Balkan prolaz
KAZANI
Inicijativa da se na Kazanima na Trebeviću podigne spomen-obilježje žrtvama ratnog zločina počinjenog od strane pripadnika Armije RBiH, koju je krajem prošloga mjeseca pokrenuo potpredsjednik Federacije BiH Svetozar Pudarić, još u bh. javnosti nije dobila pažnju kakvu zaslužuje, ako se izuzmu dva-tri časna izuzetka. Zloglasni ponor na Trebeviću postao je poznat kao jedno od najstrašnijih stratišta na kojima su ubijani nevini građani Sarajeva, mahom srpske nacionalnosti, a akcija potpredsjednika FBiH – ukoliko čelnici grada pod Trebevićem ispune svoja obećanja, data prilikom zvaničnog preuzimanja Pudarićeve inicijative – rezultirat će uređenom prilaznom stazom i odgovarajućom spomen-pločom.
“I dok smo zajedno dijelili ono malo što je ostalo za dijeliti među ljudima, dok smo se zajedno branili od fašističkog napada na naš način života utemeljen na zajedništvu i međusobnom uvažavanju, dok su stotine poštenih, dobrih i hrabrih Sarajlija stale oružjem u odbranu ovog lijepog grada, njegove duše, bilo je i onih koji su, koristeći i skrivajući se iza borbe za slobodu, činili isto što i oni koji su nas okruživali, ubijali i gušili izvana. Oni su bili još gori, predstavljajući se kao ‘naši’ ubijali su ne samo nevine ljude već i gazili obraz svih nas”, napisao je Pudarić u inicijativi.
KAZANI 2
Iako je poznato da su pojedini pripadnici 10. brdske brigade Prvog korpusa, kojom je komandovao Mušan Topalović Caco, od opsade Sarajeva 1992. do njegovog ubistva 1993, odvodili građane Sarajeva na kopanje rovova i potom ih ubijali, a njihova tijela bacali u jamu, ta nedjela nikada nisu zvanično, ni sudskom presudom oglašena ratnim zločinom. Ne samo to, još uvijek ne postoji zvaničan podatak o broju ubijenih na tom mjestu. Prema poslijeratnim istragama, izvučeni su posmrtni ostaci tridesetak osoba, od kojih je jedva trećina identificirana.
“Odrasla je jedna cijela generacija od kraja rata, a mi još uvijek ne znamo koliko tačno ljudi je ubijeno i ko su oni. A i za one za koje znamo, pitam šta je za njih i njihove porodice učinjeno. Jedina im je krivica bila što su se, po nečijem mišljenju, pogrešno zvali i nalazili na pogrešnom mjestu u svom gradu”, kazao je Pudarić odajući na Kazanima poštu ubijenima. Pudarićeva inicijativa je važna, prevažna, pa makar dolazila i petnaest-šesnaest godina nakon rata. Još samo da glavni zločinac sa Kazana, spomenuti Topalović, ne leži na memorijalnom šehidskom groblju na Kovačima, maltene rame uz rame sa prvim predsjednikom BiH Alijom Izetbegovićem, koji je baš tog Cacu javno proglasio “i herojem i zločincem”.
SEIZMOGRAF
Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko pred članicama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda u New Yorku otvorio je dušu, predstavljajući svoj polugodišnji izvještaj o stanju u BiH. “Nepostojanje državne vlade i budžeta te nacionalistička retorika razlozi su zbog kojih Bosna i Hercegovina ne može napredovati bez međunarodne zajednice”, izjavio je Inzko, naglašavajući da političari u BiH nisu pokazali volju za postizanjem kompromisa. Kad već u New York nije ponio svježe izmišljenu toplu vodu, Inzko je ponudio objašnjenje koje horski pjevaju i ptice na grani: Bosna i Hercegovina već više od godinu dana nakon izbora nema vladu, što je pogoršalo političku situaciju u ovoj zemlji, jer zbog nepostojanja vlade nije usvojen ni budžet. Pritom su, nastavio je Inzko, zvaničnici iz Republike Srpske koristili izjave o disoluciji države i šovinističke komentare usmjerene protiv drugih etničkih skupina (čitaj: Milorad Dodik), dok su neki političari iz Federacije “koristili nepoželjnu retoriku, upozoravajući na mogući sukob ako dođe do pokušaja podjele zemlje” (čitaj: Zlatko Lagumdžija), a povrh svega pojedinci iz oba HDZ-a govorili su o osnivanju trećeg entiteta i dovodili u pitanje legalitet federalne vlade (čitaj: Dragan Čović i Božo Ljubić).
Od svih prozvanih, na visokog predstavnika javno se obrecnuo jedino prvospomenuti. “Visoki predstavnik se arogantno ponaša i ima tendenciju lažnog predstavljanja stanja u BiH”, rekao je Dodik, na šta je Inzko odgovorio da “ako negdje ima političkih potresa, onda nije kriv seizmograf nego je kriv onaj koji je prouzrokovao taj zemljotres”. “Seizmograf” Inzko je sve uredno posložio – koji su problemi, tko je kriv, a uvježbao je i duhovitu paralelu za slučaj još jednog u nizu napada iz Republike Srpske. Nedostajao je samo odgovor na pitanje – tko je pobrojanom društvancetu dozvolio da ih “skine s vilice” upornim odbijanjem primjene Bonskih ovlasti, po kojima visoki predstavnik ima pravo kazniti političke subjekte koji destabiliziraju zemlju. “BiH ne može bez podrške međunarodne zajednice”, vapi sada “seizmograf”, detektirajući potres kojem je i sam nesebično doprinio.
FOKUS
U Makedoniji je pokrenut novi dnevni list “Fokus”, u izdanju istoimenog časopisa. Osnivač “Fokusa” je novinar Nikola Mladenov, glavna i odgovorna urednica je Jadranka Kostova, a za list će pisati novinari nedavno zatvorenih medija – televizije A-1 i dnevnika “Špic” i “Vreme”. Komentare za novi dnevnik pisaće bivši premijer Ljupčo Georgievski, kandidat opozicije za predsjednika Ljubomir Frčkovski i drugi proopozicioni analitičari. Apelacioni sud u Skoplju krajem oktobra kaznio je sa 18.000 eura Jadranku Kostovu, novinarku nedjeljnika “Fokus”, zbog nanošenja štete ugledu poslanika vladajuće stranke VMRO-DPMNE Antonija Milošoskog, bivšeg ministra vanjskih poslova.
NE-RAST
Istraživanje Svjetske banke, kojim su obuhvaćene Srbija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Albanija i Makedonija, rezultiralo je prvim izvještajem o stanju ekonomije u jugoistočnoj Evropi i utjecaju koji kriza u eurozoni ima na zemlje regije. Izvještaj je pokazao da je privredni rast cijele regije praktično minimalan, a evo i cifara: Albanija ima rast BDP-a od tri posto, dok uopće nema podataka o stopi nezaposlenih; Bosna i Hercegovina bilježi rast BDP-a od dva posto uz gotovo 28 posto nezaposlenih; rast BDP-a u Crnoj Gori je 2,9 uz stopu nezaposlenih od 20 posto; najveći rast BDP-a bilježi Kosovo sa 5,3 posto, ali podaci o broju nezaposlenih u najmlađoj državi regije ostali su nedostupni; rast BDP-a u Makedonija je tri posto, koja bilježi i najveću stopu nezaposlenosti, sa skoro trećinom nezaposlenog stanovništva; a u Srbiji rast BDP-a od dva posto prati skoro 23 posto nezaposlenih. Kad se sve sabere i oduzme, prosječan rast BDP-a u regiji je 2,5 posto. Isti izvještaj prognozira za tekuću i narednu godinu i sporiji rast privrede za zemlje okruženja ili, bolje reći, u okruženju.