Za nordijski model saradnje

Lideri Srbije, Hrvatske, BiH i Crne Gore okupili su se 14. oktobra u Beogradu na 22. sesiji Igmanske inicijative i potpisali nešto što se zove “Partnerstvo za evropsku budućnost regiona”. U izjavi sve frca od zadovoljstva i pozitivnih misli, pa čak i kad je reč o BiH, koja godinu dana nakon izbora i dalje tumara bez državne vlasti. Od za sada imaginarnih vlasti u Sarajevu očekuje se da do kraja godine preda aplikaciju za kandidatski status. Dodaje se kako potpisnici ostaju čvrsto opredeljeni za rešavanje otvorenih pitanja dijalogom i pregovorima u duhu dobrosusedstva i na osnovama međunarodnog prava, te još jednom potvrđuje odlučnost da svaka od četiri zemlje u međusobnim odnosima deluje tako da drugima pomogne da se ispune svi potrebni uslovi za punopravno pristupanje Uniji.

Pet problema

Načelo solidarnosti i uzajamne potpore, navodi se u izjavi, temeljno je načelo na kojem četiri države žele da grade zajedničku evropsku budućnost, a potpisnici se slažu da se započeti proces međusobnog pomirenja mora nastaviti, u čemu presudnu ulogu ima bliska saradnja pravosuđa tih zemalja.

Sama izjava nije nimalo sporna. Međutim, problem je stanje na terenu, koji je dodatno izrovan izbornom kampanjom u Hrvatskoj, a Srbija kaska tek koliko i datum izbora. Iako je na ovom značajnom skupu mnogo toga rečeno, možda bi trebalo izdvojiti izjavu Zorana Pusića, kopredsednika Igmanske inicijative:

– Mi Balkanci poznati smo ponavljači i politički pojam Balkan je postao nešto što bi pristojne zemlje trebalo da izbegavaju.

A navedimo samo neke od problema koji opterećuju odnose zemalja. Kopredsednik Inicijative iz Srbije Aleksandar Popov naveo ih je pet:

– Granice, izbeglice, ratni zločini, sukcesija i imovinska pitanja.

Čak i kad se samo navede izgleda mnogo, a tek kad se zagrebe…

Načelo nerazumevanja

Ejup Ganić, Jovan Divjak, Tihomir Purda, Veljko Marić, Vladimir Šeks, Tomislav Merčep, Ivan Vekić… kad se spomenu ova imena, koja teško da bi ikad mogla da se nađu u istom košu, onda načelo solidarnosti i logike izmiče ispred načela nerazumevanja, a pitanje je koliko bi se još imena iznenada moglo naći na zastarelim vojnim optužnicama, kad bi ona mogla biti obelodanjena i za koje potrebe. Nije čudo onda što su na ovoj sesiji Igmanske inicijative ključne reči bile pomirenje i suočavanje sa prošlošću, a ne bi trebalo da čudi ni da se ponove na narednim okupljanjima sličnog tipa.

Treba pozdraviti inicijativu koja se zove “nordijski model saradnje” koji, po Popovu, podrazumeva formiranje međuparlamentarnih grupa saradnje između četiri balkanske zemlje, a sve kako bi “region postao mirno i ugodno mesto za život”.