Zagreb treba savladati abecedu

Knjiga Saše Šimprage “Zagreb, javni prostor” aktivističko je štivo koje nudi drugačiji pogled na grad i sliku Zagreba kakav bi trebao biti.

Aktivno promišljate potencijale grada: koliko je realno da se neke iznesene ideje i inicijative ostvare?

– Za to lobiram cijelo vrijeme. Zagreb dobiva tjedni sajam knjiga na Britancu, a izvorno sam zamislio da se sajam rabljenih knjiga, stripova i nosača zvuka održava svaki četvrtak od 18 do 21 sat na Dolcu. U gradu su se odlučili za nešto drugačiju verziju, no primjer pokazuje da se grad može poboljšati već idejom, bez ulaganja. Iznio sam u knjizi još puno prijedloga, od najjednostavnijih do kompleksnijih, strateških i dugoročnih, npr. niz novih lokacija: za novu zgradu Gradske knjižnice, antimuzej, novi zoološki ili treći i četvrti botanički vrt. Predlažem i intervencije za devastirane trgove, npr. Kvaternikov i Cvjetni, koje su u osnovi jednostavne, a mogu ih bitno poboljšati. Tu je i mala fontana za Markovićev trg, sada parkiralište, zeleni labirint na ulaznom platou MSU-a ili metalni model povijesnoga dvograda na platou Gradec, a naznačena je i potreba osnivanja zajedničkoga vrta, community gardena, Novog Zagreba.

Sava svedena na kanal

Pitanje javnoga prostora u pravilu je i političko pitanje. Kakav je odnos gradske uprave prema građanskim inicijative poput vaše?

– Grad, urbanizirani prostor koji nadilazi puki prostorni determinizam, ne može se graditi bez vlasti. Dakle, pitanje javnih prostora i način upravljanja gradom su javna stvar. Suradnja s gradskom upravom, ako se ne svodi na ignoriranje, uglavnom je izrazito spora, pa je pri svakoj inicijativi ključna upornost.

Koliko se Zagreb amputira?

– U poglavlju “Amputacija grada” problematiziram jugozapadnu ekstenziju Zelene potkove, koja nikad nije adekvatno produžena: jugoistočna je, premda nedefinirana, u svijest građana ušla kao središnja gradska os uz Ulicu HBZ-a što se nastavlja na Aveniju Većeslava Holjevca, no jugozapadna je zanemarena i očita tek iz ptičje perspektive. Njeni su prostori s vremenom amputirani, a jedini preostali dio je između Botaničkoga vrta i Ulice grada Vukovara. Najbolji način da se taj prostor sačuva je podizanje svijesti o potrebi produženja potkove.

Nastojim reafirmirati neke ključne ideje za suvremeni razvoj grada, koje su zbog gubljenja kritičke svijesti i spona s prošlošću marginalizirane i zaboravljene. Među njima je i novozagrebačka tzv. plava potkova, veća i moderna inačica Zelene, ili studentski trg između zgrada NSK-a i Filozofskog fakulteta. Amputaciju grada najbolje pokazuje činjenica da npr. Lanište nema nijedan veći park: takav štetni i isključivo profiterski pristup izgradnji nužno treba mijenjati.

Da se treba insistirati na interdisciplinarnom pristupu i širokoj javnoj raspravi pokazuje i primjer “Gredelja”: na tom je prostoru nužno kvalitetnim i društveno odgovornim projektima valorizirati zatečene vrijednosti, ali i respektirati širi kontekst lokacije i njezine uloge. Rasprava o tome još nije počela, no kroz nove originalne koncepcije ondje je moguće postići sklad izgrađenog, slobodnog i utilitarnog. U knjizi predlažem da se tamo definira i novi veliki javni park, najmanje veličine Zrinjevca.

Dajete i prvi sustavni pregled odnosa Zagreba i Save?

– Uloga i značenje savskog prostora za suvremeni Zagreb usporedivi su s onim što je za srednjovjekovni grad značila izgradnja Gradeca ili definiranje Zelene potkove u 19. stoljeću. Unatoč brojnim neprimjerenim intervencijama, taj prostor još ima potencijal. Danas je rijeka svedena na kanal, a način na koji bi se trebali odnositi prema njoj sugerira i naslov poglavlja u knjizi, “Grad na rijeci i rijeka u gradu”. Element vode trebao bi biti prisutniji u urbanom tkivu i to ne samo uz i oko Save, pa je jedan od prijedloga i Projet marginala: ispunjavanje udubine između dvaju krakova Ulice HBZ-a vodom i stvaranje umjetnih otoka premreženih šetnicama. Ondje se sada planiraju fontane čija su rješenja, odabrana bez javnog natječaja, još tajna.

Za bolji život

Zašto Zagreb ima tako malu pješačku zonu?

– Zagreb nužno treba proširenje pješačke zone, što će se dogoditi s nekom progresivnijom upravom. U najmanju ruku, pješačkima trebaju postati Teslina i Masarykova, a po mogućnosti i sve ulice sjeverno do Hebrangove. Kad bi se obustavio promet najvećim dijelom Martićeve, do budućeg trga pred “Badelom”, dobila bi se pješačka zona primjerena gradu sa 800.000 stanovnika. Pitanje pješačkih zona zapravo je pitanje odnosa prema totalu grada, jer one nisu samo od automobila ispražnjeni prostori za iznajmljivanje kafićima i profit, nego i sadržaj, komunalna oprema, zelenilo. Ključ kvalitetnog odnosa prema gradu je interdisciplinarnost u pristupu, definiranju i korištenju slobodnih prostora, s ciljem poboljšanja grada i – života.

Može li se Zagreb usporediti s drugim glavnim gradovima slične veličine?

– Prvi put u povijesti, većina stanovnika Zemlje živi u urbanim sredinama. Ako je polemika o gradu polemika o kolektivitetu, odraz toga je prije svega interdisciplinarno promišljanje prostora kao resursa te pravo i obveza demokratičnosti u rješavanju prostornih pitanja. Zagreb prvo treba savladati abecedu; mnoge prostorne intervencije orkestrirane od gradske uprave legitimiraju nas u odnosu na druge gradove kao zaostalu sredinu. Primjerice, suvremene umjetnosti u javnom prostoru gotovo i nema, ali zato možete vidjeti niz recentno postavljenih nakaradnih kipova na pogrešnim lokacijama. Ili, građani Zagreba plaćaju najskuplje komunalije u regiji, a 20 posto grada nije spojeno na kanalizaciju.

Uzmemo li u obzir činjenicu da je grad odavno iznevjerio cjelinu, što je posebno jasno na primjeru svjetskih mega i hiperpolisa, pitanje je vrijedi li još teza Bogdana Bogdanovića da grad uvijek pobjeđuje. Zagreb još nije u tim okvirima, no nije imun na radikalne društvene promjene, prije svega tranzicijsko opadanje standarda gradogradnje. Za manje od dvadeset godina iz industrijskoga se središta pretvorio u grad trgovine: prostire se na oko 650 četvornih kilometara, pa gradom ne doživljavamo samo malo donjogradsko središte. Velika je razlika između urbaniziranoga prostora i grada, a tome  svakako treba pridodati i urbanitet kao vrijednosnu kategoriju.