Ulica lokalna, sramota globalna

Mnogi primjeri dokazuju da se politika u ovoj zemlji nejednakih mogućnosti (pre)često kreće izvan svakog razuma, pa što se onda čuditi adresi koja stoji na ulazu u tvorničke pogone u Slavonskom Brodu: na njoj se Đuro, istaknuti član Komunističke partije Jugoslavije, gotovo dodiruje s Milom, piscem i ministrom u Pavelićevoj endehaziji, suautorom i potpisnikom rasnih zakona na temelju kojih su stradale stotine tisuća ljudi. Da pojasnimo, tvornica “Đuro Đaković”, u kojoj se projektiraju, proizvode i montiraju industrijska i energetska postrojenja i  čelične konstrukcije, čije su hale othranile golem broj slavonskobrodskih obitelji, smještena je u ulici koja nosi ime Mile Budaka.

Ulica koja se do 1991. zvala Ulica Petra Petrovića Njegoša, a prije toga Ulica Vojvode Putnika, proteže se od tvorničkih pogona do niza od kojih stotinjak kućnih brojeva, između kojih su male obrtničke radnje na čijim vratima, uz kućni broj, stoji i ime zločinca. Zbog aveti endehazije čini vam se da ste zapeli u kakvom užasnom vremeplovu, negdje u 1941., onda se od nelagode i bijesa okrećete lijevo i desno, a potom ubrzavate korak, želeći otrčati nekuda daleko i više se ne vratiti. No, kamo pobjeći kad još barem pet uličnih ploča podsjeća na Budakovo postojanje i u ovoj, 2011. godini.

Bojom na zločinca

Jedna ploča s imenom ulice na pročelju privatne kuće zaklonjena je satelitskom antenom, tri su pak obojane crnom i crvenom bojom, crvenom kao krv onih čiji su životi prekinuti zbog genocidne politike koju je u ime Nezavisne Države Hrvatske provodio i Budak. Otpor je, dakle, postao vidljiv: mladi antifašisti obojili su table s imenom zločinca, a jednu su čak i skinuli, čime lokalnim simpatizerima ustaštva poručuju da su spremni za kontraofenzivu.

Velika se halabuka u javnosti posljednjih dana digla zbog zločinca koji posljednjih dvadeset godina stanuje u jednoj od najduljih slavonskobrodskih ulica, no čudno je što se nije podigla i ranije, kad je nad tim dijelom slavonske ravni prolebdio duh ustaštva.

Sve je počelo ovoga ljeta inicijativom brodske Udruge Plus da se naziv ulice promijeni, no na nedavnoj sjednici Gradskog vijeća ta je inicijativa odbijena. Protiv promjene bilo je četrnaestero vijećnika: očekivano HSP i HSP dr. Ante Starčević i, neočekivano, vijećnici HNS-a i HSU-a, koalicijski partneri SDP-a na državnoj razini. Četiri suzdržana glasa došla su iz klubova vijećnika HDZ-a i HSS-a, a za promjenu naziva ulice bila su samo četvorica vijećnika SDP-a.
Petar Bašić, slavonskobrodski povjesničar i kolumnist lokalnog portala SBplus.hr, kaže da se u internetskoj anketi provedenoj prije inicijative, u kojoj je sudjelovalo oko 1.400 građana, 70 posto njih izjasnilo protiv promjene imena ulice.

– Anketa me šokirala i razljutila, pogotovo nakon svih materijala o Mili Budaku koje sam objavio. Trenutačno se odnos malo popravio, realno su dvije trećine ljudi protiv promjene imena ulice, a riječ je uglavnom o onima srednjih godina – objašnjava Bašić.

U anketi provedenoj u lokalnom tjedniku “Posavska Hrvatska”, na način da su čitatelji morali izrezati kupon i ubaciti ga u sandučić ispred redakcije, 60 posto građana bilo je protiv promjene naziva ulice.

– Mi smo svjetski raritet i svjetska sramota. Mislim da ljudi pojma nemaju, za njih je Budak samo simpatični čiča iz povijesti, što je izvan svake pameti. Za njih je Budak kao Ivana Brlić-Mažuranić. Ispada da je on Hrvat kao i ona, naš ugledni književnik, pri čemu se on još i borio za Hrvatsku. To će reći i oni koji znaju što je on radio, a nekmoli oni koji ne znaju. To je isto kao da u Nürnbergu ili Berlinu imate Göringovu ulicu – govori Bašić.

Dobar dan, predsjedniče

Podsjeća da je Slavonski Brod jedini grad u Hrvatskoj koji, osim malene Pleternice i jedne slijepe ulice u Virovitici, nosi ime drugog čovjeka ustaškog režima krivog za istrebljenje Židova, Roma, Srba, ali i Hrvata koji su odbili surađivati s ustaškim pokretom.

– Nakon što je Mile Budak u ljeto 1941. došao u Brod, u roku od dva tjedna pobijeno je dvjesto Židova, trećina svih u gradu. Da građane danas upoznate s tom činjenicom, sumnjam da bi se zgrozili, što mi je neshvatljivo. A bile su to najuglednije brodske obitelji – kazuje nam povjesničar Bašić.
Po Bašiću, grad vodi nacionalsocijalistička koalicija HSP-a i SDP-a, a smatra skandaloznim i način na koji su reagirali vijećnici HNS-a i HSU-a.

– Izgovor vijećnika HNS-a bio je glup, jer se vadio na nekakve troškove koje bi građani imali radi promjene dokumenata. Jasenka Rem iz HSU-a, supruga nedavno preminulog književnika Vladimira, s kojim sam polemizirao nakon njegova zadnjeg teksta u obranu Mile Budaka, pokazala je da je tradicionalna hrvatska supruga koja ne misli svojom glavom – komentira Bašić.

Dodaje da će u dogovoru s Udrugom Plus inicijativu za promjenu imena pokušati podići na višu medijsku razinu, a kani napisati i pismo predsjedniku Ivi Josipoviću i možda budućoj SDP-ovoj Vladi. Upozorava da je već godinama diskriminiran u gradu, jer zbog svoga suprotstavljanja autoritetima ne može naći posao u školi: kako kaže, osnovnim školama vlada gradonačelnik i pravaš Mirko Duspara, a srednje drži HDZ.
Je li inicijativa Udruge Plus neozbiljna, kako smatra vijećnik HNS-a Ivan Kovačević, pokušali smo doznati od predsjednika Udruge Jerka Zovaka.

– Nije taj HNS-ovac uopće relevantan. Ako nam HNS želi dokazati da je europejska stranka, zašto onda nije pozvala svoje male kokošare u Brodu i pitala ih jesu li normalni kad nisu glasali za promjenu imena ulice. U ovom slučaju nije važan ni HDZ ni neofašisti iz HSP-a, važan je SDP. On je trebao ucijeniti svoje koalicijske partnere i kazati im da ih više neće podržavati ni tehnički, u Gradskom vijeću, ni koalicijski, ako ne izglasaju promjenu imena ulice – smatra Zovak.
Dodaje da u gradu ima puno ozbiljnijih problema od Budakove ulice, ali napominje da je riječ o civilizacijskom pitanju te da je iz Slavonskog Broda poslana poruka da su oni koji tu žive zaštitnici, sljedbenici i poštovatelji fašista Budaka, odnosno da ne osuđuju NDH.

– Dakle, mi se od fašizma NDH i njegovih rukovoditelja ne želimo ni deklarativno distancirati, što bi bila moralna obaveza. Jer, mi našoj djeci ne smijemo ostaviti teret kakav su nama ostavili naši očevi. Mile Budak je legaliziran, što je katastrofalno. Kad ovamo dođe  predsjednik Josipović, reći ću mu: “Dobar dan, gospodine predsjedniče Republike Hrvatske, u kojoj se tolerira neofašistički grad Slavonski Brod!” Dakle, više nisu bitni ni ulica ni gradsko poglavarstvo, oni su se deklarirali i više ih ne mogu ispravljati, bitni su oni koji njih trebaju ispravljati – zaključuje Zovak.

Budak nije za Europu

Kako prozvani SDP-ovci tumače navode Udruge Plus pokušali smo doznati od Igora Safundžića, vijećnika SDP-a. Mirnim nam glasom kaže da SDP ne može nikoga ucijeniti, a vijećnici te stranke svoj stav o potrebi promjene naziva Ulice Mile Budaka temeljili su na tome što je Hrvatska stvorena na antifašizmu i što za bilo kakav oblik fašizma, ustaštva ili četništva u Europi nema mjesta.

– Vodili smo se činjenicom da je Hrvatska na pragu ulaska u Europsku uniju i da Mili Budaku ondje nije mjesto – kaže Safundžić.
Kako je u Slavonskom Brodu, čini se, sve pomalo izvrnutije nego drugdje, tako je i SDP završio u partnerskom odnosu s pravašima i HDSSB-om.

– Taj smo odnos temeljili na projektima za dobrobit građana. Kad ne bude projekata, dogovor je da više nećemo biti zajedno. Poteze HNS-a i HSU-a ne bih komentirao, iako su me, naravno, iznenadili. Poruka je cijele priče ta da je Slavonski Brod jedini veliki grad u kojem Mile Budak ostaje. Ljudi su birali, zna se kakva je politika HSP-a, imali su dvanaest mandata kad je Vijeće osnovano. Mi nismo mogli birati, ostao nam je ili HSP ili HDZ – kaže Safundžić.

Je li mu kao građaninu neugodno zbog Mile Budaka, pitamo ga.

– Neugodno mi je u onom smislu da Hrvatska ulazi u EU, a mi imamo ulicu koja nosi ime ratnog zločinca. Već smo predlagali da se ta ulica nazove ulicom hrvatskih branitelja ili ulicom Domovinskog rata – odgovara. Smatra da bi država morala reagirati na ovakve stvari, jer u njezinu Ustavu piše da je utemeljena na antifašizmu.

No, od države svi su brži, pa i stanovnici Budakove, što pripada Mjesnom odboru zvučna naziva Mali Pariz, samo neodređeno odmahuju rukom kad im se spomene promjena imena ulice: važniji su im, kažu, socijalni problemi, kako iz mjeseca u mjesec spojiti kraj s krajem.

Apsolutna sloboda?

Stanovnik Budakove je i HNS-ovac Ivan Kovačević, koji je svojim glasanjem izazvao čuđenje javnosti. Kaže nam da je stopostotni ratni invalid i da je njegov antifašizam neupitan, da u HNS-u nije zbog Vesne Pusić i Radimira Čačića nego zbog Savke Dabčević-Kučar, koja je bila simbol Hrvatskog proljeća u vrijeme njegove mladosti.

– Prijedlog je došao od nevladine udruge i meni je smiješno da jednom predstavničkom tijelu grada veličine Broda ad hoc dođe zahtjev tipa “hajmo mijenjati ulicu”. Vijeće Mjesnog odbora Malog Pariza nije bilo za prijedlog promjene imena ulice, kao ni komisija. Ovdje sjedište ima 171 poslovni subjekt. Ako se ime ulice mijenja, mijenja se i poslovno sjedište, a javnobilježnička taksa je 3.000 kuna plus drugi troškovi. To je zajedno 450.000 kuna. U ulici žive 352 stanovnika; kad bi ti ljudi mijenjali sve dokumente, to bi stajalo puno novca – računa Kovačević.

Na naše pitanje nije li ono što je Budak bio samo po sebi dovoljno da se promjeni naziv ulice, vidno se uznemirio.

– Nemojmo mi ništa filozofirati! Ja sam čovjek koji je dio svoga tijela dao za ovu državu i za njene zakone. Zašto su ovu ulicu početkom devedesetih nazvali po Budaku? Sad su izbori, ja trebam ići od susjeda do susjeda i tražiti njihov glas. Pa, netko će me u k…c poslati, reći mi da sad mijenjam naziv ulice! Različita su razmišljanja i apsolutno dajem slobodu ljudima – kaže Kovačević.
Nešto kasnije, ipak nam poručuje da ime nije najsretnije, da on nije za to da se ulica zove po Mili Budaku. Kažemo mu da Mjesnom odboru predloži ime Đure Đakovića, a on nam se zahvaljuje na ideji i obećava da će to učiniti.