijuna izdvojeno je za 60 povratničkih naselja. Iduće je godine utrošeno 111 milijuna za 100 povratničkih naselja u kojima je, po podacima HEP-a iz aprila 2010, ukupno bilo 1.037 priključaka. Iznosi su 2008. svedeni na svega 20 milijuna kuna za 20 povratničkih naselja sa 151 priključkom, a potom je izdvojen još 1.821 milijun, ali samo za priključke iz redovnih prihoda HEP-a, ne i za obnovu  mreže. Prekid projekta HEP je opravdavao ekonomskom krizom, ali i neisplativošću obnove u slabo naseljenim selima. Situacija se s mrtve točke pomakla tek u drugoj polovici ove godine, kada je iz HEP-a za reelektrifikaciju izvučeno samo deset milijuna kuna.

– Posljednjih godina dogovori sa SDSS-om kao partnerom u Vladi nisu poštovani, pa tako ni oni o sanaciji i obnovi elektromreže. Opća kriza ne opravdava HEP-ovo nedovoljno shvaćanje potreba povratničkih krajeva. Početkom godine dogovoreno je da se u projekt izdvoji 30 milijuna, ali je to sada svedeno na svega deset. Sada čekamo da nas HEP izvijesti jesu li radovi uopće počeli; po svemu sudeći nisu, što znači da možemo izgubiti još jednu godinu – kaže Maja Andrić-Lužajić.

Probleme stvara i to što vlasnici nakon 2004. moraju osobno podnijeti zahtjev za obnovu priključka, a mnogi misle da to još ide automatizmom, uz obnovu kuća. Za srpske su povratnike nepovoljne i razdvojene aktivnosti dvaju ministarstva: Ministarstva regionalnog razvoja, koje vodi i financira obnovu kuća i iz kojeg je sanacija i obnova elektrodistribucijske mreže izdvojena te stavljena pod ingerenciju HEP-a, te Ministarstva gospodarstva. Problem su i nesređeni imovinsko-pravni odnosi te komplicirana procedura za vlasnike zemljišta koji ne žive u Hrvatskoj, a koji trebaju dati odobrenje da preko njihove čestice prođe mreža i budu postavljeni stupovi. Osim toga, neka regionalna elektropodručja traže od korisnika da sami plate priključak i pritom potpišu izjavu da neće tražiti povrat sredstava, iako na to imaju pravo.

A vrijeme teče

HEP povratnike opterećuje i velikim troškovima održavanja već obnovljene mreže u selima sa samo nekoliko stanovnika starije dobi: za primjer navode Kordunski Ljeskovac, gdje je obnovljena mreža ponovno opljačkana i uništena.

– To je problem HEP-a. Mi imamo jasan politički stav. Cijena sanacije i obnove elektromreže nas ne zanima, reelektrifikacija ne može biti socijalna kategorija. Svi koji su imali struju prije rata, moraju je dobiti ponovno, bez obzira na to koliko to košta. Nismo zadovoljni učinjenim, Hrvatska je kandidat za EU, a još ima stotine i stotine stambenih jedinica bez struje – ističe Mile Horvat, predsjednik Kluba SDSS-a u Saboru.

Da se uzalud potrošilo mnogo vremena, slažu se i u uredu Slobodana Uzelca.

– S HEP-om moramo naći rješenje. Moramo kalkulirati, povratnici u nekim selima čekaju  struju i po deset godina. Svake godine pravimo listu prioriteta, ali i dalje nemamo novca i samo se vrtimo u krug uvjeravajući HEP da vrijedi popraviti dalekovod i trafostanice te  razvući niskonaponsku mrežu i za onih nekoliko staraca u udaljenom zaseoku, jer bi to  omogućilo i povratak drugih. Ali to je borba s vjetrenjačama – priznaje Maja Andrić-Lužajić.

Žrtve kalkulacija i ucjena su mali ljudi, koji za danjeg svjetla već godinama gledaju u samo 400-tinjak metara udaljene bandere i pitaju se kada će im država konačno vratiti struju, tu blagodat civilizacije. O prešutnom i nikada sankcioniranom uništavanju i krađi državne imovine nakon “Oluje” danas rijetki žele svjedočiti.

Planska krađa

– Elektromreža nije uništena ratom, to je apsolutna laž. Uništena je pljačkom, krađom i namjernim devastiranjem nakon odlaska srpskog stanovništva. Imamo snimke prerezanih električnih stupova, pljački i paleža. Nekadašnja je Krajina bila svojevrsni fri-market, odakle su kamioni krali i odvozili sve što se moglo odnijeti – tvrdi Mirjana Galo iz nevladine udruge “Homo”.

– Redovito smo prijavljivali krađe, ali nitko nije reagirao, policija bi na cesti čak pozdravljala pljačkaše. Sve je bilo planski, kralo se i uništavalo samo u srpskim selima. Ne vidim tu računicu države. Uz glavne magistralne ceste, gdje je planirano naseljavanje,  državna je imovina još i pošteđena, ali okolna i udaljena sela kompletno su devastirana. Netko bi za to trebao preuzeti odgovornost ili barem ne ucjenjivati skupoćom reelektrifikacije – dodaje Mirjana Galo.

Odnosa prema državnoj imovini sjeća se i Petar Pašić, tadašnji povjerenik Vlade u Kninu.

– Elektromreža nije bila uništena ili u kvaru, Elektra Zadar je gotovo sve trafostanice s kninskog područja odnijela za sanaciju Smilčića i okolnih sela. Događalo se i da pojedinci zbog nekoliko kila bakra unište transformatore i čitavu mrežu. Policija na to nije reagirala, bilo je takvo vrijeme. Ne vrijedi sada o tome pričati – kaže Pašić.